Suka


Pojam suka hebrejskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „sjenica“, „kolibica“ ili „šator “, a u židovskoj tradiciji predstavlja sjenicu u kojoj Hebreji borave tijekom sedam dana prigodom blagdana Sukota.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Utemeljenje za ovu praksu pripadnici židovske religije nalaze u biblijskom izvještaju o izlasku Izabranog naroda iz Egipta i njihovu putu prema Obećanoj zemlji kada su živjeli u kolibama i šatorima.

Suka je jedan od najprepoznatljivijih običaja vezanih uz blagdan Sukot, po kojoj je on i dobio ime. Ove sjenice prave se neposredno nakon Jom Kippura i to u dvorištima kuća, na balkonima ili kojim drugim prigodnim mjestima i u pravilu svaka obitelj podiže po jednu suku. Ipak, u pojedinim krajevima dopušteno je da se više domaćinstava udruži i napravi jednu sjenicu za vrijeme trajanja blagdana Sukota.

Materijal od kojega se suka izrađuje je različit: letva, daska, palmine grane, lišće, trstika i sl. Važno je da je krov ravan, a može biti prekriven, s obzirom na podneblje, ili granama četinara ili palme ili koje druge vrste drveta, ali je bitno da propušta zrake Sunca te da se kroz njega mogu vidjeti zvijezde. Unutrašnjost se oblaže bijelim plahtama, dok se zidovi ukrašavaju cvijećem i drugim dekorativnim detaljima, a po podu se posipa pijesak u znak sjećanja na hod kroz pustinju.

Suka za mnoge predstavlja simbol života židova koji su nekoć uglavnom živjeli kao nomadi lutajući iz zemlje u zemlju.