4. prosinca

Sveta Barbara


Sveta Barbara kršćanska je mučenica iz 3. stoljeća, koja je prema legendi bila zatočena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu.

Vjernici je zazivaju u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja, a ujedno je i jedna od 14 svetaca pomoćnika u nevolji.

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena, tako i kod Sv. Barbare zna se jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, te se stoga upućeno na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika.

Vjera u moćni zagovor Svetaca uvrstila je Sv. Barbaru među 14 velikih pomoćnika u nevoljama. Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac Sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj bolesti...

Legenda pripovijeda da je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora. Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Otac je pobjesnio od gnjeva i predao sudu, gdje je u njegovoj nazočnosti bila podvrgnuta mučenju. Uvidjevši da je djevojka spremna i na najteže tjelesne muke, odlučiše je duhovno poniziti tako da je razodjevenu povedu ulicama do trga. Čuvši njezinu molitvu, Bog je stvorio u gradu takvu maglu da se potpuno smračilo. Ne znajući što bi dalje, sudac je na kraju odredio da se mučenici odrubi glava. To je izvršio raspamećeni otac. Na povratku sa stratišta oca je zadesila primjerena kazna: pogodio ga je grom iz vedra neba i raspršio njegove sažgane ostatke.

Grob u koji je mučenicu zakopao mladi kršćanin Valerijan uskoro je postao stjecište mnogih hodočasnika koji su tu nalazili utjehu za svoje duhovne i tjelesne teškoće. Štovanje Sv. Barbare širi se diljem Europe. Njezine su relikvije početkom 11. stoljeća Mlečani prenijeli u svoj grad, a zatim u grad Torcello, u katedrali Sv. Ivana Evanđelista. Sveta Barbara se zaziva u situacijama opasnim po život, kada je uskraćena mogućnost ispovijedi i bolesničkog pomazanja.

Zbog opasnosti kojima je Barbara bila izložena, svakodnevno je se prisjećaju mnogi koji rade u teškim i po život opasnim uvjetima. Među njima su u prvom redu rudari, koji joj se kao svojoj zaštitnici obraćaju dok se spuštaju u rudnike. Zbog groma koji je usmrtio njezina oca, Barbara je svrstana među zaštitnike od oluje i požara, odnosno među zaštitnike vatrogasaca. S tim u vezi na njezinim su slikama često zvona kojima se oglašuju opasnosti. Tako je postala zaštitnicom ljevača zvona. Tu treba smjestiti i topnike te podsjetiti da se na starim ratnim brodovima skladište streljiva nazivalo „Sveta Barbara“.

p. Josip Antolović/ KT