Snaga dobra u borbi protiv zla


Antagonizam svjetla i tame primarno traži pobjedu u ljudskom srcu koje je sposobno, onda, trijumfirati nad bilo kakvom izvanjskom silom. Najveću potvrdu tomu daju mučenici kojima ovo vrijeme obiluje.

Ilustracija, Antonio Džolan

Ilustracija, Antonio Džolan

Živeći kršćanstvo u aktualnom trenutku postojanja svijeta svakodnevno se možemo osvjedočiti u ispravnost Kristova nauka i odjelotvorenje njegovih riječi. „Oganj“ koji je, kako reče, došao baciti na zemlju te je već planuo, donosi mnoga razdjeljenja, i to ne samo između oca i sina, kćeri i matere i, poglavito, snahe protiv svekrve (usp. Lk 12,49-53) nego u globalnim razmjerima između dobra i zla. Nije to armagedonska bitka na svršetku svijeta, ali jest bitka za budućnost čovječanstva koje se ima opredijeliti između: kulture smrti i kulture života; logike ljubavi i logike mržnje; politike solidarnosti i politike izrabljivanja. Ovaj antagonizam svjetla i tame primarno traži pobjedu u ljudskom srcu koje je sposobno, onda, trijumfirati nad bilo kakvom izvanjskom silom. Najveću potvrdu tomu daju mučenici kojima ovo vrijeme obiluje. Oni nisu išli u neku posebnu „školu za mučenike“ gdje bi mogli izučiti taj „zanat“, nego su dopustili da Božja ljubav obuzme njihovo srce kako bi moglo ljubiti svakog čovjeka. Stoga se u njihovu životu najbolje razaznaje istinitost Isusove pouke: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33).

Malo tko razmišlja na koji se način suprotstaviti pogubnom misaonom konceptu kojega razvijaju islamisti i putem kojega vrbuju mlade ljude čineći ih svojim „tajnim oružjem“. Štoviše, „politička korektnost“, a zapravo neznanje i licemjernost, ne žele ukazati na korijen problema koji seže u fundamentalističko tumačenje jedne religije

Taj je, pak, svijet u posljednjem desetljeću obilježen zločinima različitih terorističkih predznaka i na poseban način progonom kršćana. No, genocid kojega na prostoru Bliskoga istoga čini tzv. Islamska država – koja je prema svemu sudeći sada na izdisaju – biva relativiziran i prešućivan u javnoj sferi Zapada. Ono što zapadnjaci zdušno čine jest isprobavanje sofisticiranoga oružja, bez stvarne želje poraziti militante. Osim toga, malo tko razmišlja na koji se način suprotstaviti pogubnom misaonom konceptu kojega razvijaju islamisti i putem kojega vrbuju mlade ljude čineći ih svojim „tajnim oružjem“. Štoviše, „politička korektnost“, a zapravo neznanje i licemjernost, ne žele ukazati na korijen problema koji seže u fundamentalističko tumačenje jedne religije iz koje izrasta rigidna kultura, nesposobna za istinski dijalog te – došavši na Zapad – bilo kakvu integraciju.

Ovo se već u nekoliko navrata tako zorno pokazalo kada su, nakon terorističkih akcija islamista, počele isplivavati informacije da u mnogim europskim gradovima postoje cjelokupne zajednice koje žive svoj istočnjački način života, zatvorene za bilo koga i bilo što iz zapadne kulture.

Dio toga miljea bio je i Uzbekistanac Sayfullo Habibullaevic Saipov, vozač koji je u utorak 31. listopada 2017. svojim kamionetom gazio pješake i bicikliste u južnom dijelu Manhattana ubivši osmero, a ozlijedivši 15-ero ljudi. Ovdje se valja prisjetiti i događaja s „istim potpisom“ od 26. srpnja 2016. kada je ubijen 86-godišnji svećenik Jacquesa Hamela kojega su u crkvi Saint-Etienne-du-Rouvray u predgrađu francuskoga Rouena, zaklala dvojica 19-godišnjaka Abdel Mailk Petitjean i Adel Kermiche. Oba događaja pokazuju što zapravo takvi misle o „nevjernicima“.

P. Jacques Hamel

Svoje uvjerenje oni, koji su ovim tinejdžerima isprali mozak, gradili su na osnovu doslovnoga tumačenja Kru'ana u kojemu se kroz 114 sura – pojednostavljeno rečeno, poglavlja – 313 puta  izričito spominje riječ nevjernik/ici (prijevod Besima Korkuta). A taj se pojam, bez obzira koliko se dobronamjerni tumači trudili opovrgnuti, ipak odnosi i na kršćane koje se, na osnovu pogrešno shvaćenoga vjerovanja u Presveto Trojstvo, optužuje za mnogobožaštvo (usp. sura 5, ajeti 72-73, 75). Na slično je upozoravao i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za islam, isusovac Samir Khalil Samir, profesor na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu, kada kaže: „Također trebamo imati hrabrosti reći da islam ima elemente nasilja u Kur'anu i u Muhammedovu životu.“ A što je to, konkretno na svojoj koži već skoro desetljeće osjeća sirijski patrijarh Ignace Youssif III. Younan koji je svojedobno u razgovoru za talijanski RadioUno, iskazujući „dužno poštovanje prema papi Franji“ istaknuo da nije upravu kada kaže kako je riječ samo o ratu za interese. „Mi doživljavamo mržnju od jedne religije... Dok zapadni svijet razmišlja i hladnokrvno iznosi različite teorije, narod Bliskog istoka svaki dan živi u opasnosti od islamskog terorizma čiji pripadnici ubijaju biskupe i svećenike“, posvjedočio je patrijarh Younan.

Katoličkoj Crkvi dugo je trebalo da shvati i prihvati kako Biblija nije Božja izdiktirana riječ nego plod „suradnje“ Boga i čovjeka. Kao takvoj, ako bismo ju doslovno uzeli, i njoj u Starom zavjetu ne nedostaje izvještaja o pokolju „nevjernika“ i poziva na ubojstva

Očito je da odgajati srce za ljubav nije nimalo jednostavno, puno lakše je djelovati iz paušalno donesenih ocjena: na jednoj strani onih koji jednostavno kažu da je islam nasilnička religija, a na drugoj onih koji tvrde da islam nema veze s terorizmom... Zasigurno prvi zahtjev na putu istine jest suočiti se sa svojim pogrešnim stavovima i poimanjima. Katoličkoj Crkvi dugo je trebalo da shvati i prihvati kako Biblija nije Božja izdiktirana riječ nego plod „suradnje“ Boga i čovjeka. Kao takvoj, ako bismo ju doslovno uzeli, i njoj u Starom zavjetu ne nedostaje izvještaja o pokolju „nevjernika“ i poziva na ubojstva. No, ono što ona, cjelokupno uzeto, daje čovjeku jest zakon bogoljublja i čovjekoljublja kao vrhovno načelo djelovanja. Tu vjeru svojom krvlju i danas potvrđuju kršćanski mučenici dajući „svjedočanstvo ljubavi prema svima, osobito pred progoniteljima“ (usp. LG 42). Oni su, zajedno s cjelokupnom plejadom nevino stradalih nekršćana, snaga dobra u borbi protiv zla za budućnosti čovječanstva.