Don Ilija Drmić

Svećenik u službi Riječi


Don Ilija je poznat po svojem dugogodišnjem književnom, novinarskom, uredničkom i izdavačkom angažmanu, kojima je u ovdašnjem kulturnom životu ostavio značajan trag.

Priredila: Lidija Pavlović-Grgić

Don Ilija Drmić je virski župnik i profesor na Teološkom institutu u Mostaru. Rođen je 1. listopada 1954. u Dobrićima, župa Grabovica. Školovao se u Grabovici i Prisoju, a Srednju klasičnu gimnaziju i Sjemenište na Šalati u Zagrebu pohađao je od 1970. do 1974. I ove godine slavi 40. obljetnicu mature sa zagrebačkim kolegama. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu 1982. Diplomirao je 1989. na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu gdje je 1992. diplomirao i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Đakonat mu je podijelio biskup Pavao Žanić u Grabovici 2. kolovoza 1981., a prezbiterat isti biskup u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 27. lipnja 1982. Don Ilija je najveći dio života proveo u izdavaštvu, vezan na biskupijski list Crkva na kamenu – u uredništvu toga lista najprije je od rujna 1982. do rujna 1986., pa ponovno od rujna 1992. do studenoga 2007., a bio je i novinar i lektor. Lektorirao je i brojne druge knjige i publikacije te objavio više od 20 svojih knjiga. Od 1992. do 2000. bio je i ravnatelj Biskupijske izvještajne agencije KIUM. Kroz 13 godina bio je bilježnik Crkvenog suda u Mostaru (1995.-2008.). Povremeno je bio i u pastoralu u Ravnu i Trebinji, te u drugim župama u ulozi zamjenika, a bio je upravitelj župe sv. Marka Evanđelista u Cimu - Mostar (1995.-2000.), zatim župni upravitelj župe Crnač kod Širokog Brijega (2000.-2007.). Od 2007. do 2012. vršio je dužnost župnoga upravitelja u Vinici, a od 2012. je župnik u Viru. U Vinici je objavio tri knjige koje prikazuju povijest i sadašnjost te župe: Župa Vinica (zajedno s dr. fra Robertom Jolićem), Jokanov slikopis – monografija o viničkom slikaru Jokanu Jozi Šiški (1942. - 1974.) i Vinička bašćina – Vinica u crkvenom i društvenom tisku od 1961. do 2011. Surađuje s nekoliko portala (portal Zavičajnoga društva Zavelim u Splitu, portal Tomislavgradskoga samostana i župa Duvanjskoga dekanata, portal Posušja i župe sv. Jure u Viru), a piše i za Crkvu na kamenu, Hrvatsko Slovo i druge listove i časopise. Iz bogate riznice pisane riječi don Ilijine predstavljamo njegove pjesmotvore iz bogoslovskih dana.

DUHOVNOJ HERCEGOVINI

Vinogradi su tvoji

puni zrelog grožđa;

u kamenu nikli,

s kamenom svikli!

Baš kao ljudi!

Oni k tome još

s kamenom pate,

s kamenom se rate...

K zvijezdam dižu

pogled nijemi

noseć teret zemni.

Baš kao i ljudi!

Iz grožđa vino,

iz ljudskih žila krv

na žrtvenik života se toči.

Tako:

S kamenom nikli,

s kamenom svikli

vino i krv biti

za život svijeta!

 

NA RADIMLJI

Ovdje su nekad davno

natezali konopce živi

i mjerili grobove,

valjali kamenje oblo

i klesali u njem znakove:

križeve, sunca i koplja;

dubli u zanosu likove

s pogledima u nedoglede,

svatove u zanosu ljubavi...

Ovdje su oni Davni

otkrivali tajne

što ih kamen i zemlja

čuvaju uz glazbu zrikavaca

i pjesmu vitkih čempresa,

dizali suncu umorne ruke,

brisali suze od bola...

Ovdje, na Radimlji

danas znameni stameni

osunčani stećci skrivaju

tajne snova onih

što pod njima

u strulim kostima

vječno snivaju.

Pohodite Radimlju,

tu se tajne nadimlju!

Što ih se više dohvaća,

to ih se manje shvaća!

Zemlja je njihovom krvlju

obogaćena,

a oni su zemlju nadrasli!

Oni su otkoračali

sa Zemlje koracima svjetlosti

i skrili se u tajne Neba,

o, Bože, sada im

ništa zemno ne treba!

 

MLADOMISNIKU

(Uz mlade mise don Rajka Markovića,

don Ivana Pavlovića i don Blaža Ivande)

Tvojim žilama teče krv

uvijek svježa, mlada,

prijatelju moj dobri,

nek tobom ljubav vlada!

Teško ćeš slomit okove

mržnje, koji te stežu,

razoružat ćeš neprijatelje

koji te gone i vežu!

Iz ljubavi sve se rađa,

s ljubavlju nek se u život

smjelo otisne tvoja lađa!

Meni je draga tvoja muka.

Prijatelju moj dobri, znaj:

tebe čeka osunčana luka!

(Sarajevo 1979., iste godine objavljeno u

Dumo i njegov narod u Hrasnom)

 

KAMENO SRCE

Ono sluša i skriva

ove tajnovite jeke

valova Kamene Rijeke

koja poteče

i teče

iz vječnog izvora i toka

kroz naše vrijeme

Moje srce raste

na srcu kamena

pored te Rijeke duboke

od njezinih šumova

od silne jeke njene

od mirisnog cvijeća

od vode modre

Ono raste i sniva

kako bi srce stameno postalo

Srce mudro da bi bilo i ostalo