(Dj 4,8-12; 1 Iv 3,1-2; Iv 10,11-18)

ČETVRTA USKRSNA NEDJELJA B

Bog kojega nismo svjesni


U Starom zavjetu poziv se Božjeg odabranika uvijek pretvarao u poslanje. Bog poziva da bi ga poslao. Zorno je to vidljivo na primjerima poziva Abrahama (Post 12,1), Mojsija (Izl 3,10-16), Amosa (Am 7,15), Izaije (Iz 6,9), Jeremije (Jr 1,7), Samuela, (1Sam 10,1).

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Marko Zubak

Uvod u misno slavlje

„Oni vele meni: 'Ako vidiš roba gdje spava, ne budi ga jer možda sanja o slobodi.' Ja velim njima: 'Ako vidite roba gdje spava, probudite ga i objasnite mu slobodu'“, reče Khalil Gibran.

Možda je upravo to zadaća današnjih pastira, kako se i papa Franjo izrazio najavljujući Godinu posvećenog života u Apostolskom pismu od 21. studenoga 2014.: „Očekujem da probudite svijet jer je proroštvo karakteristično obilježje posvećena života... Evanđeoska radikalnost nije svojstvena samo redovnicima: ona se traži od svih... Ovo je prioritet koji se danas traži: biti proroci koji svjedoče kako je Isus živio na ovoj zemlji.“

Živimo u doba posvemašnjeg pomanjkanja smisla za žrtvu i duhovne vrjednote. Zbog toga se zadaća pastira povećava s one negdašnje opismenjavanja i poučavanja na odgoj savjesti i življenje Božjih zapovijedi. Stoga su i danas, kako bi se izrazio Arthur Schnizler, potrebne pastirima tri vrline: objektivnost, odvažnost i odgovornost, po uzoru na Dobrog pastira-Krista.

Danas je i Međunarodni dan molitve za duhovna zvanja. „Dobar Pastir jer što kaže inom i sam svojijem potvrđuje činom“ (I. Mažuranić). Potvrdimo to i danas najprije svojim kajanjem, a onda i molitvom i odvažnošću života. Jer:

Hoćeš li mudrost? Krist je vječna mudrost, Logos

Hoćeš li ljubav i prijateljstvo? On je prijatelj, Philos.

Jesi li za put? On je Put koji vodi u vječnost, Hodo.

Želiš li život? On je vječni Život, Bios.

Tražiš li kruha? On je Kruh života, Artos.

Treba li ti svjetlo? On je Svjetlo svijeta, Phos.

Hoćeš li mir? On je Mir naš, Eirene.

Hoćeš li slavu? On je Slava Izraelova i svega svijeta, Doxa.

Izvan Krista nema ništa!

„Bez Božanstva tvojega

Čovjek je bez ičega,

Tone sav u crnom zlu.“ (R. Perić, Isusovi sugovornici, str. 283).

Uz manje ili više dramatičan poziv, Bog uvijek izgovara i poslanje: „IDI...“ Onima koji su bili kolebljivi, Bog poručuje: „Ja ću biti s tobom“ (Izl 3,12). Vidljivo je isto tako kako Bog malo po malo, sebi svojstvenom pedagogijom, mijenja osobu, čini je boljom, baš kao u bogoslovijama.

Što će biti s neodazvanima?

Dok u Starom zavjetu nije bilo moguće reći ne na Božji poziv, u Novom zavjetu Krist dopušta i takvu mogućnost. Bogati mladić na Kristov poziv da ostavi sve i pođe slijediti ga, odgovara negativno. Štoviše, odlazi žalostan jer je imao veliki imetak (usp. Mt 19,15-20). Sv. Ivan će donijeti još drastičniji primjer kada su oni koji su slijedili Krista i slušali ga, nakon Isusova euharistijskoga govora u Kafarnaumu, zaključili da je to „tvrd govor“ pitajući se: Tko ga može slušati?, te su odstupili i više nisu išli za Isusom (usp. Iv 6,60). Pa ipak, ništa nas ne može ispričati da se na Kristov poziv ne odazovemo, ne samo zbog buduće nagrade koju je obećao onima koji sve ostave, odazovu se i ustraju do kraja, nego zbog uzvišenosti i veličine Onoga koji poziva, te slave njegove, ali i zbog veličine i vrijednosti duša ljudskih, koliko god bile zarobljene i zalutale. Vječni pastir će ih od nas tražiti! Zato hrabro naprijed! Ne bojmo se biti na strani malenih, obespravljenih, siromašnih, bolesnih, ožalošćenih. Jer takvih je Kraljevstvo nebesko. „Ne bojmo se biti na strani ovaca govorili su sveti oci jer dok smo na strani ovaca, imamo uza se Krista, Dobrog Pastira. Prijeđemo li na stranu vuka, više nemamo zaštitu Pastira Krista.“

I BIT ĆEMO ZARAŽENI RADOŠĆU

Budući da tvoje riječi, moj Bože, nisu izrečene

Samo da bi ostale nepomične u našim knjigama,

Nego da bi nas osvojile

I ispunile naš unutarnji svijet,

Dopusti da od te vatre radosti

Koju si zapalio, nekada na planini,

I one lekcije o sreći

Pokoja iskra dotakne i nas, osvoji,

Preplavi i prožme.

Daj da kao „plamen u strništu“

Trčimo ulicama grada,

I dodirujemo mnoštvo,

Zaraženi blaženstvom, zaraženi radošću...

(Madeleine Delbrêl)

Ispovijesti ruskog hodočasnika

Svaki je duhovni poziv sličan hodočasniku na hodočašću. On putom postaje anoniman, usredotočen samo na božansko, ali postaje i svojevrsni stranac na zemlji. Iako u početku anoniman, kasnije postaje sinonim – znak Onoga kojemu ide u susret. Tako ako uzmemo knjigu Ispovijesti ruskog hodočasnika, nastalu u XIX. st., a postala je poznata zahvaljujući brojnim izdanjima na većini svjetskih jezika te služi kao jedan od osnovnih tekstova za proučavanje ruske i općenito slavenske duhovnosti, zapazit ćemo da uz naslov i ilustraciju ne stoji ime pisca. On, hodočasnik, svakako je postojao, ali ostao nam je nepoznat. No, tim više svatko od nas se može naći u toj ulozi.

Iako nam je ime ovog hodočasnika ostalo nepoznato, njegova poruka je jasna. To je osoba koja rasproda sve svoje imanje, oprosti se s obitelji i prijateljima, te uz sasvim malo materijalnih dobara (hrana, Biblija, svijeće) krene na put hodočasteći. Trudi se ne vezati se uz svjetovno, već duboko promišlja o duhovnom i vječnom. Otkrivamo i ulogu starijeg iskusnog duhovnika koji ga poučava, prije svega o sabranosti i molitvi, vanjskoj i unutarnjoj samoći. Uz čitanje Svetog pisma pripovjedač na svom hodočašću razmišlja nad duhovnim poukama svetih otaca sabranim u knjizi Dobrotoljublje. Kroz molitvu u ritmu otkucaja srca i disanja postigao je velike rezultate sabranosti i osvajanja slobode. Divimo se takvim osobama, ali kada sami pokušamo, brzo se razočaramo jer bismo htjeli odjednom postići sve, a zaboravljamo da je i Stvoritelj činio polako, upravo otkucajima svojega srca. Kako je stvarao, tako je otkucajima vlastita srca i pozivao ljude, proroke, suce, kraljeve, apostole, svećenike, misionare...

Znao je da će za velika djela imati ih dovoljno, ali premalo onih samozatajnih, sićušnih koji će računati s gorušičinim zrnom poziva i vjere.

Kako promatrati svećenika?

NA OLTARU: On prinosi Bogu žrtve za vas, sjetite se i vi njega u svojim molitvama.

U ISPOVJEDAONICI: On je liječnik – pokažite mu svoje rane.

U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU: On je čovjek, i njemu je potrebna lijepa riječ. On je čovjek, nemojte ga osuditi nemilosrdno! Njemu nisu potrebne pohvale ni darovi, to ga zbunjuje. Potreban mu je osjećaj da svoj život nije uzalud darovao, tj. da ga trebamo.

Što bi bilo da nema svećenika?

„O, neshvatljive li ljubavi Očeve, da roba otkupiš Sina si predao“, slušali smo i pjevali u Hvalospjevu uskrsnoj svijeći.

„Kako nam onda s njime neće sve darovati?“, reći će Sv. Pavao (Rim 8,32). Kako mu onda i mi ne bismo darovali sve, a ponajprije sebe, da po nama dođe k mnogima.

A što bi bilo da nema svećenika? „Nijedno zvono ne bi više oglašavalo početak sv. mise, ne bi se više pjevalo božićnom veselju i uskrsnoj radosti. Po crkvama bi se pogasila vječna svjetla. Svetohranište bi bilo prazno. Prašina bi prekrila oltarni stol i paučina bi zastrla ispovjedaonicu. Nikoga ne bi bilo tko bi tužnoj duši rekao: 'Ja te odrješujem od grijeha tvojih...' Nikoga ne bi bilo tko bi teškom bolesniku donio posljednju snagu i utjehu, koju mu sav svijet u tom času ne može dati. Zašutjele bi orgulje, puste bi postale crkve i sav vjerski plemeniti život bio bi prekriven mrazom vjerske nepoučenosti i mlakosti. Da, kakav bi bio svijet bez svećenika?“ (N. Mihaljević, (Ž. Vrelo 4/2002.) „Molimo stoga Dobrog Pastira da cijeloj Crkvi daruje dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica. Recimo mu pjesmom: O Kriste vječni svećeniče, Pastiru Dobri, Kralju svet... Žetva je silna, sam si rek'o, al' poslenika malen broj. Stog daj nam svetih svećenika i k'o štit uvijek uz njih stoj.“ Amen.

MOLITVA SV. IVANA PAVLA II. ZA DUHOVNA ZVANJA

O Bezgrješna Djevice,

Majko pravoga Boga i Majko Crkve,

vidiš kako je velika žetva.

zagovaraj kod svoga Sina

da ulije glad za svetošću

u cijelom Božjem narodu

i podaj nam obilje svećeničkih

i redovničkih zvanja,

jakih u vjeri i revnih

u dijeljenju otajstava Božjih.

Amen