Navigatori ka Bogu


Ne postoji navigator koji će nam pokazivati ispravan put životnom stazom i dalje put u raj, Bogu.

Piše: Anto Stanić

Ne postoji takav satelit koji će odašiljati smjernice za naš put u Kraljevstvo nebesko. No, ako smo kršćanski odgojeni, u nas su utkana pravila ponašanja na životnoj putanji i pravila za ispravan put ka Bogu. Putuješ prvi put autom u Pariz. Čuo si mnogo toga o tome gradu, ali ti nije poznata ulica u kojoj se nalazi stan koji ćeš posjetiti. Adresa glasi: Viktor Hugo 28. Odmah na polasku uključuješ navigaciju u koju si utipkao krajnje odredište. Da putuješ u bilo koje mjesto u Europi, odnosno tamo gdje se može stići kopnenim putem, na jednak način unosiš podatke ciljanog odredišta.

Veliki izum

Krenuo si. Ne brineš kojom ćeš prometnicom voziti. Glas te neprestano navigira, odnosno nekoliko stotina metara prije križanja cesta upozorava: vozi pravo, skreni lijevo ili desno... Čak upućuje i da duž tri, 10, 50 ili 100 kilometara držiš pravac bez skretanja, a to znači vožnju autocestama. Slušaš tu navigaciju i dođeš do cilja putovanja bez ikakvih bespotrebnih zaustavljanja, lutanja, postavljanja pitanja ljudima uz cestu i gubljenja vremena.
Navigacija je doista jedan veliki izum – čovjek sjedi u autu i vozi, dok mu glas iz navigacijske kutije usmjerava put i dovodi ga na željenu adresu. Ne znam detaljno objasniti po kojem načelu funkcionira navigacijski sustav, ali mi je poznato da se u satelitu koji kruži oko kugle zemaljske nalaze podatci i karte svih gradova, naselja, sela i zaselaka. Kad uključimo navigaciju u autu, spajamo se s informacijama koje se tamo nalaze. Od trenutka spajanja na navigacijski sustav bezbrižan si, tehnologija preuzima brigu o odredištu na koje putuješ.

Jasna pravila

A što je s „navigatorom“ života? Rodio si se i krećeš životnom stazom. Ona je puna prepreka. Neke možeš ukloniti, izbjeći ih, a mnoge ne možeš. Zašto? Na našem planetu Zemlji sve se odvija po Božjim zakonima. Stvarajući planet i život na njemu, Bog je stvorio i Zakone života po kojima se sve događa, sve postoji. Bog je čovjeku dao pamet kako bi se prilagodio zakonima, pravilima po kojima se sve odvija.
Ne postoji navigator koji će nam pokazivati ispravan put životnom stazom i dalje put u raj, Bogu. Ne postoji takav satelit koji će odašiljati smjernice za naš put u Kraljevstvo nebesko. No, ako smo kršćanski odgojeni, u nas su utkana pravila ponašanja na životnoj putanji i pravila za ispravan put ka Bogu.
A koja su to pravila? Zar ima ljepših smjernica za život od Deset Božjih zapovijedi, kao i vjerskih istina i molitvi koje su napisali crkveni vjerodostojnici? Ne smijemo ih ignorirati, moramo ih prihvatiti i po njima živjeti. Ako želimo živjeti po zapovijedima Božjim, moramo se odreći mnogih navika koje nas udaljavaju od Njegovih pravila življenja. Međutim, tada nastaje problem. Moramo odlučiti kojom stazom krenuti!

Što izbaciti?

Da bismo uspješno kormilarili i primali nesmetane upute iz našeg uma, moramo biti duhovno čisti. Ne možemo, niti smijemo biti opterećeni onime što nam zaposjeda misli. Opasna su sva osjećanja koja prelaze u strasti. Ona blokiraju um, a čovjek u takvom stanju nema kontrole nad svojim ponašanjem i tada griješi. Za uspješno kormilarenje bez satelitske navigacije čovjek mora iz sebe izbaciti: mržnju prema drugome, ljubomoru, zavist, oholost, uobraženost i sve što njegovu umu onemogućava normalan rad.

Nemamo navigacijsku kutiju da nas navodi, ali imamo svijest i podsvijest. Svi naši odgajatelji, roditelji, svećenici, dobri susjedi, prijatelji, trebaju biti glas koji će nas učestalo upozoravati da ne skrenemo s puta ka Bogu, sa staze po kojoj će nam biti puno lakše hoditi do prelaska u Onaj svijet u kojem će nam biti bolje ako budemo poštivali Božje zakone i pravila života.