Pon, 01. Siječanj 2024. 13:21
U produžetcima Božića slavimo blagdane svetaca kojima je mali Isus dao velike darove. Sv. Stjepanu je dao tri dara koja želim svima. (Neka Isus ni mene ne zaboravi!)
Bazilije M., Katolički tjednik
Dao mu je dar Duha Svetoga. Bio je pun Duha Svetoga. Taj je dar uključivao i to da nitko nije mogao odoljeti njegovoj mudrosti. Također mu je dao i dar lake ljubavi prema neprijateljima. S radošću je molio za one koji su ga kamenovali i na kraju ubili. Među njima je bio i njegov školski kolega Savao. Uz sve to dao mu je dar da mu je lice postalo kao u anđela. Bog mu je napravio svojevrsni lifting. Možda bi bolje bilo reći da je dobio lighting lica, prosvjetljenje lica, besplatno.
Nama, svjetovnim ljudima, možda je najpoželjniji taj lifting/lighting. Zašto ne!? Sva su ta tri dara uvezana u jedan. Bez Duha Svetoga ne možemo s lakoćom ljubiti neprijatelje, niti imati lice kao u anđela. Duh Sveti je dar nad darovima, dar svih darova. On prosvjetljava dušu i tijelo. Iz Stjepanove duše izlijevale su se riječi mudrosti, a iz tijela izbijalo nadnaravno svjetlo. Sav je bio neodoljiv!
To nam najbolje može reći Sv. Pavao. Možemo samo zamisliti kako je njegovo lice bilo mračno kada su odlagali Stjepanovu odjeću do njegovih nogu. Sam je za sebe rekao da je bio zadahtan mržnjom i da je iz usta izbacivao hule. Privlačnosti Stjepanovih riječi i njegova lica ipak nije mogao odoljeti. Događaj sa Stjepanom ga je načeo, a dokrajčio ga je susret s Isusom kada ga je usred podneva obasjala jarka svjetlost s neba. Po polaganju Ananijinih ruku primio je puninu Duha Svetoga. Na kraju je završio mučeničkom smrću, kao i Stjepan, moleći za svoje neprijatelje.
U Poslanici Korinćanima pisao je o lightingu lica. Počujmo ga! „Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga (…) Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu“ (2 Kor 3,12-13.19-18).
To što kaže: „A svi mi“… daje nam za pravo pomisliti da su svi učenici primili od malog Isusa tri Stjepanova dara. Svi su imali nova lica, uzdignuta i prosvijetljena. Ono što je Bog dao Mojsiju privremeno i djelomično sada daje svima bez mjere i trajno. Mojsije je taj dar dobio kad je s Bogom razgovarao licem u lice kao prijatelj s prijateljem. Bio je to prijateljski dar.
Dok su Stjepana kamenovali, gledao je otvoreno nebo i Sina Čovječjega kako stoji s desne Ocu. Gledao ga je proslavljena i preobražena slično onom pogledu kakva su imali tri učenika na brdu Taboru. Počujmo i Petra koji je bio tamo! „Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevidci njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!' Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori“ (2 Pt 1,16-18).
Svi su oni primili ta tri lijepa dara… a svi mi?“