Talit


Pojam talit hebrejskoga je podrijetla i, prema Rječniku stranih riječi (Anić-Klaić-Domović), označava četvrtastu deku (ogrtač ili plašt) kojom Židovi za vrijeme molitve u sinagogi pokrivaju glavu i vrat. Također je to naziv i za mrtvačku haljinu ili košulju pripadnika Izabranoga naroda.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Ogrtač je bio sastavni dio odjeće židovskoga svećenika. U Tori, točnije Knjizi Izlaska, kada se opisuje svećeničko ruho, između ostaloga, stoji i propis kako plašt treba izgledati: „Ogrtač za oplećak sav napravi od ljubičastog prediva. Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtač ne podere. Na njegovu rubu sve naokolo načini šipke od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a između njih zvonca od zlata naokolo; zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub. Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti“ (Izl 28,31-35).

Tijekom vremena ustalilo se da talit bude od bijelog platna s tamnim prugama po sebi, ukrašen resama na četiri kuta. Među njima mora biti modra traka koja simbolizira nebo. Tijekom molitve muškarci njime pokrivaju ramena te povremeno glavu. Njega pripadnici židovske religije nose za vrijeme jutarnje molitve i to isključivo punoljetni muškarci nakon Bar-Micve.

Također, ovim pojmom se označava i mrtvačka haljina, a među Židovima je običaj da se pokojnika ukapa uz njegov talit.