25. srpnja

Sv. Jakov stariji, apostol


Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat ga je pozvao sam Krist, u proljeće ili ljeto 28.

Sv. Matej o tom u svom evanđelju piše: „Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim“ (Mt 4,21-22).

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. „Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: 'Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?' Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo“ (Lk 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o Sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. „U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova“ (Dj 12,1-2).

Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: „Mir s tobom!“ Poslije toga je obojici odrubljena glava.

Tijelo Sv. Jakova preneseno je u Compostellu, u Španjolskoj, gdje je njegov grob u srednjem vijeku postao, uz Rim i Jeruzalem, najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan pada u nedjeljom, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari. Kako prenosi laudato.hr, slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt, jer ga je kralj Herod Agripa pogubioljen mačem i tako je prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: „Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.“

J.P., KT