20. svibnja

Sveti Bernardin Sijenski


Veliki pučki propovjednik XV. stoljeća u Italiji bio je franjevački misnik Sv. Bernardin Sijenski. Rodio se 1380. u Massa Maritima kod Siene. Već u četvrtoj godini umrli su mu roditelji, a njegov odgoj preuzeli su rođaci.

Kao nasljednik oca posjednika rudnika, imao je veliko imanje. Kad je u gradu zavladala kuga, njegovao je oboljele i pomagao im svojim sredstvima. I sam se zarazio, što ga je potaknulo na dublje razmišljanje. Ozdravio je i svoje imanje podijelio siromasima, a 1404. priklonio se franjevcima.

Jedno je vrijeme djelovao u osamljenom brdskom samostanu posve nepoznat velikom svijetu.

Sveti Bernardin kao propovjednik postao je veliki promicatelj pobožnosti prema Imenu Isusovu. Simbolom toga imena uresio je mnoge crkve, kuće, javne zgrade. Neki su se pobunili protiv te pobožnosti pa su protiv sveca vođena i tri crkvena sudska postupka. U znak zadovoljštine za optužbe i sudove ponudili su mu za redom tri biskupske stolice: u Sieni, u Ferrari i Urbinu, no on ih je sve tri odbio. Želio je ostati jednostavan svećenik-redovnik.

Sveti Bernardin od 1430. dao se i na pisanje velikih teoloških rasprava. Pisao ih je latinskim jezikom te osvijetlio glavne dogmatske i ćudoredne istine kršćanske vjere. Bavio se i teološkim naukom o Sv. Josipu. Bio je jedan od najvećih promicatelja te znanosti.

S moralnog stanovišta bavio se i društvenim naukom, osobito pitanjima gospodarstva. Zastupao je tezu kako je bogatstvo samo sredstvo te da mora imati i svoju socijalnu notu, a iz toga izvodi dužnost umjerenosti u stjecanju bogatstva i materijalnih dobara; trgovina pak mora biti uvijek u skladu s načelima kršćanske pravde i ljubavi.

Sv. Bernardin je veoma zaslužan i za duhovnu obnovu franjevačkoga reda.

Iako nije nikad službeno proglašen naučiteljem Crkve, kako piše Bitno.net, njegov je ugled u Crkvi i kao teologa uistinu velik. Papa Pio II. nazvao ga je „najboljim naučiteljem teologije i doktorom kanonskoga prava“.

KT