Egzorcist govori o filmu "Annabelle" i opsjednuću


Što djeca čitaju, što gledaju na ekranu, može ih nadahnuti na veću vjeru. Obrnuto, otac Robert upozorava, može ih voditi u poganski svijet okultnoga, čak ih otvoriti demonskom opsjednuću.

Ilustracija: egzorcizam

Ilustracija: egzorcizam

Koliko je tema egzorcizma površno znatiželjnima privlačna, ali istodobno upućenima opasna svjedoči podatak da je otac Robert govoreći za National Catholic Register zatražio da se ne objavljuje njegovo puno ime niti otkriva njegovo mjesto življenja.

Za upoznavanje o komu je riječ, dovoljno je spomenuti kako je riječ o američkom svećeniku  koji je u službi više od deset godina, a već ga smatraju prekaljenim egzorcistom.

Važan dio njegova služenja jest i treniranje drugih svećenika na Vatikanskom službenom Institutu za egzorcizam u Americi kamo dolaze svećenici iz gotovo cijeloga svijeta kako bi učili tajne drevnoga obreda i onda mogli istjerivati zloduhe.

Preko znatiželje u okultno

Otac Robert iz prve ruke zna neželjene posljedice kada djeca ili odrasli otvaraju vrata demonskim aktivnostima.

“Često”, veli on, “[demonsko posjednuće] počinje zato što djeca postaju znatiželjna nakon recimo, čitanja Harry Pottera” jer žele neobične moći koje vide prikazane na ekranima.

Na tom tragu o. Robert iznosi iskustvo jednog bivšeg sotoniste kojega je on osobno poznavao. Čovjek koji se odvratio do svoga prošlog načina života prigrlivši katoličku vjeru, započeo je svoj silazak u sotonizam u dobi od devet ili deset godina, kada je krenuo igrati igru poznatu kao “Bloody Mary - Krvava Mery.” Od toga jednostavnog početka, postepeno se upetljao s ostalima koji su bili sotonisti i zašao duboko u taj svijet.

“Katolički” horror film

Dotičući se teme horor filma Annabelle: Creation (Annabelle: Stvaranje) koja se diljem SAD-a premijerno prikazana 11. Kolovoza o. Robert je istaknuo kako u mnogomu slijedi katoličko učenje o egzorcizmu. Inače, film je režirao David F. Sandberg (redatelj kratkog filma Lights Out), a Annabelle: Creation je zapravo nastavak veoma uspješnoga ostvarenja iz 2014. Annabelle – koje je pak uslijedilo 2013. nakon kultnoga The Conjuring (Zaklinjanje), te nedavnoga Conjuring 2 (2016). Otac Robert je gledao sve te se slaže da Annabelle: Creation vjerodostojno prikazuje katoličko učenje glede opsjednuća i egzorcizma.

Sotona ide jedino gdje je pozvan

U tom smislu objasnio je kako će đavao ići jedino onamo gdje je pozvan. Kao ilustraciju ispričao je dva slučaja u kojima su dvije mlade žene, ne shvaćajući težinu njihova zahtjeva, pozvale su „bilo koje biće“ da im pomogne. Posljedica je bila da su imale simptome demonskoga opsjednuća i zahtijevale egzorcizam.

Pisci scenarija ovog filma, podcrtao je o. Robert, uradili su svoju zadaću – shvatili su da demon može jedino ući u dom tvorca lutaka Samuela Mullinsa i njegove žene Esther jedino ako je pozvan.

Upravo to je vjerno prikazano u Annabelle: Creation. Radnja, naime, upućuje kako Esther i Samuel Mullins žaluju zbog gubitka svoje voljene kćerke Bee.

Miranda Otto, koja je utjelovila lik majke Esther, objasnila je: „Poput većine roditelja i oni su shrvani. No, za razliku od većine, oni odlučuju kako će učiniti sve da ju vrate nazad… apsolutno sve.“

Dakle, roditelji u filmu najprije mole, zazivajući bilo koju vrstu moći koja bi im dozvolila da vide svoju kćerku ili osjete njezinu prisutnost na bilo koji način. No tako čineći, zazivaju neke duhove koji nisu takve vrste da budu dobrodošli primiti ih u svoj dom.

Dvanaest godina nakon tragičnoga događaja, tugujući roditelji traže utjehu tako što otvaraju svoj dom za sestru Charlotte i nekoliko djevojaka iz sirotišta koje je bilo zatvoreno. Kada jedna djevojka zaviri u ormar i vidi opsjednutu lutku Annabelle ona postavlja svoje znakove na djevojku i oslobađa oluju terora.

Nekoliko netočnosti

No, za one koji će gledati film otac Robert ističe kako nije u njemu sve „katoličko“ nego sadrži i nekoliko scena koje nisu točne:

Recimo, scena u kojoj časna sestra s. Charlotte, koju igra nadarena Stephanie Sigman, sluša ispovijed jedne od svojih mladih štićenica.

Jamačno, to je ne odgovara valjanoj i redovnoj ispovijedi: Sestra i mlada djevojka sjede leđa o leđa, a ne u ispovjedaonici. Kako je riječ o navodnoj „ispovijedi“ upućuju i riječi koje sestra na kraju izgovara, “Dobro, za pokoru…” Osobito zbog vremena u kojemu se odvija radnja filma, o. Robert je smatrao da je veoma nevjerojatno kako bi se sestra ikada stavila u poziciju obavljati sakramentalnu ulogu koju pripada jedino svećeniku.

Na temelju stilova odjeće, klasičnih automobila i viktorijanskog seoskog doma, čini se da se radnja Annabelle: Creation događa početkom 20. stoljeća. Međutim, s. Charlotte, nadalje, nosi ono što se pojavljuje kao suvremena vjerska navika - suknju do koljena i jednostavnu traku oko glave koja joj je otkriva kosu.

Kao objašnjenje toga redatelja David Sandberg i glumica Stephanie Sigman, kazali su kako su za utjelovljenje lika gledali slike sestara u različitim habitima te izabrali jednostavan kostim koji će učiniti lakšim igranje uloge.

Potom, otac Robert je objasnio kako scena „zbrinjavanje opsjednutog objekta“ ne odgovara onomu što čini katolički egzorcista. Naime, dva svećenika dolaze u kuću da blagoslivljaju lutku Annabelle i posipaju je svetom vodom prije nego što bude zapečaćena u ormaru obloženom Svetim pismom. “Dobro je kad bi to tako išlo”, napomenuo je o. Robert, ali istaknuo kako egzorcist nikada ne bi ostavio opsjednuti objekt tamo netaknut, jer bi ga netko u budućnosti mogao pronaći. „Skinuli biste prokletstvo s objekta“, objasnio je i dodao, “Možete ga spaliti ili razdvojiti, ali bi bio nekako razriješen.”

Kao primjer opsjednutog predmeta, opisao je raspelo koje je visjelo u njegovu uredu, a spaljeno je od dna za vrijeme egzorcizma - vatra je obuzela korpus i ostavila samo ruke raspetoga Krista.

“Imalo je plastični korpus”, rekao je. “Sam križ bio je blagoslovljen i stavljen je u sobu žene koja je prakticirala Brujería vračanje u Meksiku. Usred noć križ se zapalio. Odbacio sam ga. Nikada ne bih dopustio nikomu drugom da dođe blizu njega, jer bi mogao biti u budućnosti korišten za nešto pogrešno”, naveo je o. Robert.

Pet znakova opsjednuća

Za kraju nabrojao je pet znakova koji mogu upućivati da je osoba pretrpjela duhovni napad:

1. Skriveno znanje. Ako osoba posjeduje znanje koje ona ili on ne bi nikako mogla imati, kao što su recimo privatne informacije koje su poznate samo nekolicini ljudi, to može biti znak opsjednuća.

2. Jezici. Opsjednuta osoba može govoriti stranim jezikom koji ona ili on uobičajeno ne poznaju.

3. Nadljudska snaga. Otac Robert je iznio jedan slučaj u kojemu je djevojka, visoka 165 cm i moguće teška 50-ak kg, bila u stanju zbaciti sa sebe nekoliko velikih momaka, sprječavajući  ih da ju drže tijekom obreda egzorcizma.

4. Ekstremna averzije prema svetom. Osoba koja je opsjednuta može biti nesposobna gledati u raspelo ili dodirnuti blagoslovljenu krunicu. Otac Robert napominje kako je poznavao slučajeva da osobe nisu mogle biti u blizini križa Sv. Benedikta ili Presvetog Sakramenta.

5. Levitacija. O. Robert je rekao kako osobno poznaje slučaj u Louisiani, u kojemu je osoba sjedila na stolici i, obuzeta zloduhom, mogla levitirati – podići se u zrak zajedno sa stolicom te tako ići kroz hodnik.

Ono što bi prosječna katolička pamet trebala zapamtiti jest da ne postoji opsjednuće koje se dogodi slučajno nego da čovjek svojim djelima otvori prostor zloduhu… Odatle i nužnost preispitivanja, u svjetlu Božjih zapovijedi, svega onoga što čovjek tijekom dana učini i svakodnevnoga posvećivanja svoga života Duhu Božjemu. I osobito dobro paziti što djeca gledaju i čitaju na sveprisutnom internetu.

KT