Prije toga nije bilo ni traga prisutnosti Katoličke Crkve na ovim prostorima. Novi početak misije Arvajhėėr početna je točka četvrte video-reportaže koju je za agenciju Fides uradula Teresa Tseng Kuang yi u povodu putovanja pape Franje u Mongoliju, od 31. kolovoza do 4. rujna. Fotografije, arhivski materijal i neobjavljena svjedočanstva sažeta u videu na jednostavan i iznenađujući način sugeriraju iz kojih se izvora milosti crpi misionarska avantura koja je živjela u Mongoliji posljednjih desetljeća.

Biti otvoren za promjene
„Arvajhėėr je za mene doista bio misija na prvoj liniji, jer realnost glavnog grada je jedno, a provincija, selo, drugo. Kada su prvi misionari stigli u Arvajhėėr, za sobom su ostavili ono malo sigurnosti koju su stekli u ranim danima svoje prisutnosti u Mongoliji, kako bi se ponovno otvorili potpunoj novosti. Tamo su ponovno krenuli, hodajući dan po dan, uspostaviti odnose povjerenja sa stanovništvom i lokalnim vlastima“, objasnio je kard. Giorgio Marengo, misionar Consolate i danas apostolski prefekt Ulaanbaatara, koji je dugo vremena bio župnik malog grada u južnoj središnjoj Mongoliji.

I danas, osvrćući se na prijeđeni put, kardinal-misionar potvrđuje da prepoznaje kako ih je ruka Gospodnja vodila i kroz iskustva koja nisu bila laka, kada nisu znali što se moglo dogoditi. U ovom iskustvu, misionari su bili potaknuti da budu otvoreni iznenađenjima Duha. „Jer mi ponekad počinjemo s unaprijed stvorenim idejama, modelima koje nosimo u sebi, dok je možda također važno biti otvoren za promjene u planovima, biti skroman i slušajte Duha koji govori kroz stvarnost“, posvjedočio je prefekt Ulaanbaatara.

Poslušno izjednačavanje s Kristom
Kako je kazao, tada se putovanje pretvorilo u jednostavno svjedočanstvo života s malenima, s najsiromašnijima, te se tako rodila želja nekih ljudi da se približe vjeri. U video-pripovijedanju, svjedočanstvima misionara poput o. Jamesa Matea, s. Magdalene Maturi i s. Theodore Mbilinyi gotovo se nehotice otkrivaju osebujne značajke svakog autentičnog apostolskog djela: konkretnost, imanentnost u svakodnevnici ljudi, radosna poniznost onih koji prepoznaju da misija doticanja i promjene ljudskih srdaca nije njihova vlastita zasluga, već djelo Drugoga. „Nema ništa veliko u onome što radimo, samo prijateljstvo i male stvari koje možemo učiniti njima“, rekla je s. Teodora, koja je dodala kako se osjeća blagoslovljenom jer stvari koje je vidjela u Arvajhėėru nisu ono što se samo proučava u knjigama, nego su stvarna i živa stvar.

Stvarne i žive činjenice i susreti – koje se vide u video-reportaži iz Arvajhėėra – prikazuju živote misionara tijekom vremena, konfigurirajući ih Kristu. Poslušno izjednačavanje s Kristom tajna je plodnosti svake autentične misionarske pustolovine, a ne volonterizam u potrazi za vidljivošću kroz pretenciozne pothvate, već putem zahvalne i svakodnevne odanosti.

Milosrđe koje dira
„Ako razmišljamo o životu našega Gospodina tijekom 33 godine koje je proveo na ovoj zemlji, prvih 30 godina provedeno je u anonimnosti Nazareta. Zatim tri godine službe i tri dana muke, smrt i uskrsnuća. Čini se da se život misionara često odvija prema tom 'obrascu', s nizom mnogih dana možda beznačajnih, barem naizgled, ali proživljenih u vjernosti odnosa s Kristom, pokušavajući izgraditi odnose s drugima kao što je Isus činio sa svojim prijateljima i učenicima.

I tada, unutar ovog tkiva života, Gospodin ugrađuje sve svoje otajstvo ljubavi prema ljudima kojima smo poslani. Beskorisno je izmišljati misionarske strategije i praviti velike planove, nego je bolje otvoriti se onome što nam stvarnost govori iz dana u dan. Tako ljudi mogu shvatiti da izvan naših siromašnih života postoji poruka ljubavi, milosrđa koja ih dira i na kraju ih gura k vjeri. Zahvalnost koju su iskazali kršteni Mongoli, oni koji su prvi bili dotaknuti i privučeni vjerom u Krista, svjedoči da Krist i dalje pokazuje svoju naklonost prema siromasima i malenima“, poručio je kard. Marengo.

U video-reportaži, stariji bračni par Perlima i Renani govore o radosti odlaska na misu i molitvama kojima svakodnevno mole Boga da zaštiti njihove živote, ali i njihovu stoku. Kažu da su malu katoličku zajednicu u Mongoliji upoznali u vrijeme kada je s njihovo četvero djece život bio jako težak, nije bilo posla i nisu imali hrane svaki dan. No dodaju kako su od tada svake večeri, čak i kad je bilo malo jela, prepoznavali da su bogati Kristovom ljubavlju.

Prema riječima protagonista ove priče Papa će na svom putovanju u Mongoliju biti dočekan sa snažnom vjerom i istinskom radošću.

J.P., KT