„Zbogom, dobri ljudi“
Pon, 26. Studeni 2018. 14:41
Da bi čovjek bio s Bogom, ne treba nikakvo posebno mjesto ni vrijeme. S Njime se uvijek može biti. Bog uvijek želi biti s nama, a čovjek to može prihvatiti ili ne. Netko je s Bogom i u bolnici, u bolesničkoj postelji, i u zatvoru, u logoru, u siromašnoj kućici, a netko nije ni u crkvi.
Piše: Anto Orlovac
U jednom domu za duhovne vježbe, duhovne obnove i slične susrete, kraj puta nedaleko od kuće, na dasci koju je, kao i stupove za koje je pričvršćena, već zub vremena pomalo nagrizao, stoji lijepa poruka: „Zbogom, dobri ljudi.“ Okrenuta je tako da je mogu pročitati oni koji odlaze iz kuće. To se domaćini opraštaju od gostiju koji su tu proveli nekoliko lijepih dana ili barem jedan vikend molitve, druženja, duhovnoga mira i sabranosti.
Domaćini ispraćaju svoje goste vjerujući da su oni ti dobri ljudi. No, očito su i domaćini dobri ljudi jer samo dobar čovjek o drugomu može dobro misliti i govoriti. Oni svoje goste ispraćaju s optimizmom. Vjeruju da su dobri ljudi zato i došli u tu kuću molitve i mira da bi postali još boljima i ostali dobri ljudi. Lijepa je to poruka na rastanku. Vjerujem da je svatko rado ponese sa sobom.
Imao sam prilike više puta boraviti u toj kući, doživjeti duhovni odmor i obnovu. Odlazeći, čitam ponovno taj pozdrav i razmišljam: Evo, domaćini nam vjeruju da smo dobri ljudi, vjeruju da ćemo dobro koje smo tu otkrivali u razmišljanjima i molitvi u sebi sačuvati i u život ponijeti. A presadimo li to dobro iz svoga srca u svoju okolinu, donijet će bogat i blagoslovljen rod. Pade mi na pamet da bi bilo dobro tako pozdravljati ljude na rastanku i u drugim prilikama. Kad bi, na primjer, svećenik ispraćao svoje vjernike s nedjeljne mise: „Zbogom, dobri ljudi“, zar to ne bi bio divan poticaj na rastanku: vi ste dobri ljudi, ostanite takvi i u svagdanima koji slijede. Ne bi li to bilo izraz velikog povjerenja u njih, vjera da oni to mogu biti i ostati. I snažan poticaj!
A misli se redaju. Ta poruka može značiti još i više od toga. Zbogom = s Bogom pošli, dobri ljudi! S Bogom ste se družili u ovim duhovnim vježbama, duhovnoj obnovi, molitvi i mislima. Sada se valja s Njime družiti i u svakodnevnom životu, često mučnom, monotonom i banalnom. Životu koji donosi svoje poteškoće i razočaranja, pa i iskustvo vlastite grješnosti i tuđe zlobe. Ali s Bogom sve dobiva drugačije značenje i može se svladati. Zato, ne bez Boga, nego s Bogom, dobri ljudi!
A da bi čovjek bio s Bogom, ne treba nikakvo posebno mjesto ni vrijeme. S Njime se uvijek može biti. Bog uvijek želi biti s nama, a čovjek to može prihvatiti ili ne. Netko je s Bogom i u bolnici, u bolesničkoj postelji, i u zatvoru, u logoru, u siromašnoj kućici, a netko nije ni u crkvi. Možda je na misi ili molitvi, ali njegove su misli negdje drugdje, daleko. Stvar je upravo u tome: hoću li ja s Bogom ili mimo Njega (možda se baš ne usudim protiv Boga jer znam da sam slabiji!), bez Njega, kao da ga nema. To „mimo Boga“ postalo je pravom kroničnom bolešću suvremenog čovjeka, a zove se indiferentizam, ravnodušnost, nezainteresiranost. Živim svoj život kao da Boga nema. A to onda znači da sam ja sam sebi mjerilo dobra i zla, da ne odgovaram nikome za svoje postupke, da sam ja sam svoj bog. A onda ostajem sam, bez Boga, zapravo odvojen od Njega, iako to sam sebi ne priznam. Zato: S Bogom, dobri ljudi! S Njime smo u stanju oprijeti se zlu, svladati sve teškoće i biti ljudi na svome mjestu, dobri ljudi.
Izdvojeno
Meditacija
.jpg&w=420&h=235&zc=1&hash=166a9de4b9e4176d380cf1bdd5112d9c)
Sri, 20. Stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
