(Sir 24,1-2.8-12; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 ili 1,1-5.9-14)

DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU B

Božja riječ ne podliježe inflaciji


„Srce ima svojih razloga kojih razum ne razumije“, rekao je Pascal. I Bog ima svojih razloga, odluka, htijenja, koje mi ne moramo nužno razumjeti. Pa ipak, želio nam je biti tako razumljiv da se učovječio, postao jedan od nas, nama tako blizak po Riječi. I RIJEČ JE TIJELOM POSTALA I NASTANILA SE MEĐU NAMA

Foto: Miroslav Gracić, Katolički tjednik

Foto: Miroslav Gracić, Katolički tjednik

Piše: Marko Zubak

Uvod u pokajnički čin

Ponekad smo čuli ili rekli da je naše vrijeme prepuno „inflacije riječi“. Od jutra do mraka ne zatvaramo svojih usta, čak ponekad i „višeglasno“ pričamo u društvu i kad nas nitko ne sluša!! Nasuprot tomu bismo htjeli imati djela, a ne samo riječi u svojoj sredini. Pravi primjer nam je pokazao dragi Bog. Nije samo (pro)govorio, nego i činio. Jasno i nedvosmisleno govorio nam je DJELIMA I RIJEČIMA (gestis et verbis). Ali dok se ne otvorimo Bogu, Bog ne može ući u naš život. Dok ne pročistimo svoje misli, riječi i djela. Vrlo je važno kakvi smo u mislima i kojim smo mislima okupirani. Onakvi smo kakve su naše misli! Kakve su naše riječi i naša djela! Možemo li reći da smo po njima upravo bogoliki? Ako ne možemo, izmjerimo ih danas. Stavimo ih na vagu Božje riječi i pokajmo se!

Od tada više ništa nije isto. Ne može i ne smije biti isto. Riječ Božja je postala mjerilo našem djelovanju. Bog je progovorio i nastanio se među nama. „Ušatorio se“, kaže sv. Pavao! No, dugo je i šutio. Nakon Adamova grijeha Bog je za trenutak „ostao bez riječi“. Najteže je kada razočaramo voljena bića, tada to boli. I Bog nakon Adamova grijeha smišlja novu metodu. A Adam će postati blijedi prototip Krista jer je morao sebe iskupiti „znojem lica“, kao što će Krist znojem i krvlju lica i ruku otkupiti svijet. Po Kristu će novi lijek postati u djelo provedena Božja riječ – Logos. Ona je za nas ljude ljekovita, pravi je melem za naše rane.

Božić je najveći događaj i primjer

Svima nama koji smo se ikada susreli sa studijem teologije sigurno je dobar dio pozornosti privlačila duboka biblijska filozofsko-teološka riječ LOGOS. To je grčki termin za izraz, izreku, riječ, smisao... Grčki filozofi koji su dosta utjecali na rano kršćanstvo „formatirali“ su ovaj izraz koji će se kasnije iskristalizirati u riječ ili čak smisao po kojem je Bog djelovao stvarajući ovaj svijet: „I reče Bog neka bude... i bi tako“(Post 1). Tako su već filozofi i teolozi ranog kršćanskog stoljeća, poput sv. Justina, spoznali da je ta svestvarateljska Riječ po kojoj je Bog sve stvarao zapravo Utjelovljeni Logos – Druga božanska osoba Isus Krist. I nije to Boga nedostojno kao što neki misle, reći će filozof Atenagora pišući u Ateni u II. st.. On tvrdi da nije nerazumno ako kršćani monoteisti vjeruju da Bog ima Sina jer On jest njegova misao, Logos. Početkom III. st. to će potvrditi i Origen u svojem djelu „Počela“.

UNIVERZALNOST BOŽJE RIJEČI

Kad razmišljam o Riječi, ostajem zbunjen,

Mnogo puta doslovce bez riječi.

Dogodi se da budem ljut što ništa ne razumijem.

Ali ipak stojim pred njom i ne odlazim,

Jer znam da ona nešto skriva, nešto za mene.

Sigurno.

Kad razmišljam o Riječi, znam da ne gubim vrijeme,

To vrijeme rodit će plodom.

Kakvim, ne znam.

Možda neočekivanim, možda neželjenim.

Ali dobrim plodom.

U to vjerujem

Kad razmišljam o Riječi, nikada nisam sam,

Riječ je sa mnom.

Nekada velom zastrta, dok bih joj ja htio vidjeti lice.

Ja znatiželjnik.

A ona se otkiva kada, kako i koliko sama hoće.

Često nam se poklapaju planovi.

No, ona je tu negdje blizu...

To znam.

Kad razmišljam o riječi, još nešto znam:

Riječ razmišlja o meni.

I jedino je važno da nam se misli nađu,

Da nam se srca nađu

Na istom putu, na istoj stazi;

Ne jedinoj, ali za mene jedinstvenoj,

Jer me na njoj čeka ona,

Da me zagrli, da me ponese...

I na kraju je još jedino važno da joj se predam;

Sasvim...

(N. Radić, Kad razmišljam o riječi)

K svojima dođe i njegovi ga (ne) primiše

Veliki njemački pisac Goethe napisao je fantastičnu dramu Faust. Jedan od glavnih likova drame je djevojka Gretchen. Ona je čista, nevina djevojka koju je netko zaveo. Njezin brat, u namjeri da osveti nju i njezinu čast, gubi život u dvoboju s njezinim zavodnikom. Kasnije kad zavodnik dolazi k njima, Gretchen daje majci popiti sredstvo za spavanje od kojeg majka umire. Potom Gretchen rađa dijete koje ubija, isto kao što ljudi i danas ubijaju nerođenu djecu svaljujući tako na sebe užasnu krivnju. I na kraju mlada djevojka, odgovorna za tri ubojstva - bratovljevo, majčino i djetetovo – izgovara ove dramatične riječi: „Što me na to prisili, o Bože!A bilo je tako dobro! Ah, bilo je tako lijepo.“ Ah, bilo bi tako dobro i tako lijepo da je ova obitelj dopustila da Bogkraljuje njihovim životom i da Isusa nisu izbacili iz svojega srca!

Neki je švicarski liječnik u svojoj knjizi napisao: „Mi zapadnjaci bolujemo zbog Boga. Ne poričemo ga, ali mu ni ne pripadamo. Da, ne želimo ga. Stoga smo i bolesni zbog Boga!“ Ako današnjeg čovjeka ne zanima Bog, onda mu se loše piše. Naš je poziv biti dijete Božje i postat ćemo pravi ljudi tek ako postanemo djeca živoga Boga.

I još nešto: Mi smo kršćani jedino Sv. pismo koje će neki ljudi možda ikada susresti (pročitati). Zato budimo čitljivi i prepoznatljivi utjelovljenom Riječju Božjom.

Sve mi govori o Tebi

Sve što postoji, sve što se zbiva,

Iščitavam kao govor Tvoje ljubavi.

I kad mi je nerazgovjetan, ne dvojim;

Govor je to Tvoje ljubavi.

Znak Tvoje prisutnosti.

Tvoja tiha, postojana podrška mome krhku hodu ovom zemljom.

Ovim nebom.

U sve je utisnut Tvoj trag.

Jer Tvoja ljubav nikoga ne izostavlja.

Znam: ne prepoznam li Tvoj trag,

Ne prepoznam li te u svojim danima,

Neću prepoznati ni sebe.

Nikoga i ništa neću prepoznati.

I smisao će mi ostati nedohvatan.

Govoriš mi svakim daškom vjetra,

Svakom kapi vode,

Svakom mrvom zemlje.

Govoriš mi sućutnošću duša i dodira

Kojima si blagoslovio moj put,

Prožeo moje biće.

Svaki mi Tvoj znak zbori da

Ne mogu živjeti izdvojen od braće

ljudi.

Da ga bez njih ne mogu do kraja

 iščitati.

I kada bol postane neizdrživa,

I kada sreća postane neizdrživa,

Znam da je imam s kime podijeliti.

Znam da je od Tebe.

Znam da je za Tebe

Znam da je s Tobom.

I kada sve umukne, kada tišina postane

Nemušta, nijema, znam: ti govoriš.

Ti si ovdje. Na Tebe se mogu osloniti.

Tvoja prisutnost je pouzdanija

Od zraka, od postojanja.

Svaki Tvoj znak doziva moju dušu.

Moju dušu zagrljenu tvojom

prisutnošću.               

(S: Lice)

Gdje otvoriti Bibliju?

Ako tražiš mir: Rimljanima 5:1, II. Ivanova 14

Ako sve ide po želji: Psalam 33, I. Timoteju 6, Jakov 2:1-17

Kada započinješ s novim zadatkom: Psalam 1, Izreke 16

Kada želiš s ljudima oko sebe pravilno postupati: Rimljanima 12

Ako imaš brige u obitelji: Psalam 121, Izaija 40

Kada si obeshrabren: Psalam 23, 42, 43

Kada nevolja postaje veća: II. Timoteju 3, Hebrejima 13

Kada te prijatelji napuste: Matej 5, I. Korinnćanima 13

Kada dolazi iskušenje: Psalam 15, 19.139, Matej 4, Jakov 1

Kada ti je svega previše: Psalam 34, 71

Kada ne možeš zaspati: Psalam 4, 56, 130

Kada si imao svađu: Matej 18, Efežanima 4, Jakov 4

Kada si umoran: Psalam 75:1-7, Matej 11:28-30

Kada želiš dobiti oproštenje: Luka 15, Filemon

Kada si bolestan: Psalam 6, 39, 41, 67, Izaija 26

Kada je tvoja vjera slaba: Psalam 126, 146, Hebrejima 11

Kada ti se čini da je Bog daleko: Psalam 25, 125, 138, Luka 10

Kada se osjećaš usamljeni i nesiguran: Psalam 27, 91, Luka 8

Kada se bojiš smrti: Ivan 11, 17, 20 II. Korinćanima 5

Kada si sagriješio: Psalam 51, Izaija 53, Ivan 3, I. Ivanova 1