Miljenka Koštro

O Bože, Tebi mogu reći sve


Svojim pjesmama kao tihom molitvom pjesnikinja vapi Bogu za blizinu njoj i cijelom svijetu. Izrečene jednostavnim, a poticajnim riječima, poetske kreacije ove Posušanke podsjetit će na bogatstvo i mir u Božjoj zaštiti.

Priredila:  Lidija Pavlović-Grgić

Miljenka Koštro (djevojački Knezović) rođena je 13. svibnja 1964. u selu Broćanac u općini Posušje. Osnovnu školu pohađala je u Broćancu i Vraniću, dok je Opću gimnaziju 1983. završila u Posušju, a 2005. upisala je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Mostaru. Danas s obitelji živi u Viru kod Posušja. 

Iako je poeziju počela pisati još u osnovnoj školi, prvu zbirku pjesama objavila je tek s 39 godina. Piše pjesme za djecu i odrasle, a u novije vrijeme i prozu. Od prosinca 2012. kao vanjski suradnik na Radiju Herceg-Bosne priređuje emisiju Odabrane stranice kroz koju promiče književno stvaralaštvo te kulturu pisanja i čitanja. Slušatelji kulturnih emisija nekoliko radiopostaja, među kojima Radio Herceg-Bosne, Radio Split, Radio Imotski i Radio Posušje, mogli su čuti mnoge njezine pjesme i kratke priče. Objavljuje u domaćim časopisima, a osim u Osvitu redovito surađuje i s Cvitkom i Humom. Do sada je objavila roman Biti Viktor i zbirke pjesama: Cvjetnjak na kamenjaru, Miris vječne mladosti i Čarolija svitanja. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i Matice Hrvatske (ogranak Posušje). „Pjesme su njezine svakodnevne meditacije i molitve koje u prvom redu samoj njoj pomažu pronaći put u pravi oblik ljudskog života. Ona ih nudi i svima nama kako bismo istinski promišljali o najbitnijem u našem prolaznom životu, kako bismo znali razlikovati vrijednosti za koje se isplati živjeti i žrtvovati“, zapisao je o Miljenkinu pjesništvu don Ilija Drmić u recenziji za knjigu Cvjetnjak na kamenjaru dodavši kako je pjesnikinja ponikla u čvrstom hercegovačkom miljeu koji je protkan religijskim duhom i sviješću. Stoga, smatra don Ilija, nimalo ne čudi da se kod nje pojavljuju i pjesme s religioznom tematikom. Donosimo nekoliko svojevrsnih molitava u stihu.

DO NEBA
Kako god,
koliko god
tapkali po zemlji,
ipak na kraju
treba podići pogled
i pronaći ljestve
do tajni Neba.
 
GRANA
Puna zrela ploda
savila se grana.
Nije to teško breme.
To je Milost Božja
– neubrana.
 
TEBI MOGU REĆI
O Bože, Tebi mogu reći
Tebi moram reći
Tebi želim reći
Što me boli
Što me veseli
Zašto, Ti ćeš znati
Bliže me pozvati
Ono što mi je u srcu
Tebi je dostupno
Dok samu sebe
Ponekad ne razumijem
Znam da me čuješ
Da me vidiš
Da me osjećaš
Na svoju nesebičnu ljubav
Na tisuću načina
Svakodnevno me podsjećaš.
O Bože, Tebi mogu reći sve
Bez bojazni od izdaje
I kada sam prisutna
Ili možda
Na kratko odsutna
Tvoja MILOST grli široko
 
MAJKA I JA
Bezazlen trenutak.
Pojavilo se Sunce
i danu osvijetli staze.
Ja želim sitnim korakom
dalje poći.
O Majko!
Tvoj pogled,
Tvoje ruke
na moje nesigurne korake paze.
Vrijeme u iščekivanju.
Ja u ritmu vremena i u
Majčinu zagrljaju.
Život pretvaram u poeziju,
iščekivanje i trajanje u nadu
ispred pogleda Nebeske Majke.
Osjećam Njenu bezuvjetnu ljubav.
Pogled uživa radost svanuća.
 
TIHA MOLITVA
Molitva tiha, duboka
iz srca se prolila,
duša skromna
Bogu se molila.
Glas drhti,
probija visine,
molitva za kćeri
i tebe, dragi sine.
Pupoljak se otvori,
a lete, lete ptići,
srce molitvom govori:
s neba blagoslov će sići.
Molitva blaga, iskrena,
za danas i sutra,
laganim vjetrom nošena
u mirisu vedrog jutra.
Kad srce stegne zima
i zubi cvokoću,
molitva osvijetli put
i probudiš se u proljeću.
 
MOLITVA BOGU
Bože, žedan je ovaj svijet.
Napoji ga milosrđem svojim,
kao kiša u vrtu cvijet.
Ti si milostiv, zato se ne bojim.
Pošalji Bože snagu Duha Svetoga,
molitve izviru iz srca ljudskoga.
Oslobodi nas grijeha teškoga,
smisao života samo je uz Boga.
Bože, vladar si našeg života,
nek zaslužimo kraljevstvo Tvoje.
Prevelika je Tvoja ljubav i dobrota,
na putu k nebu pruži nam ruke svoje.
Veliko je Tvoje milosrđe za naše potrebe.
Ispuni nas vjerom, daj svagdašnjeg kruha.
Duša i tijelo da u grijehu ne zebe.
Živimo vjerom u Oca, Sina i Svetog Duha.
 
NAMA TREBA MIR
Nama treba mir
u duši, u srcu.
Jecaji su glasni,
a sati su kasni.
Jutro?
Jutru treba mir
i vrijeme buđenja,
malo Sunca, malo Neba.
Svijetu mir treba,
a zamka neumorna vreba.
Još prostora i vremena ima
ispod Sunca, ispod Neba.
Prijatelji, prijatelji prošlosti,
sadašnjosti, budućnosti...!
Mir Uskrsla jutra nama treba!
Ne pitajmo zašto!
Ne trgujmo mirom!
Jecaji su umnoženi,
a nismo ni bez uma
ni bez razuma.
Sve te ispuhane galame
zarad obilja dolje...
O, Bože milostivi!
Žedne galamdžije
kao da ne znaju i ne vide
put do Izvora.
Mir treba nama!
A galama?
Galama neka vene
žedna i sama.
Mirom mira
jutro diše, gleda,
a slijepa galama
bez pljeska u izmaglici
izdahnuti će sama.