Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Svima je ovo prvi put da se susrećemo s pandemijom ovakvih razmjera, te se nerijetko čuje kako je ovo najveća kriza koja je zahvatila svijet poslije Drugog svjetskog rata, a i zabrinutost da će najgora kriza zapravo tek uslijediti kada se počnu zbrajati posljedice pandemije je opravdana.

No, živimo u sadašnjici, i saznali smo i kakva je ona iz perspektive medicinara, policijskih službenika i nastavnog osoblja, rekli bismo - s prve crte obrane.

Poštujući ljudsko dostojanstvo
Nakon upućenih brojnih upita putem telefona i e-maila raznim institucijama na svim razinama vlasti, prvi su se javili službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Županije Zapadnohercegovačke, koji osim što su bili brzi i ekspeditivni, bili su i iznimno ljubazni. Uputili su nas na njihovu policijsku službenicu Martinu Milas, iz pozorno-patrolne djelatnosti Policijske uprave Grude koja je, iako u stisci s vremenom, rado odgovorila na naš upit i podijelila svoje iskustvo. "Policijski posao je stresan i opasan i u normalnim okolnostima, a pandemija bolesti uzrokovane koronavirusom podigla je opasnost i stres na višu razinu. Istina, imamo potrebnu zaštitnu opremu, međutim unatoč tome moje kolege i ja osjećamo zebnju prilikom svakog odlaska na teren i susreta s građanima jer nikada ne znamo je li riječ o oboljeloj osobi, kolika je opasnost od prenošenja zaraze, i slično", objasnila je Martina na početku.

^{Policijska službenica Martina Milas}

Ono što je posebno naglasila, od čega uglavnom strahuje većina u ovom slučaju, jest kako uvijek ima na umu da ukoliko se zarazi nije u opasnosti samo njezin život, nego time ugrožava i zdravlje svojih kolega i članova svoje obitelji.

"I kao čovjek i kao policijski službenik u svakom susretu s ljudima poštujem njihovo ljudsko dostojanstvo. Istodobno, samo naizgled kontradiktorno, prilikom susreta s ljudima nastojim fizičke kontakte reducirati na najmanju moguću mjeru, odnosno nastojim se pridržavati svih epidemioloških mjera koje uključuje i fizički razmak", poručila je policijska službenica Milas.

Dodatna opasnost
Ubrzo nas je, zaprimivši naš e-mail pozvao i Mirza Hadžiabdić, viši inspektor u odjeljenju za odnose s javnošću Uprave policije Kantona Sarajevo koji nam je također govorio o aktualno situaciji, s posebnim osvrtom na Kanton Sarajevo.

U razgovoru s njim tako smo otkrili kako se uslijed pandemije obavljanje policijske dužnosti promijenilo na način da je dodatno usložnjeno djelovanje policijskih službenika iz razloga jer je znatno povećan obim posla u smislu izvršavanja niza naredbi Federalnog stožera civilne zaštite kao i kantonalnih stožera civilne zaštite, odnosno nadležnih organa i institucija u vezi s pandemijom koronavirusa.

Interesiralo nas je i koliko su građani svjesni opasnosti i koliko poštuju mjere kada ih se upozori. "Građani većinom poštuju mjere i preporuke koje izravno na terenu provode policijski službenici. No, naravno ima i onih pojedinačnih slučajeva koji krše te mjere i onda dovode policijske službenike u situaciju da moraju posegnuti za represivnim mjerama, odnosno iste kazniti", dodao je.

^{Viši inspektor Mirza Hadžiabdić}

Osvrnuo se i na činjenicu da su upravo policijski službenici ti koji su jedna od najizloženijih skupina tijekom pandemije. "Policija je jedan organ koji je uvijek, da tako kažem izložen raznoraznim sigurnosnim izazovima pa samim tim i u vrijeme bilo kakve krize, a evo i u vrijeme ove pandemije koronavirusa. Vidimo da su jedna od najizloženijih, te ujedno i jedna od najangažiranijih kategorija kada govorimo o policijskim službenicima kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, posebno evo Kantona Sarajevo. Naravno da je sve ono što policija na terenu radi i provodi jedan dodatni izazov u ovom vremenu, posebno ako uzmemo u obzir da kroz poslove i zadatke mogu doći u kontakt s osobama koje su zaražene, te zarazu eventualno prenijet poslije članovima svojih obitelji i u tom kontekstu je to dodatni stres", objasnio je Hadžiabdić.

Ono što bismo svi mi mogli učiniti kako bismo olakšali policijskim službenicima njihov posao jest savjesno i svjesno poštivanje naloženih mjera i odgovorno ponašanje, ne samo prema sebi, nego i prema svima koje susrećemo na bilo koji način. A to, koliko god nekima zvučalo "žbirski", uključuje i dužnost prijaviti kršenje mjera koje je uveo FSCZ.

Ljudi su najveće bogatstvo
Nakon što smo iz prve ruke saznali izazove i opasnosti "čuvara zakona", koji su sada u očima građana postali možda i još više omraženiji u ovom izvanrednom vremenu (no, imat ćemo im kad biti zahvalni, takav je valjda naš mentalitet da usporeno i retroaktivno djelujemo), željeli smo čuti i "heroje u bijelom"...

Nekako, otkako je virus počeo uzimati maha, narod je sukladno tomu počeo pak nesebično iskazivati svoju podršku zdravstvenim djelatnicima - počeli su primjerice u 20 sati kolektivno svi aplaudirati na svojim balkonima i prozorima te podržavati ih raznim ovacijama.

No, kako je njima zapravo i što se promijenilo u njihovoj svakodnevnici na radnom mjestu - o tomu smo razgovarali s prim. dr. Velimirom Valjanom,ravnateljem Hrvatske bolnice Dr. fra Mato Nikolić u Novoj Biloj.

On nam je otkrio kako njihova bolnica, iako trenutno nema na liječenju pacijente zarežene virusom COVID-19, kao i većina drugih, radi u posebnim okolnostima koje podrazumijevaju potpunu reorganizaciju, kako kadrovsku tako i prostornu. "U tzv. 'hladni pogon' bolnice smjestili smo sve odjele, uradili preraspodjelu osoblja, otvorili nove trijažne punktove", kazao je dr. Valjan koji je dodao i kako je on sam, kao i svi djelatnici bolnice, jednostavno prihvatio novonastalu situaciju i posvetio se stvaranju preduvjeta kako bi zaštitio djelatnike i pacijente, kako one kojima se svakodnevno pružaju usluge, tako i one eventualno zaražene virusom.

^{Prim. dr. Velimir Valjan}

"Nakon provedene ankete sa svakim radnikom, a na temelju nekoliko ključnih podataka (godine starosti, zdravstveni problemi, obiteljski status, radno mjesto i zanimanje...) odredili smo poziciju svakog radnika u novim uvjetima. Trudnice i radnike s ozbiljnim zdravstvenim problemima poslali smo na plaćeni odmor, a sve druge pozicionirali prema programski obrađenim podacima. Time niti jedan radnik nije pošteđen ili privilegiran. Nakon toga nitko od radnika nije imao primjedbe, nitko nije 'pobjegao' na bolovanje niti itko može koristiti godišnji odmor", kazao je ravnatelj Valjan otkrivši kako je njihova snaga upravo činjenica da su se svi radnici, kako medicinari, tako i nemedicinsko osoblje stavili na raspolaganje. "Bez obzira na dobru materijalnu situaciju, ljudi su najveće bogatstvo što je u ovakvim prigodama neprocjenjivo. Zbog toga sam ponosan i sretan", rado je istaknuo naš sugovornik što je posebno značajno, budući da smo nažalost i svjedoci činjenice koliko je već sada donedavno zaposlenih dobilo prefiks "ne", te s gorkom mukom (ponovno) pokucalo na vrata Zavoda za zapošljavanje.

Osvrnuo se i na činjenicu da su sada primorani s jedne strane poštivati odluke i naredbe nadležnih tijela, a one se dobrim dijelom kose sa zahtjevima i potrebama bolesnog čovjeka. „U takvom načinu rada dolazi do konfliktnih situacija, ali generalno pacijenti imaju razumijevanje, svjesni su stanja i poštuju ono što se od njih traži. Svjestan sam kako u ovakvim okolnostima mora doći do poteškoća u komunikaciji i s tim nisam opterećen, više od toga me plaše stručni propusti na štetu zdravlja, a i njih je teško izbjeći. Ta me činjenica muči kao liječnika, ravnatelja i čovjeka. Bogu se molim da do toga ne dođe", iskren je bio ravnatelj Valjan.

... ipak je korisna i djelotvorna
Oni koji"reanimiraju"našu sadašnjicu dakako su iprosvjetni radnici. Svi oni učitelji, nastavnici, profesori koji učenicima i studentima ne dozvoljavaju da gube godinu, nego spremno odgovaraju izazovu zvanom online nastava. I mi koji izravno nismo uključeni u ovaj nastavni proces svjedoci smo kako je tu bilo svega od, rekli bismo, sebičnog nerazumijevanja i ismijavanja svih prosvjetnih radnika koji se na prvu nisu snašli tako dobro kao da su rođeni s izvrsnim vještinama online nastave, pa ih se bespotrebno razvlačilo po društvenim mrežama komentirajući i osuđujući (!) njihove pogreške, do dovođenja u pitanje rezultata učenika postignutih ovim načinom nastave. Zato smo odlučili o tome nešto više, bez puno nagađanja, čuti iz prve ruke.

U tomu nam je rado pomogla profesorica Hrvatskog jezika i književnosti Irena Čavara, koja spomenuti predmet predaje u Srednjoj školi Busovača.
Odmah je priznala kako joj se, u početku, nije bilo lako naviknuti na ovaj način izvođenja nastave, budući da je trebalo osmisliti nastavni proces, biti kreativan, učiniti da djeci bude zanimljivo, pristupačno, a u isto vrijeme i korisno. "No, kako je vrijeme prolazilo, bilo je lakše i meni, a i učenicima. Prihvatili smo ovakav način i trudimo se izvoditi nastavu onako kako je za sve najbolje. Žalosno je što neki učenici nisu znali ispravno ili uopće koristiti e-mail, no evo, u svakom zlu i nešto dobro. Pomoću online nastave naučili su to, i sigurna sam da će i ubuduće biti toga itekako svjesni. Rekla bih ipak da je online nastava korisna i jako djelotvorna", kazala nam je prof. Irena.

^{Profesorica Irena Čavara}

Interesiralo nas je i kako su se, prema njezinu mišljenju, sami učenici snašli u ovoj situaciji. "Kako je nama profesorima novonastala situacija zbunjujuća i otežavajuća, zasigurno je i njima, možda čak i više nego nama. Puno je tu predmeta, treba shvatiti da djeca ne uče samo jedan predmet, onaj koji mi predajemo, nego se jednako trude stići uraditi i zadano gradivo iz drugih predmeta. Iz vlastitog iskustva moram priznati da imam jako dobre i vrijedne učenike", naglasila je prof. Čavara izrazivši nadu u skori dolazak boljih dana u koje ćemo svi zakoračiti kao bolji ljudi...

Kada smo istodobno dobili iskustva borbe sa sva tri fronta uviđamo da su svi u svojoj biti nezamjenjivi, te kako vršeći svoj posao najbolje što znaju, zapravo i uspijevaju još uvijek održati na životu našu svakodnevnicu. Izdvajajući doživljaje medicinara, policije i prosvjetara, ni u kojem slučaju ne znači kako zanemarujemo ili da nismo svjesni svih onih koji također požrtvovno obavljaju svoj posao. Svjesno smo i zahvalni svima, na što potičemo i druge, jer možda nam je ovo posljednja šansa da iskažemo važnost svih karika u lancu.