Nebo je zahvatilo – ima spasa i spasenja


Minula godina protekla je u sjećanju na stotu obljetnicu fatimskih ukazanja Blažene Djevice Marije malim nepismenim pastirima u portugalskoj Fatimi. Ti su pastiri, Lucia, Francisco i Jacinta, znali samo jedno, moliti krunicu i čuvati stada.

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

Na njima se očituje Božja logika, gdje Bog izabire malene, neznatne, neugledne, djecu, kako bi postidio one koji se nečim „grade“, koji su nazoviveličine što navodno određuju tijek povijesti. Ta je godina, 1917., isticali smo tijekom ove godine, bila i prijelomna godina u cijeloj svjetskoj povijesti. Nakon nje na svjetskoj pozornici ništa više nije bilo kao dotada. Sve je krenulo u drugom smjeru. 

Stoljeće ratova i smrti

Prvi veliki svjetski sukob uzeo je više od 20 milijuna žrtava, potom prva velika svesvjetska epidemija, tzv. španjolica, gripa koja je uzela 70 milijuna žrtava (ako se izuzme kuga što je harala Europom u 14. stoljeću, koja je gotovo prepolovila europsko pučanstvo te pokosila 40 % onodobnog svećenstva). Iste godine, 1917., spomen na 400 godina Lutherova zapadnoga raskola, ali i 200 godina od utemeljenja prve masonske lože kojoj je cilj – i dandanas – razoriti Božje djelo u svijetu – Crkvu. Jedan je uglednik Crkve ovih dana izjavio otvoreno kako je Martin Luther djelovao protiv Duha Svetoga, pa je izlišno slaviti početak protestantske reformacije, makar Vatikan kani objaviti i poštansku marku s Lutherovim likom. Ovih smo se dana prisjećali i krvavoga Oktobra u Rusiji gdje se zbio točno prije 100 godina komunistički prevrat. Obljetnica je minula tiho, nitko je nije slavio jer se nema što slaviti. Svijet slavi i Francusku revoluciju 1789., međutim, ni tu se nema što slaviti, jer je plodila gorkim i otrovnim plodovima u samoj Francuskoj, Europi i svijetu. Komunisti su preuzeli vlast i započeli svoj krvavi ples najprije u Rusiji, a onda diljem cijeloga svijeta te su do danas, prema nekim računicama, pobili oko 130 milijuna ljudi, četiri-pet puta više nego  nacisti i fašisti. Marija je vidiocima u Fatimi pretkazala kako će Rusija prosuti svijetom svoje zablude.

Lijevi, dominantni mainstream o tome nijemo šuti. Čini se da se u minulom stoljeću u potpunosti ozbiljuje razgovor komu je svjedok papa Leon XIII., kad je Gospodin Isus prepustio Sotoni stoljeće da svijet i Crkvu „rešeta“, da bude gospodarem svijeta te iskali i očituje svu svoju razornu, smrtonosnu snagu. Istodobno se pak zaboravlja da ove godine pada i 600. obljetnica rođenja Sv. Klausa-Nikolausa von Flüeli, pustinjaka, isposnika, pokornika, koji se 20 godina hranio samo euharistijom, a najzaslužniji je za jedinstvo današnje Švicarske. Prozvan je Pater Patriae, Ocem Domovine, i njemu Švicarci mogu zahvaliti da su i danas ponosni na svoju ConfoederatioHelvetica, konfederaciju kantona. Tu se zorno očituje što čine ljudi koji se hrane Isusom i njegovim Evanđeljem, a ne logikom ovoga svijeta, logikom ratova, prevrata, oružja. Oni su prema blaženstvima mirotvorci!

Vrijedi još jednom istaknuti suvremenost fatimskih poruka o čemu je zborio i veliki papa Benedikt za svoga pohoda Fatimi 2010. Tom je zgodom rekao kako fatimske poruke nisu izgubile ništa od svoje sudobnosti, makar je sveti Ivan Pavao II. vjerovao da su se fatimske tajne ispunile u atentatu, koji se dogodio točno na dan prvih fatimskih ukazanja, 13. svibnja 1981. Fatimska misija nije završena kao što nisu prestale biti aktualne poruke ni iz drugih mjesta gdje se Marija tijekom stoljeća ukazivala. U godini Velikog jubileja upravo je kard. Ratzinger po želji Sv. Pape dao teološki tumač fatimskih tajna, sadržaj i poruku.

Na zapadu ništa nova! Zbilja?

Desetak godina nakon Prvoga svjetskog rata E. M. Remarque napisao je svjetsku uspješnicu Na zapadu ništa novo. U usta svomu junaku stavlja  riječi: „Vjerujem, svi smo mi izgubljeni.“ Središnja je to misao creda-vjerovanja mnogih izgubljenih naraštaja minuloga stoljeća. Izgubljenost, bačenost, egzistencijalizam, gađenje nad životom. Nakon tih riječi vojnik biva pogođen i pogiba, „jednoga dana koji je bio tako tih i miran, da se ratni izvještaj ograničio na samo jednu poruku: 'Ništa nova', nikakve nove poruke nema sa zapada“. Ništa nova, a mladi vojnik gubi život. Godina je 1917., godina agonije Zapada, prijelomnica, godina koja je „izlegla“naš suvremeni svijet ideologija, podjela, naoružavanja, ratova.

Naime, godinu prije fatimskih ukazanja milijuni mladih izginuli su na Verdunu i Sommei u besmislenim sukobima, ubijajući se međusobno. Cvijet je europske mladosti, kršćanskih naroda, nestao u bezumnim sukobima, a ponovilo se to na još strašniji način i u Drugom svjetskom ratu, što ga je Gospa pretkazala, „ako se svijet ne obrati i ne prestane vrijeđati dragoga Boga“. U tim je ratovima nestao i cvijet hrvatske mladosti, regenerativna snaga naše nacije, ali i njezina intelektualna „krema“. Bojni otrovi, bombe, čelik i olovo, bombardiranja iz zraka ali i iz podmorja, tenkovske bitke te borbe prsa o prsa. Godine suše i gladi haraju Europom, Rusija šalje u smrt carsku obitelj, otvaraju se vrata totalitarnim režimima. Zbilja se može s pravom reći kako je 1917. bila ključna godina suvremenice, ne samo za Europu nego i Novi svijet.

„Na zapadu ništa novo“ – može li se tako reći? Ne, jer je Nebo zahvatilo, donijelo na svijet nešto snažno, novo, makar nije zabilježeno u vijestima s fronta niti u romanima. Bijahu to ukazanja – njih šest – pastirima iz Fatime, kad je Marija u svih šest ukazanja govorila o potrebi molitve krunice. U jednom ukazanju predstavila se kao: „Ja sam Naša Gospa od Krunice. Došla sam upozoriti vjernike da promijene svoj život, da Gospodina Boga ne žaloste i ne vrijeđaju, jer je već toliko izvrijeđan.“ Zaželjela je,  upravo kao u Guadalupi i Lurdu, da joj se na tom mjestu podigne kapela te da se moli krunica. Svoja je ukazanja zapečatila čudom sa suncem 13. listopada pred više od 70 000 svjedoka koji su nazočili nevjerojatnom svemirskom prizoru,„plesu sunca“. Da, kapelica je vremenom izrasla u predivnu katedralu, a molitva krunice neprestano se ponavlja na usnama i klizi kroz prste nebrojenih molitelja diljem svijeta. Zašto je Marija uporno ponavljala i naglašavala molitvu krunice, tu jednostavnu molitvu? Možda možemo sagledati iz današnje retrospektive, nakon 100 godina od te prijelomne godine.

Krunica – lijek protiv ateizacije

Naime, materijalizam i ateizam, tehnički napredak otada se brzo širio svijetom, vjera u Boga je presušila, usahnula u mnogim dušama, nestalo je molitve u obiteljima, školama, župama. Lijek nije bio ni u Drugom vatikanskom saboru koji je imao zadaću unijeti u suvremeni svijet Radosnu vijest Isusa Krista. U molitvi pak krunice, u dvadeset otajstava, imamo sažetak svoga vjerovanja, bez filtera i teoloških „ispravaka“. Vjera u čistom izdanju, u nerazorivoj školi molitve, koja započinje Apostolskim vjerovanjem, komu na kraju stoji kako vjerujemo „u uskrsnuće tijela i život vječni“. Dakle, za razliku od onoga vojnika koji na ratištu izgovara riječi kako smo izgubljeni, ovdje imamo protulijek: „Ipak smo spašeni.“ Možemo se nadati životu, i ovdje i u vječnosti.

Da Nebo snažno zahvaća u svjetske tijekove može se odčitati i u tijeku Drugoga svjetskog rata. Naša je Gospa od vidjelaca tražila u Fatimi štovanje njezina Bezgrješnog Srca te posvetu svijeta i Rusije njezinu Srcu (vidioci nisu znali što znači riječ „Rusija“ – mislili su da je to neka ženska osoba). U povodu 25. obljetnice fatimskih ukazanja, na uočnicu Svih svetih, 31. listopada 1942. papa Pio XII. posvetio je Rusiju i cijeli svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, prema želji iz Fatime. Otada je minulo točno 75 godina. Nakon te posvete Hitler i nacistička Njemačka počeli su gubiti sve značajnije bitke na svim frontama. Dotle su slovili kao nepobjedivi u ratu.

Providnost je na čelo Crkve stavila Eugenija Pacellija koga je papa Benedikt XV. posvetio za biskupa upravo 13. svibnja 1917. u trenutku prvih Marijinih ukazanja u Fatimi. U tome je od trenutka svoga izbora za Vrhovnog svećenika čitao jasni znak božanske Providnosti. Tekst druge fatimske tajne dospio mu je u ruke 1941. Također je saznao u to doba kako je sestra Lucija, u međuvremenu redovnica, za snažne molitve pred Presvetim za skoro okončanje svjetskoga rata 22. listopada 1940. čula Gospodinov glas: „Njegova Svetost (naime, Papa) postići će da će se okončati ti dani tjeskobe i nevolje, bude li slijedio moje želje te posveti li svijet Bezgrješnom Srcu Marijinu, s posebnim spomenom Rusije.“

Posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu 1942.

Fatimski jubilej 1942. čini se da je protekao bez značajnije reakcije iz Vatikana. Tek kad su Hitlerove trupe u kasno ljeto 1942. kročile na tlo sjeverne Afrike i doprle do Kavkaza te se činilo da ih ništa ne može zaustaviti u njihovu pohodu, Papa je poslušao i slijedio Gospodinov proročki zov preko vidjelice Lucije. Posljednjega dana listopada dao je donijeti iz Bazilike Marije Velike drevnu Marijinu ikonu Salus Populi Romani u Vatikan, što se činilo redovito u vremenima velike nevolje. U pet sati popodne najavio je preko Vatikanskog radija poruku svijetu, a na kraju izrekao i posvetnu molitvu Bezgrješnom Srcu Marijinu:  

„Tebi, Tvojemu Bezgrješnom Srcu, posvećujemo kao Otac velike kršćanske obitelji, kao namjesnik onoga komu je dana sva vlast i moć u nebu i na zemlji te koji nam je povjerio tolike duše koje je otkupio svojom dragocjenom krvlju te koje stanuju na cijeloj zemlji, tebi, dakle, Tvojemu Bezgrješnom Srcu, posvećujemo u ovome tragičnom trenutku povijesti, tebi predajemo, tebi povjeravamo ne samo svetu Crkvu, mistično Tijelo tvoga Sina Isusa koje krvari iz mnogih rana te tako duboko trpi, nego i cijeli svijet, istrgan smrtonosnim razdorom, sagorijevajući u vatri mržnje, kao žrtve svoga vlastitog nejedinstva… a i sve one koji su odvojeni zbog zablude i razdora, a napose one koji su ti iskazivali toli jedincato štovanje te među njima nema nikoga tko ne bi u svome domu čuvao, pohranjivao tvoju svetu Ikonu, danas možda skrivenu, u iščekivanju boljih dana: Podari im mir i privedi ih sve ponovno u jedno jedinstveno Kristovo stado pod jednim istinskim i jedincatim pastirem.“

Istu je posvetu ponovio Papa na svetkovinu Bezgrješnog začeća, 8. prosinca 1942. u nazočnosti četrdeset kardinala, mnogobrojnih biskupa, diplomatskog zbora te desetaka tisuća hodočasnika.

Ratni obrat nakon Posvete

Gospodin je zbilja održao svoje obećanje. Uslijedile su dvije sudbonosne bitke u Drugom svjetskom ratu, ona kod El-Alameina 2. studenoga 1942. – dakle, samo dva dana nakon posvete! – te pod Staljingradom 22. studenoga 1942. Dogodio se u tim bitkama željeni obrat u ratu. Winston Churchill je izjavio: „Prije Al-Alameina nismo ubilježili nijednu pobjedu. Nakon Alameina nismo ubilježili nijedan poraz!“ Od toga trenutka Hitlerove su se trupe stale povlačiti sa svih fronta.

Pa i sam se Staljin promijenio od toga trenutka. Iznenada je okončan krvavi progon i rat protiv religije i Crkve. Trebao je naime sve snage svoje zemlje za „Veliki domovinski rat“ protiv njemačke invazije te se poslužio vjerom Rusa, kao nekoć protiv Napoleona. Već je u travnju 1942. dopustio prvu procesiju sa svijećama u Moskvi. Za bitke pod Staljingradom pripovijeda se da je 11. studenoga 1942. moćni „nebeski znak“ – u službenim izvještajima ništa se podrobnije ne spominje – zaustavio njemačke trupe. Nakon pobjede legendarni ruski zapovjednikmaršal Žukov sudjelovao je u pravoslavnoj liturgiji te se pobrinuo da se u razorenom Staljingradu do 1945. podignu dvije velike crkve. U listopadu 1943. vijeće sovjetskih ministara odobrilo je osnivanje Vijeća Ruske pravoslavne Crkve čime je Crkva napokon dobila ponovno svoje mjesto u sovjetskom društvu.

Pa ipak, predstojao je dug put i prošlo je dugo vremena do pada komunizma. Naime, sestra Lucija, fatimska vidjelica, za jednoga potonjega ukazanja Djevice Marije, saznala je da je Posveta bila „nepotpuna“. Naime, trebala je uslijediti, prema molbiBl. Djevice Marije od 13. lipnja 1929., u zajedništvu sa svim biskupima cijeloga svijeta. I tako je Rusija nakon rata iskoristila priliku i prosula svijetom strahote zabluda, uništavajući narode, porobljavajući i stvarajući tzv. Varšavski pakt, podižući prema Zapadu „željezni zastor“ koji je dijelio slobodni svijet od komunističkog Istoka.

Trebalo je čekati da na pozornicu stupi Papa iz Poljske te zajedno s Marijom i moliteljima sruši bezbožni komunizam 1989.