Clonmacnoise – ruka koja je nekoć držala Europu


Irska je dom jedne od najimpresivnijih drevnih samostanskih enklava na svijetu. Danas samo križevi i nadgrobni spomenici svjedoče o nekadašnjem bujnom kršćanskom životu.

Postojalo je vrijeme kada su obale rijeke Shannon – najduže rijeke u Irskoj  koja se proteže 360,5 km – bile središte Europe. Sada na to podsjećaju samo keltski križevi i nadgrobni spomenici nagriženi erozijom te zidovi koji su nekoć pripadali veličanstvenoj opatiji. No, mjesto je još uvijek bilo dovoljno dojmljivo da privuče Sv. Ivana Pavla II. koji ga je posjetio tijekom svoga apostolskog putovanja u Irsku 1979.

Tradicija kaže da je Sv. Ciarán Mlađi (oko 516. – oko 549.) oko kojega se 544. okupilo sedam pratitelja, putovao kroz Irsku dok nije pronašao mjesto gdje je mogao postaviti temelje za opatiju. Učinio je to uz rijeku Shannon, u blizini uzvišenja Tara.

Prošlo je bilo samo 80 godina otkako je Odakar postao prvi kralj Italije, označavajući tako kraj Zapadnog Rimskog Carstva. Kontinent je, najblaže rečeno, tada bio u društvenim i političkim nemirima. Snažna politička moć koja bi tvrdila da je nasljednik rimskim careva još se nije bila pojavila (Europa će morati sačekati još 200 godina da na scenu stupi Karlo Veliki) iako je Odoakar tvrdio da je samo „klijent cara u Konstantinopolu“ te koristio rimsku počasnu titulu patricija koji mu je dao sam car Zenon. No, zapravo, jedino je Crkva ponudila neku stabilnost u vidu društvenoga i političkoga kontinuiteta.  

Ovo je razdoblje u kojemu je Irska, marginalna, skoro „ne-romanizirani“ otok, postala glavno kulturno i evangelizatorsko sredite. A s obzirom da se biskupije na otoku obično nisu organizirali oko katedrala nego opatija, ključna je bila velika ekspanzija monaštva diljem Irske.

Nekolicina irskih lađa monaha jedrila je na kontinent, evangelizirajući Njemačku i dijelove Francuske, donoseći tamo relativnu društvenu u političku stabilnost.

Clonmacnoise je danas samostanski kompleks sastavljen od sedam kasnijih opatija koje datiraju između 10. i 14. stoljeća, kao i drvenih i kamenih konstrukcija koje nisu preživjele zub vremena. Izvorni arhitektonski kompleks bio je okrunjen kružnom kulom i okružen obrambenim zidom ako bi zaštitio stanovnike od mogućega napada. Nakon što su monasi otišli, ovo je mjesto nastavljeno biti korišteno kao groblje.

Međutim, razlikovni znak ovoga mjesta je također irsko kršćanstvo: njegovi kameni križevi obilato ukrašeni biblijskim prizorima i ranokršćanskim simbolima koji su postali ikone ove države i njezine keltske prošlosti.

Osobito se izdvajaju dva: Južni križ i Križ Pisma koji je isklesan iz jednoga kamena i visok oko četiri metra.

KT/ aleteia.org