Duhovi prošlosti


Alojzije Stepinac – za jedne blaženik, a za druge zločinac. Ako se netko pita zašto „za jedne“, zar ne bi bilo bolje reći „za katolike“, odgovor je da ni svi koji se zovu katolicima ne doživljavaju Stepinca blaženikom.

Vojna parada u Beču, ilustracija

Vojna parada u Beču, ilustracija

Piše: Josip Vajdner

Da je društvo balkanskog podneblja izgradilo svoje mentalne nastambe na natruhama laži i poluistina vidi se u tome što se u svakom trenutku vrlo lako mogu probuditi duhovi prošlosti. To rezultira prepirkama, svađama i podjelama koje opterećuju sadašnjicu i negativno usmjeruju sutrašnjicu. Najviše ispaštaju oni koji najmanje znaju i žele saznati. Njih je najlakše izmanipulirati i navesti da emocionalno brane unaprijed određenu „istinu“, da ne bi, u suprotnom, „izdali“ svoje pretke. U takvom ozračju razumski argumenti teško nalaze prostora i jedino važno jest: je li netko „naš“ ili „njihov“? Sukladno odgovoru rađaju se simpatije ili odbacivanja. Osobito je to vidljivo na temi Drugi svjetski rat i poraće gdje se i nakon više od 50 godina strasti ne smiruju. Nažalost, to je najizraženije kod Hrvata koji će se i dandanas brzo svrstati pod petokraku ili slovo „U“, ne pitajući što je istina.

Tako ustaša više nije „dedo, amidža, daidža“ nego „anam' oni“. Bošnjaci su, prema tome, isključivo opredijeljeni za partizanstvo i sve ostalo za njih je neprihvatljivo. Jedino su Hrvati oni koji ne znaju što bi, pa se opredjeljuju prema kriteriju „sviđanja“, a ne istine.

Upravo su Hrvati najzbunjeniji kada je riječ o ovomu. Za razliku od njih, Srbi su jasnoga stava: simpatiziraju četništvo – rehabilitirali su vođe ovoga fašističkog pokreta, ali se ne odriču ni partizanstva. Štoviše, Narodna skupština Srbije 2004. izglasala je zakon u kojem je izjednačila jedne s drugima. To uključuje i pravo nekadašnjim četnicima na boračku mirovinu „zbog njihovog doprinosa antifašizmu“ (sic!). S druge strane, muslimani Bošnjaci se odriču ustaštva te kada se hoće pogrdno izraziti o Hrvatima onda ih najčešće nazivaju tim imenom. Tako ustaša više nije „dedo, amidža, daidža“ nego „anam' oni“. Bošnjaci su, prema tome, isključivo opredijeljeni za partizanstvo i sve ostalo za njih je neprihvatljivo. Jedino su Hrvati oni koji ne znaju što bi, pa se opredjeljuju prema kriteriju „sviđanja“, a ne istine.

Kip Bl. Alojzija Stepinca

Da stvar bude gora, ova podjela se prelijeva s nacionalne i na vjersku razinu.Ime koje istodobno otvara ovu priču jest Alojzije Stepinac –za jedne blaženik, a za druge zločinac. Ako se netko pita zašto „za jedne“, zar ne bi bilo bolje reći „za katolike“, odgovor je da ni svi koji se zovu katolicima ne doživljavaju Stepinca blaženikom. Da je to tako, dovoljno je prelistati neke „katoličke“ tiskovine i internetske portale, pa uvidjeti o čemu je riječ. Brojna svjedočanstva nekatolika i strogi crkveni postupak za beatifikaciju nisu dovoljni da „ustaški kardinal“ u glavama onih koji ga ne vole, postane blaženik. Ne, njemu će se osporavati pomaganje Židovima i Srbima, a isticati da je bio „dobar“ s Pavelićem. Također, prema takvima, on nije nikakav mučenik jer navodno ne postoje dokazi da je trovan, maltretiran itd. Ukratko, istina nije važna – važno je o komu je riječ, a ne o čemu je riječ. Zbog toga će slike velikoga diktatora Josipa Broza još uvijek „krasiti“ zidove pojedinih (nazovi) katolika, a prijedlozi iz međunarodne javnosti da mu se posmrtno oduzmu odlikovanja nailazit će na žestoke reakcije. Također, govori o procesuiranju komunističkih zločina izazivati će polemike i podjele među Hrvatima.

Tako mnogi razmišljaju i vraćaju se u starozavjetni zakon: „Oko za oko, zub za zub“. Katoličko načelo jest: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Stoga, treba „platiti dug“ istini, a ne osveti.

Sve dok je to tako, duhovi prošlosti se neće smiriti. Koje je rješenje? Sarajevska rock-skupina Zabranjeno pušenje u pjesmi Na straži pored Prizrena pjeva: „Kažeš: 'Treba platit' račune jer duhovi lutaju poljima'. Kažeš: 'Treba platit' račune da cvijeće nikne iz grobova.' Vjeruješ da će nestat' prokletstvo što ga vjetar nosi šumama kad jedan od nas bude u blatu na straži pored Prizrena.“ Tako mnogi razmišljaju i vraćaju se u starozavjetni zakon: „Oko za oko, zub za zub“. Katoličko načelo jest: „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Stoga, treba „platiti dug“ istini, a ne osveti. Devedesetogodišnje starce koji su sudjelovali u partizanskim zločinima nema potrebe stavljati u zatvore, ali oni moraju iznijeti na vidjelo ono što znaju kako bi kosti pobijenih zašutjele kada javnost dozna istinu. Tražitelji trebaju biti molitelji, a ne progonitelji. Samo tako Hrvati će umiriti duhove prošlosti i otvoriti se budućnosti.