Bit će da je i autora ovih redaka svladao zimski san u ove polarne zimske dane, kao neke životinjske vrste, pa se samo načas probudio vidjeti ima li zatopljenja i s koje strane, i tek sada primijetio da je došašće prošlo. Nemojte, poštovani čitatelju, tako suditi, ne samo zbog toga što biste mogli doći pod udar društva za zaštitu životinja zato što svakoga trpate u medvjeđe društvo, a da njih i ne pitate.Istina je da bi bilo zgodno i nama ljudima prespavati ove neobične ledene dane, ali nije o tomeriječ. Zar niste primijetili da je proteklo došašće neobično dugo trajalo? I to ne samo zato što je po liturgijskom kalendaru bilo puna četiri tjedna: od 27. studenoga, zapravo već od 26. navečer, do 24. prosinca (dok će primjerice, ove, 2017. trajati samo 21 dan, od 3. do 24. prosinca). Tko je gledao hrvatsku televiziju mogao je lijepo vidjeti da je Advent u Zagrebu trajao sve do 8. siječnja ove, tek započete, 2017. godine. Inače bi se u zemlji kojoj je Zagreb glavni grad za taj Advent staromodno reklo: došašće, ali dobro je što tu riječ izbjegavaju jer ju je netko, ne daj Bože, možda spomenuo za vrijeme NDH, pa da ne bude novih optužbi za ustašizaciju hrvatskoga društva. Dobro je biti na oprezu jer vrag nije medvjed; on nikada ne spava.

Ostalo samo ime

I dok se Katolička Crkva, ne samo u Zagrebu, okupljala na prelijepe zornice, vjernici božićnim ispovijedima dotjerivali svoje duše, a onda se s pravom radovali Isusovu rođenju, misama polnoćkama, našim prelijepim božićnim pjesmama, susretima sa svećenicima koji su pohađali i blagoslivljali obitelji, dotle je taj zagrebački Advent nudio različite priredbe i zabave, klizanje na otvorenom, kobasice i kuhano vino i mnoge druge „sadržaje“ koji su napravili pravi turistički bum. Istina, nije tu bilo zornica, ali je bilo „večernjica“ do kasnih sati ili čak do ranih sljedećega dana, pa sutra opet „Jovo nanovo“. Obrtale se kune i euri, a onda je teško napraviti fajront baš na Badnju večer. Zato to odlučiše malo produžiti. Trgovci su trljali ruke, što od hladnoće, što iz drugih razloga. Od došašća iliti adventa osta samo ime. Crkveno ime za svjetovno slavlje!

I Božić je vani puno duže trajao nego u crkvama. Jer, još nije ni listopadno lišće opalo bilo, a trgovci su već krenuli u božićne reklame i prodaju, pa dobrim dijelom pretekoše i sam Advent, a dijelom se natjecahu s njime. Božić je, zna se, blagdan darivanja. Pa su nas bučnim reklamama uporno podsjećali da je darove najbolje kupiti baš kod njih. Tako nas je svemoćno „tržište“ uvjeravalo. Nama darovi, trgovcima zarada, državi PDV, i svi zadovoljni.

Zaštiti autorska prava

A nešto si mislim da Crkva zapravo i ne bi smjela biti ljubomorna na sinove ovoga svijeta, kako reče naš Gospodin. Tko joj je kriv što nije zaštitila svoja autorska prava na došašće iliti advent (adventus je latinska riječ koja znači „dolazak“, „dolazak Gospodnji“). Trebala je davno zaštititi svoja autorska prava, kao što pisci i izdavači čine s knjigama, uvesti copyright na sve svoje blagdane i crkvena vremena: i na Božić i na došašće i na poklade i na Uskrs. E, da: jeste li opazili da je istoga dana kad je završio zagrebački Advent, a Crkva počela svoje liturgijsko „vrijeme kroz godinu“ već započeo riječki, čiji li, karneval. I on će trajati (najmanje) dva mjeseca. Korizmu Crkva ne treba zaštićivati: za post i pokoru nitko se ne otima. Trgovci ponajmanje! A danas je sve trgovina i tržište!

No nije to s tim produženim Adventom loše ni iz ekumenskih razloga: obuhvaćeno je tako vrijeme došašća i po Gregorijanskom i po Julijanskom kalendaru, ili jednostavnije: i za katolike i za pravoslavne. Pa nek' pravoslavni u Hrvatskoj ne kažu kako se ne misli i na njih. Istina, i tu su trgovci pretekli Kaptol: Katolička Crkva se tek sprema na Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana i za ekumenske susrete od 18. do 25. siječnja, a trgovci su to tako spretno već odradili.

Iščekujući korizmu

Ipak me taj zagrebački Advent koji prekri i sam Božić i božićno vrijeme odvede i na neke nevesele misli. Kopka me pitanje: kad li će Zagrebu i Hrvatskoj, pai mojoj Bosni zapravo doći Božić, blagdan novoga života s novim mladim životima? Možda je netko svjesno smislio kako da Adventom prekrije i božićno vrijeme, pa da nitko ne misli na starenje i izumiranje naših sela, gdje je sve manje dječje graje i radosti, na neprestane odlaske mladih pojedinaca i cijelih obitelji, i to uglavnom školovanih i stručnih ljudi u: Njemačku, Irsku i kamo sve ne; na činjenicu da svake godine izumre jedan ne baš malen hrvatski (bosanski ili koji drugi) grad. Možda se toga sjetimo u korizmi i zapjevamo: „Prosti, moj Bože!“

Anto Orlovac