Dolac kod Travnika

Župa u Docu kraj Travnika - majka svih crkava Lašvanske doline


Dolac se nalazi u središnjoj Bosni na uzvisini nekoliko desetaka minuta pješice od središta Travnika. Istoimena župa posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije prostire se s desne i lijeve strane prometnice Vitez – Travnik, između Vlašića i Vilenice.

Piše: Željko Ivković

Riječ je o izuzetno staroj i nekoć velikoj župi od koje je nastalo nekoliko različitih vjerničkih zajednica u Lašvanskoj dolini...
Na otprilike trećem kilometru od Travnika, vozeći se prometnicom niz rijeku Lašvu u pravcu jugoistok, nalazi se Dolac na Lašvi. To se mjesto još zove i Donji Dolac kako bi se razlikovalo od dijela naselja koje se naziva Gornji Dolac, a u kojemu je crkva i župna kuća s pratećim pastoralnim zdanjima.


190 godina župe
U župi trenutno djeluju dvojica fratara. Fra Darijo Džigumović je vikar, a župnik je već pet godina fra Zoran Livančić.
Prema nepisanoj tradiciji novinarski zadatci u župama bogatim prošlošću obično počinju „skidanjem povijesnih knjiga s polica“ u župnom uredu. Ni u župi Dolac, osnovanoj 1827., nije bilo drugačije pa nam je fra Zoran odmah progovorio o samim početcima 190 godina stare vjerničke zajednice.

„Nakon što je preneseno sjedište tadašnje lašvansko-travničke župe iz Guče Gore u Dolac, od 1827. ova župa ima matice. Knjige su pisane latinskim jezikom, starinskim krasopisom,  ponekad i lošim nečitljivim rukopisom, ovisno od onoga tko je bilježio. Čak postoji i knjiga misnih intencija pro populo“, rekao nam je župnik dok je s ponosom pokazivao i prelistavao stare matice. Naglasio je kako je župa Dolac najstarija u lašvanskom kraju te se smatra „majkom“ svih župa ovoga podneblja jer su se od nje odvajale kasnije formirane župe.

Franjevci su u Docu kupili zemljišni posjed već 1777. i ondje ubrzo podigli kućicu, kojom su se koristili gvardijani triju starih samostana: Fojnica, Kraljeva Sutjeska i Kreševo, kada su išli „pred vezira“ u Travnik.

U vrijeme osnutka župe u Docu nije bilo crkve. Bogoslužje se obavljalo na otvorenom, a kasnije u skromnoj kapelici. Početkom 50-ih godina 19. st. franjevci su dobili dopuštenje za gradnju.

Kamen-temeljac nove crkve postavljen je već u rujnu 1853.Pod vodstvom graditelja Ivana Drinovca crkva je, osim zvonika, dovršena 1854.

Dolački župnik fra Zoran Livančić

Sadašnji župni stan izgrađen je 1902. prema nacrtu upravitelja tvornice šibica u Docu Salomona Alkalaya. Nakon 1945. i komunističke otimačine, župniku je preostala samo jedna prostorija u prizemlju, jer su u kuću useljeni stanari. Posljednji su iselili tek 1970., a kuća je obnovljena 1974. Za vrijeme rata 1990-ih potpuno je uništena i opljačkana.

Nadaleko poznata tri zvonika
Nakon što je u BiH došla austrougarska uprava na crkvi je izgrađen jedan zvonik, a drugi krajem 19. st. tako da ona danas ima tri zvona. Početkom 20. st. dograđen je prezbiterij i povećani su prozori, što je poboljšalo njezin izgled.

Uskoro su postavljeni novi oltari i propovjedaonica koje je izradio časni brat Klarenz Hemmerlmayr iz Tirola. U crkvu je donesen Put križa od nepoznatog autora iz 18. st. te nekoliko svetačkih kipova obrtničke proizvodnje.

Crkva je obnavljana na prijelazu 50-ih u 60-e te u prvoj polovici 70-ih godina 20. st. Oltarsku menzu (drvo) izradio je 1983. godine kipar Zdenko Grgić.

Nažalost, u posljednjem ratu crkvu koja je u bivšoj Jugoslaviji proglašena spomenikom kulture, s orguljama muzejske vrijednosti, vitrajima, oltarima i kompletnim interijerom, potpuno su devastirale bošnjačke snage. Budući da su bila velika oštećenja na krovu, stropu i podu, krenula je tonuti i prijetilo joj je urušavanje.

U jesen 1997. započelo se sa sanacijom. Izmijenjena je cijela drvena konstrukcija krova i postavljen je novi pokrov od obojenog trapeznog aluminija, a ostakljeni su i prozori.

Može se reći da je spašena, ali njezina fasada i pročelje i dalje kriju ratne rane.

„Župna crkva ove godine obogaćena je s četiri nova vitraja, radovi akademskog kipara Zdenka Jurišića: Gospa na nebo uznesena, Sveti Anto s djetetom Isusom. Prije nekoliko mjeseci u samom svetištu crkve urađeni su i vitraji hrvatskog umjetnika Vlatka BlažanovićaRođenje Isusovo i Uskrsnuće Isusovo“, rekao nam je župnik i naglasio da je crkva, uvjetno rečeno, „dovedena u red“.

Invazija umjetnina
Važno je napomenuti kako su u dolačku crkvu, kada je započela gradnja temelja u 19. st. s raznih strana pristigli darovani inventarski predmeti.

Tako je npr. liječnik iz Bologne Bodecki darovao sliku Uznesenje Marijino; fra Ivo Gutić jednu Gospinu sliku; travnički kajmakam Ahmet-beg jedno zvono; Niko Jurkić, inače djed slikara Gabrijela Jurkića, drugo zvono; udovica bana Jelačića misnicu;a hrvatski povjesničar, književnik ipolitičar Ivan Kukuljević-Sakcinski slikuSv. Petra,nepoznatog talijanskog majstora iz 17. st.

Vrijedna slika se danas čuva u župnom uredu i pokazuje polufiguru Sv. Petra u sjedećem stavu, slikanog na neutralnoj pozadini. Zamišljen, oslonjen na šaku lijeve ruke Apostolski prvak zuri u jednom pravcu držeći crvenu vrpcu za koju je zavezan veliki ključ, njegov svetački simbol.

Iako će hladni i akademski likovni teoretičari reći kako to umjetničko djelo nepoznatog autora ne spada u sami vrh barokne umjetnosti, ono jest raritet i vjerojatno jedna od najvrjednijih i najočuvanijih umjetnina iz toga razdoblja u BiH.

Nažalost, osim umjetnina u župnom uredu se nalazi popis 112 osoba sa slikama koje su poginule u posljednjem ratu. Tuga je da osim bojovnika i odraslih civilnih žrtava postoji i slika bebe koja nije ni prohodala. Svjedočanstvo je to kako su vjernici župe Dolac mnogo propatili tijekom sukoba s Bošnjacima. Većina je bila protjerana, dio župe se uspio obraniti, a nakon rata uslijedio je trnovit put obnove. O tome govore i župne statistike.

„Župa Dolac imala je 1877. godine 2 497 vjernika, a 1991. oko  4 200. Zbog ratnih stradanja, progona, ali i sveprisutnog iseljavanja danas je ovdje 2 111 duša u 843 obitelji“, rekao nam je župnik i naglasio kako postoje i dvije područne crkve: u Putičevu s vjeronaučnom dvoranom (projekt: B. Borić; izgrađeno 1988.) i na groblju u Gostunju (ovu crkvu povremeno koriste i gučogorski franjevci), te nekoliko kapelica (Slimena, Stojkovići i Vilenica).

Važno je napomenuti kako je na filijalnu crkvu u Putičevu 1997. bačena/postavljena eksplozivna naprava kao osveta za napad na jednu džamiju u duvanjskom kraju. Crkvica je dobrano oštećena, a zvonik je potpuno uništen. Obnovljena je 2015. u vrijeme kad je obilježavala 30 godina postojanja.

Dio vjerničke zajednice u Nević Polju bio je jedini dio župe gdje se u posljednjem ratu mogla slaviti misa i to u sportskoj dvorani budući da je bila pod kontrolom HVO-a. Tamošnja kapelica se danas tretira kao filijalna crkva.

Nedavno je restaurirana kapela u Slimenima – groblje koje je staro 200 godina. Obnovljena je kapela na Vilenici. Urađena je kapela na groblju Brizik. Projekte obnove svih kapela uradio je arhitekta Josip Ledić sa suradnicima. Napredak je očito vidljiv.

Župna crkva iznutra
Nakon razgovora u župnom uredu prošetali smo do crkve koju su u prošlosti krasili nadaleko poznati oltari, kako središnji tako i oni bočni. Danas je samo dijelom sačuvan i obnovljen glavni oltar, a ostala dva su u posljednjem ratu uništena bez mogućnosti popravka. Također na koru su bile vrijedne orgulje koje su sasvim uništene, a dijelovi su im razneseni na sve strane tako da se nije moglo pristupiti restauraciji. Na svu sreću postaje križnog puta su spašene za vrijeme rata tako da danas krase obnovljenu crkvu.

Zanimljivo je napomenuti da se u crkvi nalazi prije nekoliko mjeseci postavljena maketa starog Gornjeg Doca što ju je izradio Dolačanin Matija Mladinović. Maketu je naručio i dolačkoj župi darovao također Dolačanin Ivan Zec.

Ljudi su veliko blago
Budući da crkve nisu samo građevine, sakralne umjetnine i sve ono povijesno dobro koje se nakupilo tijekom stoljeća, razgovarali smo sa župljanima.

Profesorica glazbe iz travničkog KŠC-a Petar Barbarić Vlatka Čabro, voditeljica je Velikog župnog kao i zbora Zlatne harfe koji često animiraju misna slavlja. „Naši zborovi često nastupaju. Svake godine se obilježava Zlatna harfa pa tako mi sudjelujemo. Zbog konfiguracije župe pola Velikog župnog zbora na misama pjeva u Putičevu, a ostatak u Gornjem Docu u župnoj crkvi. Najviše smo kompletni na božićnim koncertima i velikim misnim slavljima. Bili smo na dočeku papi Franji u Sarajevu. Godinama sudjelujemo na susretu liturgijskih zborova u Sarajevu i uvijek ostavimo dobre dojmove“, opisala je rad zborova koje vodi prof. Čabro. Sv. mise u župnoj crkvi animira i vjeroučitelj Bernard Heraković, a na filijalama još nekoliko glazbenih suradnika.

Važno je dodati da se u crkvi u Docu svake godine uz blagdan Sv. Ante Padovanskog organizira koncert glazbenika lašvanskog kraja pod nazivom Zvona Doca moga.

Dolac je kroz svoju bogatu povijest imao značajan broj umjetnika, glazbenika, književnika, fratara i biskupa, kao i drugih osoba u društvenom i vjersko-kulturnom, pa i sportskom ozračju prošlih vremena. Zato je koncert samo jedan od načina podsjetiti se na tu činjenicu.

Poslije zadnjega rata na temeljima stare kuće obitelji Jablanović, tik uz župni ured i crkvu, sagrađena je trokatnica koja je postala Centar za mlade gdje oni imaju razne aktivnosti.

Upravo u tom zdanju, razgovarali smo s mladima: Anom-Marijom Lovrinović i Petrom Vidovićem, članovima Frame Dolac koja djeluje već nekih 15-ak godina. „Posebno smo aktivni posljednjih 5-6 godina. Imamo razne radionice, izrađujemo vijence za Božić. Također, bavimo se volontersko-karitativnim radom. Prikupljamo pomoć i pakete za siromašne koje onda dijelimo. Kao Frama, susrete imamo svake nedjelje i obrađujemo različite aktualne teme. Surađujemo s ostalim Framama. Nedavno smo bili na primanju i obećanjima u Gučoj Gori“, rekla nam je Ana-Marija naglasivši da Frama u Dolcu ima 30-ak članova.

S Petrom smo pričali o različitim sportskim uspjesima koje je imao muški dio Frame na različitim natjecanjima, kako lokalnog, tako i regionalnog karaktera. Brojni pehari na polici o tome svjedoče.

Trećoredci - duhovna ispomoć župniku
U svakoj župi vjernici su desna ruka župnika, a oni se organiziraju kroz pastoralno i ekonomsko vijeće. U vjerničkim zajednicama koje vode franjevci, posebnost su članovi Franjevačkog svjetovnog reda, to jest trećoredci. U organizaciji molitvenog i crkvenog života sudjeluje veći broj vjernika među kojima se posebno ističu: Mirjana Ćurak, Anka Janković, Anđelka Slipac i Marica Kurevija.

Za ovu smo prigodu razgovarali s Mirjanom Ćurak koja je prije četiri godine dala prisegu u trećem redu na Gučoj Gori. „Trećoredci su župljani svih profila i dobne starosti. Najstarija članica nam ima 93 godine. Naša draga Ana je u domu, a najmlađa ima 40-ak godina i služi kao domaćica u župnom uredu. Svake godine nam se uvećava broj. Naše aktivnosti su svaki mjesec različite. Ove godine smo poseban naglasak stavili na molitve Gospi Fatimskoj. Imamo molitve po kućama svakodnevno, okupljamo se svaki put kod nekog drugog. Budući da se nalazimo u listopadu posebni naglasak je na krunici“, rekla nam je Mirjana spomenuvši da svakodnevno mole Litanije i krunicu Sv. Franje.

Također smo razgovarali s Ankom Janković koja je istaknula kako se u Docu do rata dobro živjelo, a potom su uslijedili progoni, pogibije i zatvaranja. Sa svojim suprugom imala je četvero djece. Nažalost, u ratu je izgubila supruga, kuća joj je bila spaljena, a zajedno s dvoje djece bila je u Zenici u logoru. S njom smo pričali i o povratku i zacjeljivanju rana. „Poslije povratka smo zajedno s tadašnjim župnikom fra Jozom Marinčićem i ostalim vjernicima polako obnavljali crkvu. Digla sam kredit da bih pomogla da se napravi ambon kako bi se moglo čitati Evanđelje. Kasnije sam sudjelovala u nabavci klupa“, rekla nam je Anka.

Sestre milosrdnice u Docu
Razmišljajući o prošlosti Doca ne smiju se zaboraviti i podatci o tome da su franjevci u turskom razdoblju vodili pučku školu već od postanka župe, odnosno u Travniku od 1847.

Od 1872., kada su došle u Dolac, pučku su školu otvorile i sestre milosrdnice, najprije samo za djevojčice, a uskoro potom i za dječake. Iste su godine franjevci osnovali sirotište i povjerili ga sestrama, a sami su se brinuli za troškove izdržavanja. Sestre su u svojoj prosvjetnoj i karitativnoj misiji djelovale u Docu sve do 1949., kada su pod prisilom komunista morale napustiti to mjesto. Nažalost, danas to zdanje propada. Pravno nije 100% vraćeno milosrdnicama, a one nemaju sestara da djeluju u Dolcu tako da je situacija u pat poziciji.

Franjevci su se u Docu angažirali i u kulturnoj djelatnosti: najprije kod osnivanja Čitaoniceu listopadu 1899, a nakon osnutka Tamburaškog zbora, i u izgradnji Hrvatskog doma 1901.-02. godine. Osim toga značajne institucije ili organizacije ovdje su Dom kulture Ivo Andrić; Udruga Naša zemlja te glazbene skupine Lampoši i Lašvanske tamburice...

Vjerojatno bi se moglo pisati još. Fra Ladislav Fišić je napisao knjigu od 250 stranica pod nazivom Korijeni i Život o povijesti župe Dolac.

Jedno prijepodne nije bilo dovoljno za obilazak ovako značajne župe. Nažalost, to kratko vrijeme je bilo dovoljno da shvatimo kako je Dolac župa koju je dobrano obilježio posljednji rat. Boravili smo i u drugim vjerničkim sredinama koje su stradale, ali čini nam se da su ovdašnje rane preduboke. Rat je zaista bio brutalan, polovica župljana se nije vratila, crkva je bila uvelike oštećena. Kako smo vidjeli, bombe su bacane i 1997. Čitava situacija u vezi s događanjima, kako u prošlosti tako i danas, u Srednjobosanskom kantonu je za nas iz Sarajeva velika misterija koju otkrivamo polako.

Međutim, statistike govore kako ovdje još ima života. Prošle godine bilo je 17 krštenih, 17 prvopričesnika i 40 krizmanika te 13 novih bračnih parova. Da stvari idu na bolje govori i podatak kako je do sada 2017., kršteno petero djece više nego prošle godine. Nade ima, samo treba sačuvati vjeru!

Teta Vegeta

Zanimljivo je spomenuti da je u Docu rođena Teta Vegeta, to jest Zlata Bartl (1920. – 2008.) hrvatska znanstvenica, tvorac začina Vegeta koji proizvodi Podravka iz Koprivnice.