4. kolovoza

Sveti Ivan Marija Vianney


Crkva se 4. kolovoza spominje skromnog i poniznog sveca, Ivana Marije Vianneyja, poznatog kao župnika arškog, u kome je zauvijek dobila jednog od svojih najboljih svećenika.

Ivan Vianney, rodio se 8. svibnja 1786., baš uoči same Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Seljačka obitelj iz koje potječe bila je duboko kršćanska, otvorena siromasima i prosjacima. Ivan je proveo djetinjstvo i prvu mladost u doba strahovlade francuske revolucije, obrađujući očinska polja.

Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Za vrijeme napoleonskih ratova Ivan je bio pozvan u vojsku, a onda silom prilika postao vojni bjegunac. Kad je prošla ta avantura i on se vratio kući da nastavi s učenjem, zapreka su bili sjemenišni profesori koji su Ivana rušili gotovo na svakom ispitu.

Zahvaljujući posredovanju i velikoj smionosti generalnog vikara iz Lyona, Crkva je u osobi Ivana Vianneyja dobila jednog od svojih najboljih svećenika. Generalni je vikar ovako obrazložio svoju preporuku: „Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost i njegovo srce učinit će ostalo.“ Nije se prevario u svome sudu, ni morao pokajati zbog svoje preporuke. Vianney je napokon teškom mukom dovršio svoje nauke.

Svećeničko ređenje, koje mu je 13. kolovoza 1815. podijelio mons. Simon, biskup Grenoblea, učinilo ga je Isusovim svećenikom zauvijek, jednim od najdostojnijih nosilaca svetoga reda.

Vianney je 1818., bio imenovan župnikom u Arsu, te je ondje ostao sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. i unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu.

Otputovao je onamo pješice, a za njim su išla siromašna seoska kola vozeći njegovu skromnu prtljagu. Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao da ih osim križa ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćenje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim, veoma ozbiljnim i oštrim propovijedima.

Arški je župnik brzo počeo sudjelovati i na pučkim misijama što su ih revni svećenici činili po okolnim župama.

Za dobro svoje župe sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neku vrstu sirotišta za siromašne i izložene djevojčice. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku.

Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao savjesti.

Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Kako prenosi laudato.hr, po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika.

KT