Intimnost kontra surovosti


Intimnost je snaga. U njoj je nježnost. Nježnost natkriljuje sve grubosti i neusklađenosti života. Blago onom tko osjeća Božju nježnost u svojoj duši. Nije to osjećaj, a ni glas nije! To je "ono"! Ono središnje.

Ilustracija/Foto: freepik.com

Ilustracija/Foto: freepik.com

Piše: Bazilije M.Katolički tjednik

Možemo lako zamisliti čovjeka s milijun poteškoća. Možda ga biju nevolje na poslu. Pritišće ga teška bolest. Muku muči s uzdržavanjem obitelji. Rodbina ga razvlači po sudovima, i tako redom. Zamislimo da taj čovjek ima dobru suprugu s kojom živi u sretnoj intimnosti.Duševnoj i tjelesnoj. Sve te poteškoće zasigurno nosi s nekom neobjašnjivom snagom u sebi. Ta ga bliskost i radost u životu sa ženom stalno podiže, krijepi, ojačava, razvedrava.

I prijateljska intimnost ima veliku moć. Blago onom tko ima prijatelja. Prijatelj ga stalno podržava, tješi, pomaže. S njim može podijeliti sve svoje nevolje, pred njega iznijeti sve nutarnje tjeskobe i tako redom.

Sve je to stvarno, ali je i slika jedne dublje stvarnosti. Najveću snagu čovjek dobiva iz intimnosti s Bogom. Može se dogoditi da nema bliskosti ni s kim od ljudi, što je čest slučaj, ali mu intimnost s Bogom sve nadoknađuje. Naši psalmi su puni slika koje opisuju upravo tu intimnost. Gospodin je pastir moj. On me vodi na vode života. Na pašnjake. Njegov štap i palica njegova meni su utjeha. Pod sjenu se njegovih krila sklanjam. On je moja utvrda. Štit moj. Moja snaga i pjesma. Svi su psalmisti, od prvoga do zadnjega, bliski s Bogom, i u najvećim tjeskobama i nevoljama. Pa i kad stenju: Zašto si me ostavio?

S Kristom je dosegnuta najdublja intimnost. On je jedno s Ocem. Ta prisnost s Ocem ojačavala ga je u najtamnijim trenutcima. Vidimo ga u Getsemaniju. Sve se sručilo na njega. Kalež koji mu se nameće silno je gorak. Znoji se krvavim znojem. Pa ipak: Oče, ne kako ja hoću nego kako hoćeš ti. Abba, Oče, budi volja tvoja!

Kad nedostaje ta intimnost, pa i one dvije gore opisane, i najmanja poteškoća postaje razorna. Sve je suho i hladno. Sve je ubitačno. Zbunjujuće. Intimnost je snaga. U njoj je nježnost. Nježnost natkriljuje sve grubosti i neusklađenosti života. Blago onom tko osjeća Božju nježnost u svojoj duši. Nije to osjećaj, a ni glas nije! To je ono! Ono središnje. Bitno. Ključno. Ono malo što predstavlja mnogo.

Nježnost se njeguje. Intimnost se gradi. Produbljuje. I ona je uvijek dar. Suprug ili supruga – to je dar. Prijatelj je dar. Bliskost s Bogom je dar. Dar Duha Svetoga. On nam daje sigurnost da je Bog naš Otac, Abba, dragi Tata. Intimnost je i uzdarje. Suradnja. Učestalost. Dolaženje. Prihvaćanje i davanje. Molitva. Razgovor. Slušanje i govorenje. Uzdizanje duše. Boravljenje s Onim koji me ljubi.

Hladan je ovaj svijet. Pun je surovosti. Tvrd je. Bolan. Zbrkan. Proždrljiv. Tko ga može pobijediti? Sv. Ivan bi rekao: „Onaj tko vjeruje da je Isus Krist došao u tijelu.“ U nježnosti majčine utrobe. U Betlehemskoj nježnosti. U nježnosti Getsemanija. Uskrsnog doručka. „Petre, ljubiš li me?“„Gospodine, ti sve znaš! Ti znaš da te volim!“ Koja nježnost. Intimnost. Posebnost.

Majko nježna, moli za nas!