Sv. Leonard, pustinjak


Leonard je rođen u Galiji za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518.

Rođen je u plemićkoj obitelji, a njegovi su roditelji bili prisni prijatelji velikog franačkog kralja Klodviga, koji je malom Leonardu bio krsni kum. Znamo iz povijesti da se Klodvig kao prvi franački kralj pokrstio, a za njim i svi Franci, pa je to krštenje bilo presudno i za budućnost Europe, jer su Franci kasnije stvoriti na Zapadu jaku državu.

Kralj je ponudio Leonardu časti, pa i biskupsko dostojanstvo, no svecu nije bilo stalo do ljudske slave, moći i ugleda, jer je želio živjeti prema evanđelju. Zato se povukao u samoću gdje provodi pustinjački život molitve i pokore.

Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica koju su baš tada spopali nenadano porođajni bolovi. Molitva i briga Sv. Leonarda osiguraše kraljici sretan porod. Kralj je u zahvalu dao Leonardu jedno zemljište kraj izvora i sredstva da ondje sagradi samostan i crkvicu. Pokraj toga samostana razvilo se kasnije i naselje, što je na početku pokrštavanja europskih naroda manje-više svagdje bila praksa.

Godina smrti Sv. Leonarda nije poznata, ali se zna da ga je narod nakon njegove smrti nastavio slaviti kao zaštitnika od mnogih bolesti, posebno onih kroničnih.  Nakon toga postao je i službenim zaštitnikom zatvorenika, kovača, rodilja. Zaziva ga se i protiv mrazeva te bolesti konja...

KT