Mediator Dei

Sedamdeset godina svevremenske poruke o liturgiji


Mediator Dei, što u prijevodu s latinskog jezika znači Božji posrednik, naziv je enciklike pape Pija XII. koja je svjetlo dana ugledala 20. studenog 1947. u Castel Gandolfu. Sadržaj ove izjave papinskog magisterija je govor o liturgiji.

Priredila: Tina Matić

Enciklika je papino okružno pismo upućeno prije svega biskupima, ali i vjernicima. Ona u katoličkoj Crkvi ima najveću snagu i obvezujući karakter. Jednu takvu je prije 70 godina uputio papa Pio XII. časnoj braći patrijarsima, primasima, nadbiskupima, biskupima i ostalim ordinarijima koji su u miru i zajedništvu s Apostolskom stolicom.

Mnogo važnih pitanja

Ova izjava Svete Stolice koja predstavlja liturgijsku teologiju Crkve, u vrijeme izdavanja bila je od velikog značaja, a danas možda i više.

Iako je struktura na izgled izuzetno složena, Papa je htio slikovitije, bolje i jasnije predstaviti važnost misnog slavlja.

Naime, pored Uvoda i Zaključka enciklika sadrži i dodatna tri poglavlja koja se također granaju na manje cjeline koje u sebi opet sadrže kraće podnaslove.

Uvod je naime podijeljen na tri podcjeline: Liturgija je javno štovanje Boga, Liturgija je pravilno štovanje Boga i Napredak i razvoj liturgije.

U drugoj cjelini Euharistijska služba sadržano je pet manjih naslova: Narav euharistijske žrtve, Sudjelovanje vjernika kod euharistijske žrtve, Euharistijska pričest, Euharistijsko klanjanje i Euharistijski blagoslov.

Potom slijedi poglavlje Božanski oficij i liturgijska godina koje sadrži dvije podcjeline Božanski oficij i Svetkovine svetaca.

Prije zaključka obrađene su Pastirske smjernice koje također imaju dvije manje cjeline, a to su Preporučuju se i druge pobožne vježbe i Liturgijski duh i liturgijski apostolat.

Kroz ovih nekoliko poglavlja papinski magisterij svjedočio je o unutarnjoj i vanjskoj dimenziji svetosti liturgije.

Vrelo kršćanske pobožnosti

U ovom crkvenom dokumentu stoji kako je Sin Božji obasuo ljudski rod vrhunaravnim dobročinstvima, išao je uspostaviti između čovjeka i Stvoritelja odnos koji je grijeh bio poremetio. Piše kako je On htio da svećenički život koji je započeo u smrtnom tijelu svojim molitvama i svojom žrtvom ne prestane kroz vjekove nego da opstane kao Crkva. I zato je ustanovio svećenstvo.

Vjerna Crkva nastavlja službu prije svega liturgijom, u prvom redu oltarom, a nadalje po sakramentima.

„A čistoća vjere i besprijekorno ćudoređe moraju biti osobito pravilo za ovu svetu struku koja treba biti potpuno u skladu s premudrim naučavanjem Crkve. Naša je, dakle, dužnost pohvaliti i odobriti što je pravilno učinjeno, a suzbijati i osuditi sve što skreće s prava i dobra puta“, napisano je u enciklici.

Papa Pio XII. kroz ovo djelo pokušao je vjerničkom puku približiti značaj liturgije i obaveze koje ona sa sobom nosi. Naglasio je kako je to ljudska dužnost koja prati život, u kojoj raste vjera i da nije tek ukrasni skup ceremonija. Objasnio je i to kako vjernici pri sudjelovanju u euharistijskoj žrtvi trebaju biti čiste duše i slika Isusa Krista.

Jednostavno kazano: ovaj je dokument vrijedan ponovnoga iščitavanja.