Darovi Svibanjskoj Kraljici


Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Ja bih htio, Majko, Tebi vijence viti,

U proljeće bih htio mlado cvijeće brati.

Ja bih htio, Majko, Tvoje dijete biti,

Tebi, Bijela, samo čisto srce dati.

 

Kako samo rado ja bih cvijetke brao;

Ja bih Tebi brao mlade cvijetke plave,

Sve bih Tebi, Majko, kao dijete dao,

Zvjezdane Ti vijence pleo oko glave.

 

Šta je cvijeće, Majko? Kako zvijezda blista?

Čemu polju ruho ja bih svukô bijelo?

Ne! Molim Te samo, dozvoli mi, Čista,

Da Ti dadem srce, mladu dušu, tijelo!

 

Nisam bogat, Snježna! Ja safira nemam,

Tek bih pošô gore na plave vrhunce,

Da za čelo Tvoje ljepši biser spremam,

Oko glave, čela da Ti stavim sunce.

 

Da sam anđel bijeli, sa neba bih sašô,

U seosku malu došô bih kapelu,

Ja bih Tebi bijedne, bolnu braću našô,

Ja bih, Majko, pozvô bijednih četu cijelu.

 

Da Ti tješiš bijedne, ostavljene, jadne,

Zapušteno srce da otkriju svoje,

Da Ti tješiš bolne, prezrene i gladne

I da bijednik bude svaki dijete Tvoje.

 

Tebe ljubit' nježno ja bih htio, čista,

Da Te ljubi, slavi bijednih četa cijela.

O Marijo, zdravo, blaga Majko Krista,

Zdravo, zdravo, Majko, snježna, čista, bijela!

Stipe Barišić

Katolički tjednik 1942. / br. 19 / str. 5