Vatikan

Nove odredbe za proces beatifikacije i kanonizacije


Papa Franjo je apostolskim pismom u obliku motu propria Maiorem hac dilectionem otvorio mogućnost novog puta za proces beatifikacije i kanonizacije nazvan „predanje života“, dodavši ga mučeništvu i herojskim vrlinama.

Kako ne bi bilo zabune, valja odmah istaknuti ono što se govori u članku III. ovog motu propria, da su dijecezanski postupak za proglašenje nekoga blaženim i odgovarajuća Pozicija, i dalje definirane apostolskom konstitucijom Divinus perfectionis Magister iz 1983., i odgovarajućim Normama, ali je sada uz mučeništvo (super martyrio) i herojsko življenje kreposti (super heroicitatem virtutum) uveden i razlučen kao novi kriterij pojam predanje životavitae oblatio“.

Istinski i cjeloviti primjer nasljedovanja Krista

Pisano na latinskom, apostolsko pismo koje je sazdano od šest članaka, započinje riječima – kako mu je i naslov – iz Ivanova evanđelja: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (15,12), a Papa ga je potpisao 11. srpnja u Vatikanu.

U uvodu teksta, čiji je cjelokupan prijevod na engleski objavio Zenit.org,  ističe se kako posebnu pozornost i čast zavrjeđuju oni kršćani su, slijedeći izbliza stope i nauk Gospodina Isusa, dragovoljno i slobodno položili svoj život za druge te su do smrti ustrajali u toj nakani.

„Sigurno je da njihovo herojsko predanje života iz ljubavi, izražava istinski i cjeloviti primjer nasljedovanja Krista te su zato zaslužili divljenje koje zajednica obično čuva za one koji su dragovoljno prihvatili mučeništvo krvlju ili su očitovali kršćanske vrline na herojskom nivou“, ističe se u uvodu uz napomenu da je Sveti Otac ove norme donio u suglasju s Kongregacijom za kauze svetaca izrežanom na plenarnom zasjedanju 27. rujna 2016.

Kriteriji valjanosti predanja života

Stoga se odmah u članku I. objašnjava kako je „predanje života“ novi individualni slučaj procedure za beatifikaciju i kanonizaciju, različit od postojeća dva.

U članku II. definiraju se kriteriji prema kojima je predanje života valjano u postupku beatifikacije nekog sluge Božjega. To su: a) slobodno i voljno predanje života i herojsko prihvaćanje sigurne i neposredne smrti iz ljubavi (propter caritatem), b) poveznica između predanja života i prerane smrti; c) življenje, barem na uobičajeni način, kršćanskih kreposti prije samog predanja života, sve do smrti; d) postojanje glasa i znakova svetosti, barem nakon smrti; i e)  nužnost čuda za beatifikaciju, nakon smrti sluge Božjega, a po njegovu zagovoru.

Mora biti „iz ljubavi“

U četvrtom članku se govori kako Pozicija o predanju života mora odgovoriti na dvojbu je li predanje života bilo iz ljubavi ili ne.

Nadalje, u članku V. se pojašnjavaju dopune i izmjene postojećih članaka u apostolskoj konstituciji Divinus perfectionis Magister, a u šestom članku motu propria upućuje se na isto to u odgovarajućim Normama za proces beatifikacije.

Na kraju ovog apostolskog pisma Papa određuje da se sve napisano ima poštovati, a na snagu stupa onoga trenutka kada bude objavljeno u L'Osservatore Romano.

Postulator kauze Drinskih mučenica mons. mr. Marko Tomić je, komentirajući ovaj motu proprij, istaknuo kako je Papa novim odredbama zapravo olakšao proces dokazivanja mučeništva  u onom domenu koji je, jednostavno rečeno, očit. Kao primjer naveo je slučaj ubojstva (odrubljivanja glava) koptskih kršćani u Libiji koji su ustrajali u svojoj vjeri, iako su mogli spasit život da su porekli svoje kršćanstvo.

KT