(Dj 3-13-15.17-19; 1 Iv 2,1-5a; Lk 24,35-48)

TREĆA USKRSNA NEDJELJA B

Najradosnija vijest


Nakon nekog sprovoda obično se znamo tješiti riječima: „Što se može. Mrtvima pokoj, a živima valja živjeti. Život ide dalje“. Zaista je tako!

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Pavo Jurišić

Uvod u pokajnički čin:

Djeca smo svoga vremena. Kažu da je naš svijet postao je globalno selo, jer vijesti o događajima na drugom kraju svijeta brzo stižu u naše kuće. U selu se uglavnom sve brzo sazna, pa i u globalnom selu. Mentalitet „velikog brata“ kopka znatiželju mnogih pa skriveni iza kamera gledaju što se događa u tuđoj kući i tuđoj intimi. Odjednom je sve postalo javno, a mnogi na tuđoj intimi zarađuju svoju crkavicu. Istina, ima nas koji se k'o biva ljutimo zbog smeća koje preko medija ulazi u naše kuće i kvari nam obiteljsku idilu, ali neka svatko u savjesti pred Bogom prizna da li je ova ljutnja iskrena ili samo navodna. Toliko nam je poznato da bi mnogo smeća koje nam zagađuje duševni okoliš otišlo na smetlište, vjerojatno i nezapaženo, da nije tolika kvota gledanosti i potražnja za tračevima. Očito nešto tu ne štima.

Ali, eto, i preko takvih „žutih“ informacija koji puta se zaleti i nekakva vijest o kojoj poznatoj zvjezdici da se „okrenula vjeri“. No, tu se napiše po neki redak, kao eto „nije vrijedno spomena, ali da se zna“. Ne ulazimo u to koliko je to „okretanje vjeri“ u stvarnosti iskreno ili samo još jedan pokušaj da se bude u žiži javnosti, ali valja spomenuti da u svijetu ima i iskrenih obraćenja. Bog u svojoj ljubavi stalno traži zalutalu djecu svoju, pa zna pronaći i put kojim će ih vratiti sebi.

Mi bismo sada rekli da smo obraćeni, i ispovijedamo svoju vjeru u Boga. U uskrsnoj smo noći to iznova rekli, ponavljajući nekoliko puta: „Vjerujem!“ To je krsna vjera, ali to je u isto vrijeme i krsni zavjet. Imamo dosta muke da ono što ustima ispovijedamo i u svom svakodnevnom životu djelima ostvarimo. Obraćenje je promjena na bolje. A to nam je stalno potrebno.

Život ima svoj ritam. Živima život teče dalje, a na živima ostaje kršćanska dužnost da se za „žive i mrtve Bogu molimo“. Nekima ova spoznaja može biti olakšanje u duši i utjeha, ali onima koji su pogođeni smrću drage osobe sigurno neće biti lako. Jer kad se nađemo u dubokoj žalosti sve nam je ispunjeno tugom i gorčinom, pa i od dobronamjernih utjeha nema puno koristi, iako smo zahvalni za pruženu sućut i blizinu.

Radosna vijest se pročula

Isto su se osjećali i Isusovi učenici nakon Velikoga petka. Pokunjeni do zemlje proživljavali su događaje posljednjih dana, sve što se zbilo u osudi i razapinjanju njihova Učitelja. Pa sada, što se dogodilo dogodilo se! Život ide dalje. Život je za Isusove učenike i prijatelje uistinu krenuo dalje, ali na način kako nisu sanjali ni njegovi sljedbenici a ni njegovi neprijatelji. Isus živi! U njihovoj sredini on se pojavljuje, razgovara s njima, jede s njima i daje im upute. To je onaj isti njihov učitelj i Gospodin, ali sada nekako drukčiji. Duh nije, nije utvara, nego proslavljeni Gospodin koji, istina još nosi na svom tijelu tragove muke i smrti, ali sad je nešto drukčiji. On, jedini pravednik, ima moć da izbavlja i spašava sve koji zazovu njegovo ime i povjeruju u njega.

To je radosna vijest koju Bog po uskrsnuću svoga Sina objavljuje ljudima i koja kroz stoljeća odjekuje svijetom, posebno uz proslavu uskrsnih blagdana. Ta je radosna vijest upućena svima. Upućena je onima koji su u životu zalutali na pogrešne putove i stranputice, koji su se zaletjeli u slijepe ulice te ne nalaze izlaza iz svoga ćorsokaka. Upućena je i onima koji pod teretom životnih promašaja gorko uzdišu i po koji put proživljavaju svoje životne grijehe i propuste, izgubljene šanse i promašene životne prilike. Upućena je i onima koji sumnjaju u dobre izglede vlastite budućnosti.

Petar, onaj kukavni junak koji se prsio i zaklinjao na vjernost, a koji je zbog straha tri puta zaredom zatajio Isusa, odjednom izlazi u javnost i hrabro govori o Isusu Gospodinu. On u Isusovo ime ozdravlja jednoga čovjeka koji je bio uzet i koji je očekivao da netko nešto učini za njega. On to i čini, te mu vraćanjem tjelesnog zdravlja otvara i perspektive budućnosti. U Isusovo je ime mogao obećati i oproštenje onima koji su Isusa ubili. Eto, to je ta uskrsna poruka koja je upravljena svima. To je poziv koji glasi: Obraćenje je moguće. Bog će se uvijek smilovati grješniku koji je spreman na obraćenje i koji čini pokoru.

Vijest o praznom grobu još nije bila ona prava uskrsna poruka. Tek će nazočnost uskrsloga Gospodina i njegov utješni glas otvoriti učenicima oči da vide, uši da čuju i pamet da shvate. Oni polako uče razumijevati Pisma te shvaćaju Božju nakanu koja je sadržana u onim događajima koje su proživljavali posljednjih dana s Isusom. Isusovo je uskrsnuće ispunjenje Pisma i novi početak Božje povijesti s ljudima. Bog čini novi početak, on prašta grijehe.

Sumnja koja pomaže vjeru

Možemo zahvaliti Bogu da su također i Isusovi učenici živjeli u strahu i borili se sa sumnjama, što nam je sveti pisac prenio da o tome možemo čitati u svoje vrijeme. Oni su nam s ovim osjećajima nekako bliži kao ljudi, a njihovo svjedočanstvo vjerodostojnije. „Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: 'Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?'“ (Lk 24,37-38). Čuj, zašto?! Pa uskrsnuća se ne događaju svaki dan da se čovjek navikne na njih kao na zrak koji diše.

Ipak poslije svega što su proživjeli za njih odjednom nastupa vrijeme radosti u susretu s Gospodinom. Taj Gospodin nosi na sebi tragove muke, ali nešto se dogodilo s njim. Oni vide, prepoznaju ga, to je isti Gospodin s kojim su hodali, s kojim su jeli i pili, kojega su slušali i slijedili, ali opet nešto drukčiji. Oni su mislili kako je sve gotovo, propalo, ali nakon svega sunce ih je ogrijalo.

Zanimljivo nam je promatrati apostole nakon uskrsnuća. Prilikom susreta s uskrslim Kristom još uvijek se pokazuju da su ranjivi i da su u svom ponašanju oni stari, nesigurni i uplašeni učenici. U razgovorima razmjenjuju iskustva susreta s uskrslim Gospodinom, ali još nisu primili snagu Duha Svetoga koja će ih osposobiti da budu Isusovi svjedoci. To će još doći.

Kolika ih je obuzimala radost kada im se Isus ukazivao nakon uskrsnuća. On im je nedvojbeno pokazao da je živ i da je uskrsnuo. Zato im i upućuje poziv da ga dotaknu rukama te tako shvate događaj uskrsnuća. U njime treba nestati svaka sumnja: „Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam!“ Najzad ih upita: „Imate li što za jelo?“ On blaguje s njima. Tako su apostoli na poseban način učvršćivani u vjeri, kako bi mogli biti Kristovi svjedoci do na kraj zemlje.

O Isusu Kristu govorahu svi proroci, o njemu piše u Psalmima i Pismima u Bibliji. Na tajnovit način njegova je sudbina bila već unaprijed naviještena. A apostolima je Isus, da bi sve to mogli razumjeti i povjerovati, otvorio oči srca u susretima s njima nakon uskrsnuća. Rekao im je: „Treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano!“

Progonstvo za ime Isusovo

Ni mi se ne trebamo stidjeti svojih strahova i sumnji kad se suočavamo s vlastitom uskrsnom vjerom. Takva pitanja dolaze sama po sebi. Kako će to biti? Kako se to može dogoditi? Zar nije sasvim jednostavno zaključiti ono što ti oči vide? Tko je mrtav, mrtav je. To je ono što prolazi našom glavom. A uz to i mnoštvo drugih strepnji i strahova koji nam izjedaju srce. Zato mirno priznajmo sebi svoje strahove s kojima se borimo: Strah pred budućnošću, strah pred starošću, strah pred bezizlaznošću u susretu s opasnom bolešću ili samoćom, strah pred smrću i pitanjem što nam se nameće – što se nalazi nakon toga. Ali možemo biti sigurni da svjetlo uskrsloga Krista pada na naše strahove i sumnje. Evanđelje nam pokazuje da su učenici mogli nadvladati strah i sumnju otkrivajući vjeru u Krista koji je uskrsnuo kao prvorođenac od mrtvih, a i vjeru u uskrsnuće mrtvih kao vlastiti put koji nam je proći.

Uskrsli je Gospodin želio učenicima otvoriti oči srca da razumiju riječi Pisma. O njemu govori cijeli starozavjetni red spasenja, a On sam je ispunjenje svih starozavjetnih proročkih obećanja. U Njemu je vrijeme ispunjeno.

Toga Krista i mi ljubimo. Tomu smo Kristu i mi povjerovali. Njega želimo slijediti i njega jedinoga ljubiti. A ljubiti Krista znači upustiti se u rizik njegove ljubavi, prihvatiti zalaganje i ne prezati ni pred čim. Vođeni tom ljubavlju prema Kristu Gospodinu apostoli su bili radosni što su mogli radi njega i za njegovo ime podnijeti pogrde. I mnogi su kršćani nošeni tom ljubavlju kroz svoju povijest često bili u prilici da trpe progonstvo za Isusovo ime. To rade i danas u zemljama gdje ih odvode javno kao janjce na klanje samo zato što su Kristovi, a oni gledajući okrutnoj smrti u oči zazivaju Isusovo ime i bez mržnje predaju svoj život u njegove ruke. Uvijek je bilo ljudi, društvenih poredaka kojima su kršćani bili trn u oku. Tu činjenicu možemo različito tumačiti, ali je jedno nedvojbeno: Kršćani su u svim povijesnim razdobljima bili progonjeni, zato što nisu mogli šutke prihvatiti kompromis s nepravdom i laži. Kršćanin zna da pripada Kristu koji ga ljubi, zato smije smjelo naviještati istinu o onome koji ljubi čovjeka, do te mjere da je i samog sebe iz ljubavi predao za ljude.

Molitva vjernika:

Gospodinu Isusu Kristu, jedinom pravedniku i otkupitelju ljudskog roda, radosno upravimo svoje molitve:

  1. Za Tvoju svetu Crkvu koja se okuplja na proslavu Tvoga uskrsnuća da u iščekivanju Tvoga slavnoga dolaska bude sabrana u jedno te živi u miru i slozi, molimo Te.
  2. Za našu progonjenu braću i sestre da se u svojim patnjama napoje snagom uskrsne vjere iz koje će crpiti odvažnost i snagu u svojim nevoljama, molimo Te.
  3. Za sve narode svijeta, posebno za one koji su iskušavani ratovima i nemirima, da im podariš svoga Duha koji će im pomoći da ih povede putovima pravde i mira, molimo Te.
  4. Za sve one koji se tražeći smisao svoga života stalno nalaze na putu traženja da ih dovedeš u sigurnu luku spasa, molimo Te.
  5. Za naše pokojne koji su nas pretili na našim putovima uzrasta i sazrijevanja te su pred nama otišli obilježeni snagom vjere da se susretnemo s njima u kući Oca nebeskoga, molimo Te.

Gospodine, svako dobro dolazi od Tebe, jer Ti si Put, Istina i Život. Zahvaljujemo Ti za sva dobročinstva koja primamo od Tvoje ljubavi. Usliši naše molitve i daruj svoj mir čitavom svijetu. Koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.