Kod subraće na Kosovu i u Albaniji


Provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić u pratnji provincijalnog definitora i ekonoma fra Nikice Vujice od 11. do 15. prosinca boravi u bratskom posjetu fratrima na Kosovu i u Albaniji.

Foto: fra Nikica Vujica

Foto: fra Nikica Vujica

Ovom je posjetu prethodio njihov susret sa subraćom u Samostanu Sv. Ante u Beogradu, a potom su se zaputili na Kosovo u Đakovicu te u nekoliko mjesta u Albaniji gdje djeluju članovi Franjevačke provincije Bosna Srebrena.

U Đakovici su se fra Jozo i fra Nikica susreli sa župnikom i gvardijanom fra Nueom Kajtazijem i fra Lovrom Gavranom, bivšim provincijalnom Franjevačke provincije Bosna Srebrena, upoznavši se s aktualnostima njihova djelovanja i obišavši župu, a potom je na rasporedu susret u Albaniji s fra Aleksandarom Tanischijem, fra Ilijom Kovačevićem i fra Markom Ešegovićem.

Kako doznajemo na mrežnoj stranici Provincije Bosna Srebrena, bosanski franjevci su u prošlosti uvelike bili nazočni među albanskim katolicima, napose prije ukidanja Albanske franjevačke provincije 1832. Od te su godine tamo utjecajniji talijanski franjevci. Bosanski franjevci vraćaju se ponovno 1883. kada preuzimaju vođenje probandata (gimnazije) za obučavanje franjevačkih kandidata u Troshanu.

Od 1886. do 1896. albanski franjevački klerici studiraju u bosanskim samostanima. Među njima su, između ostalih, bili i poznati albanski pjesnik Gjergj Fishta (†1940), te kulturni radnik i rodoljub Shtjefen Gjeçovi (†1929). Kada je 1906. obnovljena Albanska franjevačka provincija, prvim provincijalom imenovan je bosanski franjevac fra Lovro Mihačević.

Nakon završetka I. svjetskog rata, Albanska se franjevačka provincija našla na području dviju država. Na želju Svete Stolice i u dogovoru s tadašnjom jugoslavenskom vladom, bosanski su franjevci 1925. prihvatili upravu kosovskih župa Peć, Zlokućani, Zjum i Glođani, te administraciju svetišta Sv. Ante u Đakovici, ali ne i župu koja tu opstoji od 1851. Župne matice u Đakovici vode se od osnutka župe, ali su one sve, osim onih iza II. svjetskog rata, u posjedu općinskih vlasti.

Godine 1948. bosanski franjevci sklopili su ugovor sa skopsko-prizrenskim biskupom, po kome oni njemu daju na raspolaganje gore spomenute četiri župe, a zauzvrat dobivaju, uz postojeće svetište, i župu u Đakovici. Ugovor je proveden u djelo 10 godina kasnije – 10. listopada 1958.

Svetište Sv. Ante utemeljio je tirolski franjevac Emilio Gabos a Kles (Cles) 1882., kada je dao sagraditi hospicij i kapelicu Sv. Ante. To su svetište opsluživali franjevci Albanske, a od 1925. članovi Bosanske franjevačke provincije. Novu zgradu svetišta (165 m2, zvono: 90 kg) izgradio je fra Lovro Mitrović (P. Lorenc Mazreku) iz Janjeva (ubijen 1943), zahvaljujući pomoći dobročinitelja, među kojima je bilo i muslimana, npr. Gani-Bey. Fra Lovro je također kupio jednu obližnju kuću i izgradio gostinjce za hodočasnike.

Stara župna crkva Sv. Petra i Pavla, podignuta 1928-38, a renovirana 1959. i 1969. godine, bila je jako oštećena u ratu 1999. Stoga je 2000. zajedno sa starim samostanom crkva srušena. Izgradnja nove župne crkve (1.100 m2) započela je u svibnju 2001. Crkva je pokrivena 2004., ali još nije dovršena.

Uz župnu crkvu i svetište, u župi se nalazi i osam podružnih crkava: Vogovo, Ramoc, Moglica, Korenica, Osek Paša, Osek Hila, Nec i Guska.

Budući da stari samostan, izgrađen 1961. -64. uz crkvu sv. Petra i Pavla, više nije udovoljavao potrebama zajednice, 1990. – 1996. izgrađen je novi samostan pokraj crkve Sv. Ante, no i on je jako oštećen za vrijeme NATO-bombardiranja 1999., jer se nalazio uz samu kasarnu Jugoslavenske vojske. Obnovljen je 2000.

U posljednjih 15-ak godina sve se više vjernika seli u inozemstvo, osobito u Švicarsku. Iselilo se više od 40% (preko 5.200) vjernika. Uza sve to, i danas je Đakovica najveća župa na Kosovu, te broji 6 800 vjernika. Župu tvore naselja: Đakovica, Brekoc, Ćerim, Dalašaj, Firza, Guska, Jahoc, Korenica, Madanaj, Meja, Moglica, Nec, Oriza, Osek Hila, Osek Paša, Piskota, Racaj, Ramoc, Šišman, Vogovo, Zid Sadik-agin i Žub. Još od 1964. kućanstvo vode i u pastoralnom radu surađuju sestre Sv. Križa (Đakovo).

KT