Pet, 23. Kolovoz 2019. 12:06
Župa Kočerin, slijedom crkvenih uputa, redovito broji vjernike na svetim misama. Crkve su redovito pune, a možda je za tu tvrdnju najilustrativniji 23. rujna 2018. kada je na misama bilo 1 420 vjernika.
Piše: Josip Vričko
Odmah po ulasku u župni dvor fra Mario Knezović, župnik župe Sv. Petra i Pavla, kao iskusan (i) medijski čovjek kreće in medias res – pokazuje nam, s neskrivenim ponosom, Kočerinsku ploču, nadgrobni spomenik Vignja Miloševića s natpisom iz 1404., donesenu s Kočerinskog polja prije više od 130 godina, i uzidan u župni dvor u Kočerinu. A 1927., kada je podignuta nova župna kuća, i ploča je prenesena tamo.
Kočerinska ploča ima veliku vrijednost, ne samo po dragocjenim povijesnim podatcima, nego i samoj izvornošću svojega jezika. Taj su tekst, naime, pisali domaći ljudi. A kameni su natpisi često jedine potvrde nekog govora iz određenog vremena. U ovom slučaju govorimo o zapadnoštokavskom ikavskom govoru Kočerina s okolicom.
Fra Lovrin teški početak
Priča o toj glasovitoj ploči vodi nas u biti u povijest ove župe. Kočerin se, naime, 1872. odvojio od Širokog Brijega i postao samostalna župa zahvaljujući, ponajprije, naporima prvog fratra s njezina područja i njezina prvog župnika fra Lovre Sesara koji je dao donijeti Kočerinsku ploču, i općenito za 11 godina (1872. – 1883.) svojega župnikovanja zakopao dobre temelje i olakšao daljnju izgradnju župe svojim nasljednicima.
U to su doba župu činili: Kočerin, Crne Lokve, Ivankovića i Kolobarića Dolac, Ljubotići, Mamići, Potkraj, Privalj, Rujan i Vranić. Ljetopisi toga vremena govore nam kako fra Lovri nije bilo nimalo lako. Dapače! Stanovao je, naime, u slamnatoj štali nekog Kvesića-Šušića u Vojnici. No, kada je Memišaga Ćiliber iz Mostara darovao svoje zemljište u Kočerinu biskupu fra Anđelu Kraljeviću, župnik je 1873. počeo gradnju župnog stana zapadno od današnje kuće. U prizemlju je bila kapelica, a na katu ured, kuhinja i dvije sobe.
Deset godina potom Sesarov nasljednik fra Ilija Leko promijenio je na kući krov i napravio novu kuhinju. U tu mu je svrhu Starješinstvo hercegovačkih franjevaca dalo 400 forinti i još 100 za gradnju čatrnje jer je donošenje vode bilo veliki problem. Čatrnja je dovršena 1885.
Fra Ilija je podigao i prvu župnu crkvu uz pomoć franjevačke zajednice i od milodara iz zemlje i inozemstva. Crkva je izgrađena razmjerno brzo, između 1890. i 1892. Prva župna kuća zbog starosti i trošnosti srušena je 1927. I na istome mjestu sazidana je nova. Radove je vodio župnik fra Ivo Slišković koji je, uz župni stan, napravio i novu čatrnju i uz kuću posadio borove koji i danas rese crkveno dvorište. Fra Ivu su slijedili i drugi franjevci koji su poslije njega sadili različite voćke i drveće.
Povijesni dani
Župna je kuća kasnije nekoliko puta dograđivana. Najprije ju je župnik fra Petar Krasić 1971. temeljito preuredio, a možda je najvažnije kazati da je uveo vodu. U to vrijeme bila je najljepša i najmodernija župna kuća u Hercegovini. Današnja, u koju nas je primio fra Mario, temeljito je obnovljena 2002. i 2003. za vrijeme župnika fra Mire Šege. Aktualni župnik nam kaže kako je fra Petar u ožujku 1976., prema idejnom planu hercegovačkog franjevca ing. fra Pija Nuića, započeo izgradnju nove crkve koja je bila doista monumentalna, dimenzija 36 x 18 metara. Do lipnja su dovršeni temelji koje je svečano blagoslovio hercegovački provincijal fra Rufin Šilić 29. lipnja '76., na blagdan nebeskih zaštitnika Sv. Petra i Pavla.
Blagoslovljena je i spomen-ploča koja i danas iznad ulaznih vrata podsjeća na te, slobodno se može kazati, povijesne dane: „Vjernici župe Kočerin sa svojim fratrima fra Petrom, fra Leonardom i fra Antom podižu ovu crkvu u čast apostolskim prvacima Sv. Petru i Pavlu na spomen 1 300. obljetnice krštenja Hrvata i 1 000. obljetnice plemenite kraljice Jelene, graditeljice prvog Gospina svetišta u Hrvata.“
Crkva je građena doista brzo: do kraja '77. bila je posve pokrivena i zatvorena te se pristupilo ugradnji kamenih blokova koji daju osnovni ton crkvi i čine ju iznimno lijepom arhitektonski vitkom. Osobiti je, pak, ures gorostasni lik Sv. Franje u čitavoj visini i širini pročelnoga zida tornja, rad zagrebačkog umjetnika Ante Starčevića. Crkveni svod čine lukovi koji spajaju betonske stupove držače crkve, a između su ugrađene svijetle uglačane daščice pa strop djeluje poput velike lađe. U prezbiteriju su smješteni kipovi zaštitnika crkve Sv. Petra i Pavla, rad umjetnika Zvonimira Perka.
Crkva je posvećena 9. kolovoza 1980., a slavlje je predvodio mostarsko-duvanjski biskup Petar Čule. Sutradan je liturgijsko slavlje predvodio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić uz mnoštvo hercegovačkog puka. Kardinal je osobito pohvalio njihovu vjeru koja je, zapravo, sazidala ovaj veličanstveni hram. To je svakako bio trenutak, kaže fra Mario, koji je zlatnim slovima upisan u povijest Kočerina.
Uz to župnik nam skreće pozornost na znamenitu skulpturu Baklja krštenja na ulasku u crkveno dvorište. Riječ je o umjetničkom sažetku hrvatske i hercegovačke kršćanske prošlosti i sadašnjosti, djelo, ovdje sveprisutnoga, umjetnika Starčevića.
Krvavi komunistički tragovi
No, povijest Kočerina nisu obilježili samo fratri/župnici graditelj i odani vjernički puk, nego, nažalost, i krvavi tragovi komunističkih egzekutora. Odmah poslije Drugog svjetskog rata: 21. svibnja 1945. u župnoj kući ubijeni su fra Valentin Zovko i fra Andrija Topić. Ovome je gnjusnom zločinu nevinih fratara prethodila bešćutna partizanska egzekucija nad fratrima u Širokom Brijegu 7. veljače iste godine. Kroničari toga doba bilježe da se nakon toga zločina osjećao strah u čitavu kraju, osobito nakon što se partizanska postrojba smjestila u mjesnoj školi na Kočerinu.
Kobne noći, nešto prije ponoći, dvojica su partizana upali u župni stan, izvršili premetačinu, uzeli sve što im se svidjelo i otišli. Međutim, fra Andrija, fra Valentin i kuharica Šima Topić predosjetili su kako je to samo početak. Fratri su se zato ispovjedili i preporučili Bogu te su međusobno jedan drugomu podijelili odrješenje grijeha.
Odmah poslije ponoći zločinačka dvojka se vratila, ali ovoga puta s pištoljima u rukama. Nakon što im je kuharica otvorila vrata, ušli su u fra Andrijinu sobu u kojoj je bio i fra Valentin komu su naredili da odmah iziđe. Čim je prekoračio prag, jedan od zlikovaca pucao mu je u glavu, a drugi je ispalio šest hitaca u fra Andriju. Nakon što su ostvarili svoj krvavi pir, ubojice su nestale u noći, a Šima Topić je ostala sama do jutra uz mrtva sina i brata. Partizani su ovaj zločin pokušali pripisati ustašama i četnicima, ali nitko im nije povjerovao, usprkos tomu što su ubojice bile u ustaškoj i četničkoj odori. Obojica fratara pokopana su na Kočerinu.
Fra Andrija i fra Valentin nisu, nažalost, jedine svećeničke žrtve komunističkih zlikovaca. Fra Petra Sesara, rođena na Kočerinu 1895., partizani su iz župne kuće u Čapljini, gdje je bio župnikom, odveli 2. veljače '45. i od tada mu se gubi svaki trag. Drugog župnika iz ovoga kraja fra Dominika Mikulića partizani su ubili u noći s 4. na 5. svibnja '45. u Maceljskoj šumi. Uspomena na ove mučenike njeguje se s osobitim pijetetom i na Kočerinu i u Hercegovini.
Frama - ponos župe
A danas fra Mario, župnik ove župe bogate i burne prošlosti, s ponosom ističe rad Frame Kočerin koja od kraja listopada prošle godine ima novo vodstvo na čelu kojega je Viktorija Vukoja. „Osnovao nas je 2000. fra Miro Šego, a nama je od iznimnog značaja posvećenost našem radu našeg duhovnog asistenta fra Marija Knezovića. Djelujemo u sedam sekcija i nas 30 članova nastojimo animirati što veći broj mladih da nam se pridruže. Nastojimo također humanitarnim radom pomoći potrebitima, tako u svibnju svake godine organiziramo akciju Dokaži da si mi brat, u okviru koje prikupljamo novac za pomoć djeci Afrike“, kaže mlada predsjednica.
Crkve uvijek pune
Viktorijina prezimenjakinja Josipa ministra je Franjevačkog svjetovnog reda. „Trećarice se na Kočerinu okupljaju svakoga ponedjeljka, a naš je rad 2011. oživio župnik fra Mladen Vukšić. Trenutačno brojimo 52 članice i nastojimo prihvaćati svakoga kao brata i sestru, što i jest misija našega bratstva. Crkva nam je darovala Pravilo koje je oblik našega života, i potvrdila Generalne konstitucije koje nam ga pomažu živjeti. Nakon vremena formacije polažemo trajne zavjete života u Franjevačkom svjetovnom redu“, tumači nam ministra Vukoja uz opasku kako im je od iznimne važnosti pomoć koju im pruža duhovni asistent fra Velimir Mandić.
Treba, dakako, još kazati kako župa Kočerin, slijedom crkvenih uputa, redovito broji vjernike na svetim misama. Crkve su uvijek pune, a možda je za tu tvrdnju najilustrativniji 23. rujna 2018. kada je na misama bilo 1 420 vjernika: najviše u crkvi na Kočerinu 1 021, potom u filijalnim crkvama u Ljubotićima 202, u Crnim Lokvama 212 i na Rujnu 76. No, rečeni nadnevak nije iznimka, nego prije – pravilo. A župnik Knezović naročito ističe činjenicu da k misi ide veliki broj muškaraca. I, dakako, mladih.
Spomen mira i slobode
U dvorištu župne crkve postavljen je u svibnju 2017. križ koji je izradio i svojoj rodnoj župi darovao Jozo Mikulić – Joja. Spomenik je izradio od ostataka oružja i posljedica granatiranja iz Domovinskoga rata.
U križ su ugrađeni ratni ostatci iz: Drežnice, Doljana, Galca, Širokoga Brijega, Orlovca, Jasenice, Huma, Hutova Blata, Slipčića, Tepčića, Arapovca, Kruševa i zaleđa Stona. Uz križ je na kamenom postolju ispisan natpis: "Spomen mira i slobode onima koji stradaše za vjeru i Domovinu."
fra Mario kaže kako je križ postavio prigodom sjećanja na tragediju Bleiburga i Križnog puta te na kočerinske fratre koje su partizani ubili na kućnome pragu.