Župa u Ilijašu na periferiji Sarajevskog kantona


Ako se iz Sarajeva autoputom vozite prema Zenici, na nekih 20-ak km od glavnog grada s desne strane možete vidjeti crkvu Sv. Marka, evanđeliste, koja se nalazi na samom ulazu u Ilijaš. To je relativno nova crkva mlade župe u kojoj živi mala i složna katolička zajednica...

Piše: Željko Ivković

Ilijaš je gradić i općina u Sarajevskom kantonu koji danas, prema procjenama, ima oko 19 000 stanovnika. Predjeli oko Ilijaša su inače puni povijesti te je zato na više lokaliteta pronađeno mnoštvo stećaka. U okolici se mogu nazrijeti i ostatci srednjovjekovne crkve Blažene Djevice Marije koja se spominje u povelji Bele IV. iz 1244., a u predjelu Podcrkavlje (Malešići) otkriveni su ostatci još jedne srednjovjekovne kršćanske bogomolje.

Ako siđete s autoputa i krenete prema Ilijašu, odmah na ulasku u taj gradić, kad se pređu željezničke tračnice, s lijeve strane ćete susresti nekoliko gospodarskih objekata, moderne tržne lance, ali i crkvu župe Sv. Marka, evanđeliste. Crkva nije u samom gradu, već je lagano izmještena u pravcu – zbog pjesme Zdravka Čolića, popularnih i poznatih – Podlugova.

U njoj kao župnik više od dvije godine pastoralno djeluje dr. vlč. Zdenko Spajić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Već u prvim minutama našeg razgovora saznali smo ono što smo i naslućivali. Katolička zajednica okupljena oko ilijaške crkve mala je po broju katolika, ako se usporedi s drugim župama Vrhbosanske nadbiskupije.

Jednostavni uvid u statistike nam kazuje kako je to posljedica rata od 1992. do 1995. kada su Ilijaš držali srpski oružnici koji su protjerali oko 1 700 katolika, koliko ih je 1991. bilo u župi.

Nažalost, nakon reintegracije Općine Ilijaš u Federaciju BiH, srpsko pravoslavno stanovništvo je napustilo ovaj kraj, a Hrvati se nisu vratili tako da je to danas većinski bošnjačka općina. Hrvati iz Ilijaša uglavnom su otišli u Hrvatsku, osobito Istru, a ima ih i u Skandinaviji te prekooceanskim zemljama.

Nakon posljednjeg rata uslijedio je povratak nekoliko stotina ljudi, ali se može reći kako je nastavljena emigracija, prvenstveno, ekonomske prirode, tako da župa danas ima 162 vjernika u 92 kućanstva.

Kao prvi kršćani...

Vjerski život župe prilagođen je novonastaloj situaciji. Tako, primjerice, svećenik u Ilijašu uglavnom ne boravi stalno u župnoj kući nego obično ima dodatno pastoralno zaduženje unutar Vrhbosanske nadbiskupije.

„Mi smo se na neki način prilagodili situaciji u kojoj se nalazimo. Mogao bih reći da smo slični onim prvim kršćanskim zajednicama. Kako jedan stari pisac kaže kršćani se ni po čemu ne razlikuju od ostatka svijeta osim što se nedjeljom okupljaju na euharistiju. Mi ovdje nemamo poseban dodatni program što se tiče župne zajednice. Nedjeljna misa nam je u središtu života. Od pobožnosti najposjećeniji je put križa kroz korizmeno vrijeme. Također, nastojimo kroz svibanj i listopad moliti krunicu u one dane kad se održava i liturgija. Vjeronauk imamo za osnovnu školu, nažalost sada je u osnovnoj školi samo troje djece, jer su ovi koji su krizmani prešli u srednju školu. Tako da se sada po potrebi organizira, ali imali smo ga redovito za sve osnovnoškolce“, rekao nam je vlč. Zdenko i napomenuo kako župa nema sustavno organiziranu nijednu udrugu za karitativno djelovanje. To ne znači da se ne djeluje po potrebi. Nažalost, na ovom prostoru žive i oni koji su u materijalnoj oskudici te im se nastoji pomoći darivanjem humanitarne pomoći, novčano ili na neki drugi način. Također, postoji određeni stupanj solidarnosti među župljanima te oni izlaze u pomoć jedni drugima.

Iako mala zajednica ona se ne predaje. Usprkos činjenici što se nalazi u Sutješkom dekanatu može se reći kako župa živi svoj život, u duhu riječi pape Franje,na rubovima Sarajevskog kantona.