Proces za "treću smrt" svetišta Sv. Nikole Tavelića u Sarajevu


Prva smrt bila je nakon bestijalne komunističke otimačine 1947., druga u posljednjem ratu kada se ovo zdanje našlo na prvoj crti bojišnice i potpuno je devastirano. Treće smrti, ma koliko Koldžo nastojao, neće biti; Preživjeli su franjevci kroz povijesti i gore od toga moćnika.

Piše: Josip Vričko

Iznimno je zanimljiva, ali, evo, i tragična povijest zdanja na sarajevskim Kovačićima, podignuta da postane Svetište Sv. Nikole Tavelića i Franjevačka bogoslovija.Već sama 1940. bila je godina u kojoj je hrvatski narod slavio 1 300 godina od pokrštenja Hrvata, a članovi velike Franjine obitelji u nas obilježavali su i 700 godina rada franjevaca među Hrvatima i 550. obljetnicu smrti fra Nikole Tavelića. I, doista, nije bilo bolje prigode da se krene u veliki poduhvat – izgradnju monumentalnog kompleksa, usprkos čak i nemirnom i neizvjesnom vremenu. Novi Veliki rat zapravo je već počeo, mogućnost da zaobiđe srce, uvijek nemirnog, Balkana -  u biti nije postojala.

 Svi franjevci pod jednim krovom

  „Cilj gradnje ovoga velikog kompleksa bio je da se na jednom mjestu školuju franjevci iz svih provincija: Hercegovine, Zadra, Splita i Zagreba. Prije toga, franjevački bogoslovi studirali su u samostanu Sv. Ante na Bistriku, koji je s vremenom postao tijesan. Na Definitorijalnoj sjednici održanoj u Sarajevu 25. kolovoza 1937. raspravljalo se o gradnji nove zgrade Teologije i odlučeno je da se gradi na Kovačićima te je kupljeno nogometno igralište NK SAŠK i još nešto zemljišta za 1 000 000,00 dinara“, vraća nas u povijest fra Damir Pavić, tajnik provincije Bosne Srebrene i upravitelj Svetišta Bl. Nikole Tavelića, dodavši i kako je tri godine poslije, potkraj travnja odlučeno da se izrada planova i proračuna povjeri arhitekti Lovrenčiću, čiji je nacrt na kapitulu i usvojen.

   Ljetopisi toga vremena bilježe također kako je potkraj svibnja '40. provincijal s ekonomom i tajnikom Provincije boravio u Beogradu e kako bi osigurao zajam od 4 milijuna dinara, koliko je bilo potrebno za gradnju Svetišta s Teologijom. Zajam je i dobiven zahvaljujući velikom zauzimanju ministra financija dr. Juraja Šuteja. A evo kakvo je ozračje vladalo u katoličkom Sarajevu kada je došao taj povijesni dan – svečana proslava posvete temeljnog kamena na dan Sv. Dominika, 4. kolovoza.

  „Već u devet sati počeo se svijet sabirati na bivšem SAŠK-ovom igralištu pred tribinom, koja je bila svečano iskićena, kao i na samoj tribini. Uz veliki broj naroda bili su prisutni predstavnici hrvatskog katoličkog života, kao preuz. g. nadbiskup dr. Ivan Šarić, pomoćni biskup dr. Smiljan Čekada, zamjenik bana drinske banovine gosp. Nikola Šašić, načelnik banske uprave, šef policije gosp. Rikard Vikert, predsjednik Središnje uprave Napretka preč. G. Ante Alaupović, sarajevski župnici i preč. gg. Dragan Čelik i Božidar Bralo... Hercegovačku provinciju zastupao je p.o. fra Pavo Dragičević, profesor bogoslovije u Mostaru. Za vrijeme okupljanja svijeta svirala je glazba Omladine Sv. Ante, koja je također svirala iza same proslave, dok se svijet razilazio“, zabilježio je Ljetopis Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

 Da nije bilo franjevaca...

   A zabilježeno je i da je nadbiskup Šarić, u nadahnutu govoru, kazao kako će ovo započeto djelo „biti najljepši biser u hrvatskoj jubilarnoj godini“. A članovi velike Franjine obitelji osobito pamte ove nadbiskupove riječi: „Da nije bilo franjevaca, ne bi bilo ni hrvatskog naroda u Bosni“.

   Svečarsko raspoloženje prigodom ovoga velikoga, povijesnoga dana, baš kao da je dalo dodatnu snagu graditeljima; Već 1942. provinciju je posjetio fra Karlo Nola, generalni vizitator, kojega je tadašnji provincijal zamolio da prilikom kapitula, zakazanog 27 kolovoza izvrši posvetu samostana na Kovačićima, što je fra Karlo s radošću i prihvatio. A koncem rujna '42. profesori i bogoslovi Franjevačke bogoslovije preselili su iz samostana na Bistriku u novu zgradu na Kovačićima, gdje je započeta školska godina 1942./43. za 46 studenata.

   Dvije godine kasnije u istoj zgradi započela je nastava Rimokatoličkog bogoslovnog fakulteta povjerenog na upravu franjevcima a koji je imao služiti prvenstveno izobrazbi svećeničkog pomlatka hrvatskih provincija reda Mlade braće i to: Provincije Bosne Srebrene, Provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, Provincije Presvetog Otkupitelja, Provincije Svetog Jeronima i Provincije Svetog Ćirila i Metoda, a može, kazano je, primati i pripadnike ostalih redova kao i svećenički pomladak svjetovnog klera.

   No završetak Drugog svjetskog rata, početka je tragedije. „U prvoj polovici '46. u prostorije samostana smještena je Medicinska škola, a kasnije je sramotnom presudom komunističkih vlasti cijela zgrada oduzeta i proglašena ratnom dobiti te je Gradski narodni odbor 10. ožujka '74. naredio da se sav fratarski imetak na Kovačićima – zgrada Teologije i Samostana, crkva, gospodarske zgrade i zemljište gruntovno prenesu na državni erar Federalne narodne republike Jugoslavije“, podsjeća fra Damir.

 Pravna bitka

   A o bezočnosti ove otimačine „u ime naroda“, najbolje svjedoče riječi fra Vitomira Slugića: „Franjevačka provincija Bosna Srebrena proglašena je ratnim dobitnikom jer se u Gradskoj štedionici našlo oko četiri milijuna kuna – za što se moglo kupiti desetak krava-buša. Fratri su morali ratnu dobit platiti tako da im je oduzeta Bogoslovija, ali da uvreda bude još dublja, vrijednost zgrade proglašena je manjom od ratne dobiti pa se moralo doplatiti još 120 000 dinara, i to tako što će u napuštenoj zgradi ostati kreveti. Međutim, provincijal je isplatio taj novac, pa su prognani studenti i profesori krevete prenijeli u samostan Sv. Ante na Bistriku“, bilježi fra Vitomir, konstatirajući kako je ovo bila prva „smrt“ zdanja na Kovačićima.

  Druga smrt je, pak, nastupila u posljednjem ratu, kada se samostan Sv. Križa i svetište Sv. Nikole Tavelića našao na prvoj crti bojišnice i u periodu 1992.-'95. potpuno je devastiran. To je bila druga – „smrt“. Tako uništeno zdanje vraćeno je franjevcima na upravljanje.

  Zapravo, kronološki to izgleda ovako: 30. listopada '96. Vlada BiH donosi zaključak da se kompleks na Kovačićima daje na korištenje Provincijalatu i da se pokrene postupak vraćanja u posjed bivšem vlasniku. U svibnju '98. izdaje se rješenje o urbanističkim suglasnostima Općine Novo Sarajevo za obnovu. Početkom prosinca 2000. ista Općina izdaje još jedno rješenje o urbanističkoj suglasnosti za obnovu na temelju dopisa premijera Vlade Županije Sarajevo, u kojem je navedeno da Poljoprivredni fakultet neće seliti natrag u kompleks na Kovačićima.

  U travnju 2003. Općina Novo Sarajevo izdaje rješenje kojim zemljište i zgrada, kao općenarodna imovina prelazi u vlasništvo Općine Novo Sarajevo,, po članu 4., Zakona o uknjižbi nekretnina u državnoj svojini, kojom odredbom je propisano, kada se na nekretninama u državnoj svojini ne može utvrditi nositelj prava na raspolaganje, uknjižit će se kao nositelj prava na raspolaganje Općina na čijem se području nekretnina nalazi, a protiv ovoga rješenja ne može se izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor.

  Dva mjeseca kasnije, Općina Novo Sarajevo izdaje rješenje kojim se Provincijalatu dodjeljuje poslovni prostor ukupne površine 10 901,50 metara četvornih. U ožujku 2004. ista Općina izdaje građevinsku dozvolu Provincijalatu kojom se odobrava rekonstrukcija i sanacija poslovnog prostora (lamele A i B), a u srpnju iduće godine Općina izdaje uporabnu dozvolu za rečene lamele. Slijedom čega onda u listopadu 2006., Općina i Provincijalat zaključuju ugovor o zakupu nekretnina u kojem zakupodavac (Općina Novo Sarajevo) daje, a zakupac (Franjevački provincijalat Bosne Srebrene) prima u zakup u nekretnine koje se u naravi sastoje od objekta koji se nalazi u sarajevskoj ulici Zagrebačka 18. Zakup je dogovoren na neodređeno vrijeme do donošenje Zakona o restituciji – bez naknade.

 Proročke riječi nadbiskupa Šarića

  No, usporedo s ovom „pravnom bitkom“ i pustom papirologijom, trajala je obnova, tako da danas Samostan Sv. Križa i svetište Nikole Tavelića izgleda baš onako kako je to još sredinom prošlog stoljeća navijestio nadbiskup Šarić – najljepši biser. Dok obilazimo zdanje na Kovačićima, fra Damir nam govori kako pod njegovim krovom danas djeluju: Franjevački provincijalat, Multimedijalna dvorana s 300 mjesta, HKO Kruh Sv. Ante i pučka kuhinja, Franjevački studentski dom za 120 studenata, Franjevački medijski centar Svjetlo riječi, Radio Marija Bosne i Hercegovine, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Ured FRAMA-e i FSR-a Bosne Srebrene, Humanitarna organizacija Catholic Relief Services (CRS), Humanitarna organizacija Sprofondo i Udruženje Pontanima.

  Naš domaćin posebice, ipak, ističe crkvu Sv. Nikole Tavelića koje je 14. studenog 2013. posvetio vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić. „Ovo Svetište živi punim sakralnim životom, mise su nedjeljom u 10 sati, a svake srijede u Svetištu se održava Duhovna obnova i pobožnost Sv. Nikoli Taveliću na radost naših studenata i katolika Sarajeva. Istina, njihov broj nije možda kao nekad, jer nažalost sve nas je ovdje manje, ali naše nedjelje i osobito srijede puno nam svima znače“, svjedoči fra Damir.

  Za kraj smo (namjerno) ostavili bolnu temu – sad već famoznu Lamelu C; Cijeli kompleks ukras je ovoga dijela grada, a ta je lamela u veoma lošem stanju i kao takva, upozorava nas naš domaćin dok idemo ka “mjestu zločina“, opasan je po život. A kad stižemo na prizorište, uvjeravamo se da fra Damir ne pretjeruje. Naprosto, taj objekt kao da ne pripada sjajnoj cjelini i zapravo prijeti namjernicima obrušavanjem

Ne da pa ne da!

  Ne uzbuđuje to, međutim, naročito načelnika Nedžada Koldžu, koji od 2007. godine suvereno vlada Općinom Novo Sarajevo i koji je, po općem sudu, najveća zapreka da se ovaj problem riješi; Naime, u procesu traženja rješenja za nastavak obnove, provincijal fra Jozo Marinčić i gvardijana fra Nikica Vujica kontaktirali su praktički s predstavnicima svih vlasti na svim razinama – s Koldžom u nekoliko navrata. A o cijelom slučaju (iscrpno) su informirani i članovi - bivši i aktualni -  državnog vrha Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić, Dragan Čović i Željko Komšić. Na rješavanju su se angažirali kard. Puljić, nuncij Luigi Pezzuto, O svemu je informiran i reis Husein ef. Kavazović, također i visoki predstavnik Valentin Inzko… Ali, načelnik ne da pa ne da.

   „Doista smo pokušavali sve, toliko da nam je sad već pomalo i zamorno pričati o tim našim nastojanjima. Praktički smo od 2016. do po prilici kraja studenoga prošle godine bili u svojevrsnoj pravnoj bitci. Od tada je zatišje. Pritom moram kazati kako, svjesni okolnosti, nismo inzistirali na povratu u vlasništvo (otetog!), nego nam je bilo važno da se, zbog opće sigurnosti, Lamela C obnovi te smo i osigurali donaciju iz Njemačke. Zaludo, ni to nam nisu dali“, zaključio je fra Damir.

   Međutim, „treće smrti“, ma koliko Koldžo nastojao, neće biti; Preživjeli su franjevci kroz povijest (čak) i gore od toga lokalnog moćnika. A načelnik neka makar povremeno pročita otvoreno pismo kojega mu je lani u studenom poslala glumica Hasija Borić: „Zašto uskraćujete franjevcima Bosne Srebrene pravo vlasništva nad njihovim centrom u Kovačićima i zašto im ne dozvoljavate njegovu daljnju obnovu? Ovo me, ne malo, uznemirava, jer se svi kunemo u pripadnost Bosni i Hercegovini, našoj domovini“, piše Borić, upozoravajući Koldžu kako se ovakvim postupkom povrjeđuju ljudi koji su vjerskim i političkim djelovanjem i brojnim knjigama stvarali okvir za onu Bosnu koja će biti okvir života za sve njene narode.