Riječ za život

Mrtva vjera


Kada dođemo na ovaj svijet, prije ikakva znanja, imamo povjerenje i vjeru. Oslonimo se na one ruke koje nas prime i grudi koje nas ponude mlijekom, a da ama baš ništa ne znamo.

Piše: Bazilije M.

S vremenom rastemo u spoznaji. Doznamo da one grudi pripadaju jednoj osobi koja je naša majka i da su one ruke očeve i da to puno toga znači. Znanje nam varira, ali ona temeljena poveznica ostaje. Tako životno – vjera prethodi znanju.

K tomu, u odnosu na Boga, kao djeca nemamo velikih pitanja. Ako smo imalo usmjereni na Boga, to odmah bezpridržajno vjerujemo. Tek kasnije počinjemo pitati sebe i druge o Bogu. I tu vjera prethodi znanju. Uostalom, onaj tko povjeruje, pita se za razloge svoje vjere. Onaj koji ne povjeruje, taj se pita za razloge nevjere. Vjera prethodi argumentima.

Prva pojava vjere na zemlji zabilježena je kod jednog čovjeka. Ime mu znamo: Abraham. Do njega je postojala religioznost i društvena ritualnost, a s njim se pojavila sasvim osobna vjera. I to kakva vjera, ne neka mala, nego velika i temeljna. Već kod Abrahama možemo vidjeti u čemu je srž vjere. Sv. Jakov je udario maljem po vjeri koja nema djela: „Vjera bez djela je mrtva!“ A koje je najvažnije djelo? Bez sumnje, to je djelo ljubavi! Svi od vjernika traže da budu puni ljubavi, inače se rugaju njihovoj vjeri. Abraham je u činu vjere napravio i čin ljubavi. To je bio čin ljubavi prema Bogu. Najprije je ostavio svoju zemlju i običaje, a znamo koliko se ljube vlastita zemlja i vlastiti običaji. A i vlastita obitelj. Vjera u Boga koji mu je dao obećanje pobijedila je tu ljubav.

Kada je dobio željkovanoga sina, Bog mu je rekao da ga žrtvuje, što je on bez sustezanja učinio. U tom činu, premda ga nije zaklao, izvršio je čin ljubavi prema Bogu. Pokazalo se da je ljubav prema Bogu jača od očinske ljubavi, i ljubavi prema sebi. Njegova vjera nije služila da njega izgradi i pruži mu neko zadovoljstvo. Da je vjerovao samo radi svog probitka, ne bi mogao uraditi čin žrtvovanja sina. Tako se Abrahamova vjera pokazala živa, stvarna, puna djela. Iskazujući čin ljubavi prema Bogu, iskazao ga je i prema sinu. Sin je vidio da nije sredstvo za ispunjenje očevih želja. Otac ga je čisto ljubio, radi njega samoga, i to mu je dalo silnu slobodu.

Sve nam ovo danas može izgledati poput prastare legende. Pa ipak, čin ostaje čin. Abraham je stvarna osoba i pokazala se njegova stvarna vjera. Bez obzira na vremensko razdoblje, gledajući njegovu vjeru, možemo procijeniti svoju. Imam li vjeru s djelima ili bez djela? Tražim li u vjeri sebe ili Boga i bližnje? Je li moja vjera mrtva?