(Mudr 1,13-15.2,23-24; 2 Kor 8,7.9.13-15; Mk 5,21-43 ili 5,21-24.35b-43)

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU B

Ljubav prema drugom budi vjeru u uskrsnuće


Jair je bio jedan od vođa sinagoge, zadužen da vjernicima pruža usluge. A to je značilo da je imao veliki ugled među vjernicima i svojim narodom. Ali, značilo je i to da nije imao mnogo veze s Isusom.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Nikica Vujica

Uvod u pokajnički čin

Isus iz Nazareta je naš učitelj, Sin Božji i Spasitelj. On je naš najveći prijatelj, a znamo što znači imati prijatelja. On nam želi dobro, nudi nam duhovnu i materijalnu pomoć, djelom i savjetom. Ali u prijateljstvu ima nešto veoma važno, a to je: ne sumnjati u prijatelja, nego imati čvrsto povjerenje u njega. Naš prijatelj Isus naročito traži da u njega imamo veliko i stameno povjerenje.

U Službi čitanja, ove nedjelje, imamo biblijsku priču o uskrsnuću Jairove kćerkice. I ova nam priča pokazuje da je Isus iz Nazareta prijatelj, i to svakom čovjeku. U svojoj nevolji nadstojnik Jair nije otišao bilo kuda tražiti pomoć za svoju ljubljenu kćerkicu koja je bila na samrtnoj postelji. Ne, on upravo odlazi Isusu u koga ima bezuvjetno povjerenje. Jair vidi bolest, vidi patnju, vidi da nema lijeka njegovoj kćerkici, jer to mu sve govore njegova osjetila, ali on još više negoli svojim očima vjeruje Isusu iz Nazareta.

Postoje i danas ljudi koji misle da nema izlaza, koji su bez nade, kao da su mrtvi. Ali, tko želi naći Boga, naći će ga u Isusu Kristu. On je naš prijatelj, on nas ljubi, u to smo sigurni. I ovoga puta, prije nego započnemo sv. misu, želimo odbaciti naše grijehe i naše sumnje, a imati veliko i stameno povjerenje u Isusa Krista, našega prijatelja.

Vjerojatno je pripadao skupini svećenika, pismoznanaca i farizeja, koji su već počeli pokazivati svoju odbojnost prema Nazarećaninu. Kao nadstojnik sinagoge vjerojatno je bio dobro obaviješten o Isusu iz Nazareta i njegovim čudesima. Sasvim sigurno je o njemu imao svoje osobno mišljenje koje je bilo pozitivno. Ali to je mišljenje morao zatomiti zbog svoje „životne sigurnosti“. Možda bi Jair u toj životnoj sigurnosti i ostao do kraja svoga života, možda nikada ne bi javno pokazao svoje mišljenje o Isusu da se nije dogodilo nešto tragično u njegovu životu.

Uskrsnuće Jairove kćeri

Jair je, naime, imao kćerkicu od dvanaest godina. Broj dvanaest, teološki promatrano, ima i svoju simboličku vrijednost: Žena bolovala od krvarenja dvanaest godina - Mk 5,25; Dvanaestogodišnji Isus nastupa u hramu - Lk 2,42-49; Dvanaest apostola; Dvanaest košarica ulomaka kruha - Mk 6,30-44; Žena okrunjena s dvanaest zvijezda - Otk 12,1; Dvanaest vrata mesijanskog Jeruzalema - Otk 21,12-21; itd. Ali, ostavimo teologiji govor o simboličkoj vrijednosti broja dvanaest i pogledajmo ovu biblijsku priču na jednostavniji način.

Jair je, dakle, imao kćerkicu i sasvim sigurno da je bio brižan otac i da je jako volio svoju mezimicu. Onoga trenutka kada je saznao da je na smrt bolesna, kod njega nastaje velika promjena. Tada Jair izlazi iz okova svoje pripadnosti i svoje životne sigurnosti, i javno pokazuje svoje osobno mišljenje o Isusu, javno pokazuje svoju vjeru u Isusa iz Nazareta. I u svojoj nevolji nije otišao bilo kuda tražiti pomoć za svoju ljubljenu kćerkicu. Ne, on upravo odlazi Isusu u koga ima bezuvjetno povjerenje. Jair vidi bolest, vidi patnju, vidi da nema lijeka njegovoj djevojčici, jer to mu sve govore njegova osjetila, ali on još više negoli svojim očima vjeruje Isusu iz Nazareta.

Žalosni otac Jair osobno dolazi k Isusu, pada na koljena pred njega i svoju nevolju iznosi u usrdnoj molitvi, a to znači da on svojom molbom stavlja čitavu stvar u Isusove ruke. „Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je' – reče mu – 'na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!'“ (Mk 5,23). Isusov je odgovor jednostavan. Ništa ne govoreći, pođe za Jairom.  I na putu im dolaze ususret ljudi koji Jairu govore da mu je ljubljena kćerkica preminula. Je li tada Jairova vjera splasnula? Je li smrt kćerkice promijenila čitavu situaciju? Do sada je bilo nade, ali sada kao da je više nema. To misle i ljudi koji su donijeli vijest o smrti, pa mu kažu: „Čemu još da dalje mučiš učitelja?“ Ali Isus ga tješi i hrabri, pa mu veli: „Ne boj se, samo vjeruj!“ Ta je riječ djelovala i na Jaira. Na Isusove riječi on se još nada i još vjeruje, iako mu je kćerkica umrla. On vjeruje i u trenutku dolaska u kuću u kojoj je čuo plač i naricanje. Isus uzima njega, majku djevojčice i pratioce, te s njima ulazi u kuću i dolazi k postelji kćerkice, uzima je za ruku i kaže „Talitha kum“, što znači „Djevojčice, ja ti govorim, ustani!“ I djevojčica odmah ustade i počne okolo hodati (usp. Mk 5,35-43).

Biblijske priče su i naše priče

Da bismo razumjeli biblijsku priču o uskrsnuću Jairove kćerkice, ne trebamo ići previše daleko. Jer ta je priča i naša priča, priča svakoga čovjeka. Naime, ljudi koji su u teškim grijesima smatraju se mrtvima za prijateljstvo s Bogom. Zato se teški grijesi još nazivaju smrtni grijesi. Koliko puta mora Isus i nama kazati „Talitha kum“, „Ja ti govorim ustani, iziđi iz stanja smrti u stanje života“.

Naime, sve biblijske priče su zapravo i naše priče. Isusova čudesa kao da se u nama događaju. Tako primjerice književnica Marie Luise Kaschnitz u svojoj pjesmi uskrsnuća pjeva o tome kako se uskrsnuće može dogoditi svakoga dana: „Ponekad ustajemo, uskršavamo u pola bijela dana, s plućima koja opet dišu i s tijelom koje je živo. Nije to nikakva varka, nikakva fatamorgana u kojoj vidimo palme i lavove kako pasu, a uz njih pitome vukove. Sve je obično kako je i bilo. Satovi još kucaju, njihove se kazaljke pomiču. A ipak kao da se sve promijenilo jer sve gledamo u novom, drugom svjetlu.“ Dakle, uskrsnuće se događa u nama. Izvana se ništa nije promijenilo, pa ipak ništa nije kako je prije bilo. Ti doživljaji uskrsnuća otajstvo su ljubavi. Jer ljubav je ona koja ostvaruje uskrsnuće. O tome piše i Eugen Drewermann: „Ljubav je najsigurniji dokaz da postoji uskrsnuće i život vječni. Nije moguće da ljubav diše ako postoji samo ovaj ovozemaljski život. Ljubav živi od slobode i od vječnosti. I nije točno da nam samo ljubav prema drugom budi vjeru u uskrsnuće, nego važi i obrnuto, da nas vjera u uskrsnuće osposobljava za ljubav.“ Ljubav, dakle, ukazuje na uskrsnuće i živi od uskrsnuća. Do uskrsnuća Jairove kćeri došlo je zato što ju je njezin otac silno ljubio i što je imao vjeru u Isusa iz Nazareta, iako je sve izgledalo beznadno.

Ima ljudi koji su na kraju, koji misle da nema izlaza, koji su bez nade, kao da su mrtvi. Ali, tko želi naći Boga, naći će ga u Isusu Kristu, a on je naš prijatelj, on nas ljubi, u to smo sigurni, a može činiti i čudesa, kao što ih je činio dok je živio na zemlji. Držimo se mi svog Isusa, pa se ne bojmo!

Molitva vjernika

Uz stav čovjeka vjere koji usrdno moli Isusa da ozdravi njegovu kćerkicu, uputimo naše molitve Gospodinu znajući da neće ostati gluh na naše vapaje. Molimo zajedno i recimo: Svojom nas riječju prosvijetli, Gospodine!

1. Za Crkvu Božju: da nastavi širiti Radosnu vijest koja daje život i pruža ljudima nadu, molimo Te.

2. Za sve kršćane u svijetu koji doživljavaju različite životne tragedije: da osjete Božju blizinu molimo Te.

3. Za sve mlade ljude koji u životu nesmotreno ili nesvjesno riskiraju, te su izgubili samopoštovanje: da znaju pronaći način ispravna življenja koji ih vodi u istinsku radost, molimo Te.

4. Za našu državu i njezine institucije: da budu brižni prema siromašnima, beskućnicima, nezaposlenima, bolesnima i odbačenima, molimo Te.

5. Za našu župnu zajednicu: da promičemo vrijednost života, molimo Te.

Oče, koji si nas pozvao u život, daj nam milost da uvijek živimo s Tobom u istinskoj radosti. Po Kristu Gospodinu našem.