(Dn 12,1-3; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32)

TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU B

U iščekivanju „sudnjeg dana“


Znamo da ćemo jednom umrijeti i vjerujemo da će jednom doći kraj ovoga svijeta. Doći će kraj života na ovoj zemlji koju poznajemo, iako ne poznajemo sve njezine tajne, a veliko je pitanje hoćemo li ih ikada saznati.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Nikica Vujica

Uvod u pokajnički čin

U ovoj pretposljednjoj nedjelji liturgijske godine misna čitanja nas potiču da se više posvetimo razmišljanju o „sudnjem danu“, o kraju ovozemaljskoga života i susretu sa Sinom Čovječjim, ili da se posvetimo razmišljanju o posljednjim stvarima svakoga čovjeka: smrti, sudu, raju ili paklu. Razmišljajući o „sudnjem danu“, kao vjernici, možemo reći da njegovo iščekivanje u nama ne pobuđuje paniku i ravnodušnost, nego u nama pobuđuje potrebu za obraćenjem i pravednošću. Na današnjoj sv. misi mi smo „naraštaj ovaj“ koji obnavlja vjeru u spasonosni svršetak ljudske povijesti i ponovni dolazak Isusa Krista.

Još više tajna krije u sebi svemir o kojem znamo vrlo malo. I sve nam izgleda nekako veliko, nedokučivo i beskrajno. Ljudi i životinje prestaju živjeti, pa se pitamo hoće li ovaj svemir, koji ima svoj početak i koga je Bog iz ništa stvorio, imati i svoj svršetak? Biblija nam govori da će nakon zemaljske povijesti biti nešto sasvim drugo. Jednom će ovaj svijet prestati sa sadašnjim oblikom postojanja. A to će se dogoditi kada Isus ponovno dođe na ovu našu zemlju. Apostolima, koji su vidjeli kako je Isus uzašao na nebo, anđeo je rekao: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo“ (Dj 1,11).

Kako će izgledati Isusov ponovni dolazak?

Isus nam sada izgleda daleko, premda nam vjera pokazuje da je blizu, da je uz nas, ali će opet doći na kraju našega vremena i svijeta. Iako je napustio vidljivo ovaj svijet, doći će još jednom, vidljivo će doći, a tada će biti svršetak sadašnjega svijeta. Kako će izgledati njegov ponovni dolazak? Kada i kako će to biti? Isus na to pitanje odgovara: „Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; pa ni anđeli na nebu, ni Sin, već jedino Otac“ (Mk 13,32). I što će se tada dogoditi? Isus opet govori nešto otajstveno, jedva mu značenje naslućujemo. On govori: „U ono vrijeme, poslije te nevolje, 'sunce će pomrčati, mjesec neće sjati, s neba će zvijezde padati i zviježđa se nebeska uzdrmati'“ (Mk 13,24-25). I sada dolazi ono najvažnije kad Isus govori: „Tada će vidjeti 'Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima' s velikom moći i slavom. I on će tada poslati anđele i skupiti svoje izabranike 'od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba'“ (Mk 13,26-27). Sve ovo nam je teško shvatljivo, a samo nam je jedno jasno, a to je da će nama osobno doći završetak; mi ćemo imati svoj zadnji trenutak, ne znamo kada, ali taj trenutak dolazi sigurno.

Božji će sud biti pravedan

Ne znamo kada će biti i kako će izgledati drugi Isusov dolazak i svršetak svijeta, a to je ponajviše zato što mislimo da to neće biti brzo, nego u nekoj dalekoj budućnosti jer smo skloni vjerovati teorijama kako je svemir još uvijek suviše mlad i da će još dugo postojati, iako i znanstvenici vjeruju da ga jednom, u ovom sadašnjem obliku, više neće biti.

Sudbina svemira puno nas ne brine, a možda se ponekad upitamo kako će izgledati život na zemlji ako taj život duže potraje; kako će izgledati kultura i ekonomija; hoće li ljudi živjeti u obilju ili u oskudici; hoće li biti velikih otkrića; kako će izgledati vjerski život; i sl. Iznenađuje nas jedino teško Isusovo pitanje koje glasi: „Ali, hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja na zemlji?“ (Lk 18,8b). Ovdje pouzdanje označava vjeru. Srećom, Isus je rekao da njegova vijest, Radosna vijest ili evanđelje, neće nikada biti sasvim zaboravljena i da njegovu Crkvu neće ni vrata paklena nadvladati (usp. Mt 24,35; 16,18b).

Razumljivo, nas najviše zanima naša vlastita sudbina. Svi znamo četiri posljednje stvari svakog čovjeka: smrt, Božji sud, nebo ili pakao. Ima i privremeno stanje, zove se čistilište, a iz njega se ide u nebo. Nebo je cilj našeg života; njega treba osvojiti i u njemu se smiriti jer to znači smiriti se u Bogu. Sveti Pavao govori da je čovjeku suđeno jednom umrijeti, a poslije smrti slijedi sud (usp. Heb  9,27). Ne znamo kako će izgledati taj Božji sud, ali znamo da će biti pravedan. U Bibliji piše: „Uto čuh glas s neba gdje mi govori: 'Napiši: Od sada blago onima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!'“ (Otk 14,13).

Što je to nebo? Nebo je sam Bog koga će sretnici, po dolasku u tu stvarnost, gledati neposredno, i to će biti njihova savršena sreća. Sveti Ivan apostol govori: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest“ (1 Iv 3,2). Razumljivo da nam se ovdje otvaraju mnoga pitanja na koja ćemo odgovor znati tek u vječnosti. Ali još nam je zagonetniji pakao, a osobito pitanje zašto je pakao vječan i čime čovjek zasluži svu takvu žalosnu i očajnu sudbinu? Bog zna odgovor, Bog koji je pravedan, koji ljubi svakog čovjeka i želi mu sreću u svom kraljevstvu.

Potreba za obraćenjem

Naše razmišljanje o „sudnjem danu“, koji može biti sretan ili nesretan, pobuđuje potrebu za obraćenjem. Danas kada kod nas i u svijetu imamo tešku ekonomsku krizu, a to je stanje koje nam ne da disati, i kada razmišljamo o „sudnjem danu“, možda će nas uozbiljiti ona poznata prispodoba o siromašnom Lazaru i bogatašu (Lk 16,19-30). Ova prispodoba o bogatstvu i siromaštvu zapravo je govor o srcu. Bogataš je osuđen ne zato što je bio bogat, niti se Lazar spasio samo zato što je bio siromašan, nego je bogataš osuđen zato što je bio nemilosrdan i slijep, a Lazar vječno sretan jer se čvrsto držao Boga i molio kao psalmist: „Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me, jer sam bijedan i ubog“ (Ps 86,1). Ne odlučuje, dakle, veličina posjeda, nego srce, a to nam pokazuje i svakidašnja praksa. Siromah može zavidno gledati na bogatstvo, iz srca mu tada mogu dolaziti gorke riječi, srdžba i psovke, laži, pa i zla djela. Takav ne može podnijeti da netko živi bogato i luksuzno. Može se dogoditi da opet bogat čovjek ima darežljivo srce i da pomaže sirotinju. Točno je ipak da je bogatstvo opasnije za dušu od siromaštva.

Ususret onomu što će biti

Koja je glavna misao sadržana u Isusovoj priči o bogatašu i siromašnom Lazaru? Bogataš je morao primijetiti na siromašnom, čirevima prekrivenom, Lazaru da se ne može biti Božji prijatelj ako se pušta da bližnji (siromah) umre u svojoj bijedi. Možda smo, nažalost, i mi često takvi, možda oko sebe imamo bližnjih koji nas željno u svojoj bijedi trebaju i čekaju, ali je naše srce tvrdo. U skladu s Isusovim mislima mogli bismo reći da nas On uvijek zove na put ususret onomu što će biti, ili onome što dolazi. Isus poziva na put ususret danu koji je počeo i kojega treba radosno i ozbiljno živjeti. Zato će nam biti potrebna snaga i, osobito, poslušnost. Možda će taj dan donijeti nešto što ne možemo spriječiti, a što će od nas tražiti strpljivost, možda i neku veću žrtvu. Isus nas zove na put ususret smrti, a to je put obraćenja.

Naše razmišljanje o „sudnjem danu“, nadalje, pobuđuje i potrebu za pravednošću. Zbog toga je potrebno da u život provodimo pravednost. Ne trebamo se žalostiti ako u ovom sadašnjem vremenu trpimo bijedu jer nas čeka blaženo vrijeme. Ne treba se naš duh uzbuđivati kada vidimo nepravedne da su bogati, a bogobojazne ljude da su u tjeskobi. Imajmo vjere! Borba, u kojoj se nalazimo, jest iskušenje živoga Boga, i borimo se u ovom životu da bismo bili okrunjeni u budućem. Nijedan od pravednika nije ubrao svoj plod prije no što je dozreo, već taj plod mora čekati. Kad bi Bog odmah dao pravednicima plaću, to bi onda bila trgovina, a ne naše služenje Bogu. Činilo bi nam se da smo pravedni, a zapravo ne bismo tražili Božju čast, nego svoj probitak. Zbog toga Božji sud uznemiruje duh koji nije pravedan (usp. Otačka čitanja, KS, Zagreb 2000., Homilija pisca II. stoljeća, str. 134).

Bog nas, dakle, opominje na budnost: „Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer će doći na sve stanovnike cijele zemlje. Bdijte i molite svaki čas, da biste mogli umaći svemu onomu što se ima dogoditi i održati se pred Sinom Čovječjim“ (Lk 21,34-36).

Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu da na svršetku svijeta uspostavi novi svijet otkupljenih.

1. Oče, daj da neprestano i neumorno naviještamo drugi dolazak Tvoga Sina, kada ćeš nas okupiti u svojem kraljevstvu, molimo Te.

2. Oče, daj da ljudi iz svakog naroda, plemena i jezika budu dostojni gledati Tvoga Sina kada dođe u posljednji dan, molimo Te.

3. Oče, ispuni mlade i stare kršćane živom vjerom, čvrstom nadom i djelotvornom ljubavlju da spremno dočekamo slavni dolazak Tvoga Sina, molimo Te.

4. Oče, daj nam apostolskog žara da Tvoju Radosnu vijest pronosimo svima koji je nisu čuli kako bi je svi prihvatili, molimo Te.

5. Oče, daj da se naši pokojnici raduju Tvome blaženstvu pjevajući u nebu pjesme radosnice Tvojoj ljubavi, molimo Te.

Usliši, nebeski Oče, naše molitve i okupi nas u svoje kraljevstvo iz svih naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.