Faktografija

Čitamo, razumijemo i kršćani smo


Jeste li gledali možda dokumentarnu seriju Ispiranje mozga? Ne mislim pritom na aktualno ispiranje mozga stanovnicima Hrvatske koje pokušava provesti predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković.

(Foto: Zagrebački list)

(Foto: Zagrebački list)

Piše: Brane Vrbić

Trenutačno najmoćniji političar u zemlji gotovo svakodnevno šalje cinično-uvredljive poruke javno demonstrirajući da smatra i akademike, intelektualce, biskupe, političare te sav puk koji se s njim ne slaže neukom svjetinom. S visoka, oholo i naoko mirno svima onima koji se protive uvođenju Istanbulske konvencije i kroz nju nametanju rodne ideologije, prije svega u obrazovnom sustavu, poručuju da prvo trebaju „pročitati“, potom da trebaju „razumjeti“, da će im on svima „objasniti“ da tu nema ničega „rodovskog“ i spornog te da je ona „duboko kršćanska“.

Kao da se Crkva od Sv. Ivana Pavla II., pape Benedikta XVI. do pape Franje nije duboko ogradila od rodovske ideologije i kazala da je smatra najpodmuklijim udarcem protiv čovjeka i vjere. Činjenica je da Istanbulska konvencija i ne baš na prikriven način uvodi rodnu ideologiju u obrazovanje i zakonodavstvo zemlje. Zaštita žena od nasilja, borba protiv obiteljskog nasilja… mjerodavne udruge i pravni stručnjaci u Hrvatskoj su već rekli da su sve predviđene mjere koje ona donosi na tom planu potpuno utkane u hrvatsko zakonodavstvo. Da je nametanje rodne ideologije u školama sastavni dio Istanbulske konvencije jasno je vidljivo u članku 14. u kojem se traži da države koje su je ratificirale poduzmu „kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su (…) nestereotipne rodne uloge (…) prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja”.

Ovo je prekretnica

Andrej Plenković unio je najveću pomutnju i razdor u HDZ od njezinog osnutka. Ovo je prekretnica: ili će to biti potpuni kolaps svjetonazorskog, demokršćanskog načela te stranke ili će Plenković morati otići. Osobno mislim da će se zbiti neslavni kraj još jednog monarha na čelu najveće političke stranke u Hrvatskoj. Time bi se nastavio niz otjeranih, protjeranih, uhićenih predsjednika na čelu te stranke od Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka. Taj scenarij, u svjetlu svih činjenica vezanih uz aferu Agrokor, uvođenje HNS-a u vlast da bi se očuvala tanka većina, izviješće EU-a da je Hrvatska potpuno na europskom dnu kad se gledaju ekonomski pokazatelji i reformski potezi, nezainteresiranošću pred demografskim slomom koji pogađa zemlju, rijekama blokiranih građana te velikim nezadovoljstvom izborne baze zbog nametanja Istanbulske konvencije… sve je izvjesniji.

U igri su velike stvari. Posljedice će biti nesagledive ako Hrvatski sabor prihvati Istanbulsku konvenciju koja će kao međunarodni ugovor biti i iznad Ustava i zakona RH. Svi dometi tog dokumenta neće se vidjeti u prvim godinama, ali na toj bazi gradit će se novi obrazovni i zakonodavni sustav kojima će jedini cilj biti srušiti kršćansku kulturu i prirodne moralne zakone. Ne ulazeći u svu dubinu problema rodne ideologije, treba istaknuti da se kroz tu ideologiju potkopavaju ideje da su seksualni identitet i orijentacija rezultat prirode, tvrdeći da orijentacija, a samim time seksualno ponašanje, nije vezano uz objektivne moralne norme, nego je rezultat slučajnih povijesnih i kulturnih izbora. Sve se to zbiva pod izlikom izbjegavanja diskriminacije na temelju seksualne orijentacije. I tako umjesto dva spola, muškog i ženskog, u državama koje su predvodnice te ideologije (recimo Kanada, SAD, Francuska, Skandinavija…) imamo nabrojano već više od 20 rodova. Važno je kazati da sve to ulazi u obrazovni sustav država gdje roditelji više nemaju pravo biti primarni odgajatelji svoje djece. I, naravno, sve završava u zakonodavnim okvirima gdje se kazneno mogu odgovarati svi oni koji su protiv te ideologije. Zato su posljedice usvajanja Istanbulske konvencije nesagledive. Žalosna je činjenica što se to već zbilo u BiH, a da većina stanovnika za to nije ni znala.

Dnevnik nevolje

No neki ljudi su odavno naslutili što donosi vrijeme pred nama. Jedan od njih je i poznati kanadski pisac Michael D. O'Brien. Još 1999. godine je u SAD-u objavljen njegov izvrsni roman Dnevnik nevolje (Verbum, 2006.). Radnja tog romana se odvija u budućnosti na prostoru Sjeverne Amerike i Kanade i opisuje narod čiji se sustav vlasti mijenja iz demokratskog u totalitarni, noseći sa sobom obilježja propagande i dezinformacija u preuzimanju potpune kontrole nad privatnim životom i temeljnim pravima građana.

Glavni lik romana je Nathaniel Delaney, urednik malih novina u kanadskoj provinciji. Nije to neki super vjernik, nego obični čovjek sa svojim problemima kojeg je napustila supruga i odvela jedno od troje njihovih djece. Nathaniel se protivi, i o tome piše u svojim malim novinama, ograničavanju slobode govora, oduzimanju prava da skrbi o svojoj vlastitoj djeci, odnosno njihovom obrazovanju, eutanaziji, abortusu, bezdušnom globalizmu…. Totalitarizmima svih vrsta. I, začudo, jasno uviđa, nasuprot slijepe većine, da je društvo u kojemu živi već duboko zagazilo u totalitarizam. U takvom totalitarnom, modernom društvu, on jednostavno nema šanse… U jednom trenutku piše: „Sve donedavno roditelji su bili oni koji su dopuštali državi da im odgaja djecu šest sati dnevno ‒ davali smo im djecu na posudbu, na povjerenje. A sada misle da mi njima moramo polagati račun zato što postupamo kao roditelji, i da oni daju djecu nama natrag na posudbu, na povjerenje.“

U njemu u jednom razgovoru sa svojim ocem, koji se priklonio tom novom društvu, kaže da je Aldous Huxley u svom romanu Ponovno u vrlom novom svijetu iznio uvjerenje po kojemu će se totalitarizam u neposrednoj budućnosti manje koristiti nasiljem nego totalitarizam Hitlera i Staljina, no stvorit će društvo u kojemu će se „'visokoobrazovani socijalni inženjeri bezbolno podvrći strogoj disciplini cijelo društvo'… Huxley je smatrao da će u budućnosti radiju, televiziji i novinama biti puna usta demokracije i slobode, ali da će ono što je bitno i što se nalazi u pozadini svega toga biti naoko benigni totalitarizam. Nekoliko razumnih ljudi je istaknulo da je takav totalitarizam najgori od svih, da je on najnehumaniji, i da ga je nemoguće odbaciti, jer on može uvijek dokazivati da on, zapravo, nije to što jest“.

Sve to, nažalost, postaje stvarnost i u njegovu životu. Iza hrabrog Nathaniela na kraju ostaje samo dnevnik u kojemu je bilježio kako jedan totalitarizam oduzima svaku slobodu ljudima te da na tom pohodu posebno misli na preodgoj njihove djece.

Rodna ideologija i preodgoj djece i mladih, kroz nametanje obrazovnog, zakonodavnog i medijskog okvira, bit će važno sredstvo za potpunu promjenu antropološke paradigme. A onda je otvoren put u društvo kakvo opisuju O' Brein, Huxley i Orwell. Umjesto oca i majke postojat će roditelj 1 i roditelj 2, može biti uveden spolni odgoj poput onog u Danskoj, koji dopušta mogućnost dovođenja transseksualne prostitutke kao gosta predavača u školu, bez mogućnosti da roditelji sami odluče hoće li im dijete biti na tim satima ili ne; da se uvedu i pedofilski sadržaji; zatim da škola za djevojke zabrani učenice zvati „djevojkama”, da se uvedu zajednički WC… Da budemo jasni: to sve već postoji u pojedinim državama Zapada.

Ispiranje mozga

No, vratimo se na sami početak teksta koji će baciti jasno svjetlo na znanstvenu podlogu rodne ideologije koja se pojavila sredinom prošlog stoljeća u SAD-u kada je po prvi put rod iz gramatike prešao u biologiju, antropologiju, a potom u Zapadnom svijetu i u zakonodavstvo te obrazovni sustav. Nakon dokumentarca Ispiranje mozga prikazanog u sedam nastavaka na norveškoj nacionalnoj televiziji 2010., Norveška, Švedska, Finska, Island i Danska ukinule su 31. prosinca 2011. regionalni Rodni institut (NIKK – Nordisk institutt for kunnskap om kjønn) koji je, na području spomenutih država, na svim društvenim razinama, osobito u školstvu, promovirao i provodio u djelo „rodne znanstvene teorije“, i ujednačavao spolove, i to od 1970-ih pa sve do 31. prosinca 2011. kada je ukinut zbog nepobitnih dokaza šarlatanstva i neznanstvenosti prikazanih u dokumentarcu.

Rodni institut imao je proračun od 56 milijuna eura godišnje koje je dobivao iz državnih proračuna tih zemalja. Tako su tobožnji znanstvenici koji su propagirali rodnu teoriju ostali bez posla i instituta i javno su osramoćeni – i u znanstvenim krugovima i u široj javnosti. A autor dokumentarca Harald Eia, televizijski komičar i profesor sociologije, dobio je norvešku nagradu Fritt Ords honnør koja se dodjeljuje za doprinos slobodi govora i medijskoj slobodi.

Treba istaknuti da te teorije nisu pobili znanstvenici konzervativnog ili kršćanskog svjetonazora, već liberalni znanstvenici od kojih se nekoliko njih javno izjašnjavaju homoseksualcima tako da ne može biti govora o nekom krivom tumačenju činjenica ili nekom neobjektivnom i pristranom novinarstvu.

No pobornici rodne ideologije ne staju tako lako. Jedna izgubljena bitka za njih ne znači i izgubljeni rat. Lisnica zagovornika te ideologije je duboka i nametanje tog svjetonazorskog projekta ide dalje. U tom kontekstu treba sagledati i Istanbulsku konvenciju.

Totalitarizam najgori od svih

Da sloboda umire pred najezdom novog totalitarizma potvrđuje i vijest koja je nedavno stigla iz SAD-a. Student Lake Ingle na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji suspendiran je krajem veljače ove godine s predavanja nakon što je na satu posvećenom kršćanstvu obrazlagao da postoje samo dva spola, izvijestio je Narod hr. Nakon što su studenti odgledali TED talk predavanje ‘transeksualnog’ bivšeg pastora Paule Stone Williams, Ingle je podigao ruku kako bi rekao svoje mišljenje te ustvrdio kako je biologija kao znanost utvrdila da postoje samo dva spola.

Profesorica Allison Downie koja predaje religijske studije odmah je Ingle izbacila s predavanja te je „zamoljen“ da se više ne vraća. Dok traje administrativna istraga Ingle ne može ni diplomirati na svom fakultetu.

No to nije kraj. U pismu poslanom studentu koji je iznio svoj stav i pogled o jednoj temi upravitelj Sveučilišta Timothy Moerland napisao je kako će se osim dobivene suspenzije Ingle morati ispričati ostalim studentima, a nakon toga slušati kolege koji će mu opisati kako su se osjećali nakon onoga što je Ingle izrekao. „Lake će napisati ispriku profesorici zbog opisanog ponašanju, te time pokazati sposobnost preuzimanja odgovornosti za neprimjereno ponašanje koje je značajno narušilo nastavno okružje na tom predavanju…“

„Moja profesorica krši moje pravo na Prvi amandman, zbog činjenice da su moji pogledi i ideologija različiti od njezinih”, izjavio je Ingle u komentaru za Fox News. „Dakle, preuzela je na sebe da me ušutka i osramoti; da me zlostavlja zbog toga što sam izrazio svoje mišljenje na predavanju“, dodao je. Ingle je rekao da je ovaj incident samo ojačao njegovu motivaciju da postane profesor. „Kad vidite tu zlouporabu intelektualne moći, želite biti osoba koja će se vratiti te odgovorno i moralno obavljati svoj posao“, rekao je Ingle. „Umjesto da budete 'diler' svoje ideologije, možete jednostavno biti učitelj“, naveo je.

Stvara li se totalitarizam najgori od svih? Novi, vrli svijet ispire nam mozak, a dnevnici nevolje postaju naša svakodnevnica. Čitamo, razumijemo i kršćani smo.