Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik

Gospođa Ivana Mostarac Hrenovica rođena je 20. prosinca 1987. u Sarajevu. Osnovnu školu Ivan Goran Kovačić i potom Opću gimnaziju završila je u Livnu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2014. diplomirala je hrvatski jezik i književnost te stekla zvanje magistra.

Pripravnički je staž odradila u (svojoj) Općoj gimnaziji Livno. Od 2015. zaposlena je u Osnovnoj školi Katoličkog školskog centra Sv. Josip gdje je radila kao nastavnica hrvatskog jezika i voditeljica produženog boravka. Vodila je, također, dramsku sekciju i koordinirala razne priredbe i predstave za potrebe Centra. Od 2020./2021. obnaša funkciju pomoćnice direktorice Osnovne škole te vodi područnu osnovnu školu na Stupu. Povod za razgovor s gospođom Mostarac Hrenovicom početak je nove školske godine.

Svaki početak školske godine donosi uzbuđenje, kako za učenike, tako i za nastavnike. Emocije koje uslijede početkom nastave su iste kao da ste učenik, samo što kao profesor imate više odgovornosti i brige što donosi nova školska godina, posebno njezin početak.

Svaka generacija je na određen način različita. Često ovisi o društvenim okolnostima kakva generacija se upisuje u školu. U međuvremenu se dogodila pandemija i naravno da je utjecala na društveni razvoj djece; bila su zatvorena u domovima, kao i odrasli. Ne smijemo zaboraviti ni eru tehnološkog napretka koja iz generacije u generaciju biva sve jača i brža.

Tehnološki napredak obrazovni proces čini naprednijim i bogatijim. Međutim, u procesu obrazovanja tehnologija slabi komunikacijske vještine među učenicima jer u središte dolazi virtualna komunikacija, najčešće putem društvenih mreža. Takav vid komunikacije i funkcioniranja donosi gubitak osjećaja za stvarnost i nastavnicima je ponekad teško doprijeti do učenika.

Roditelji brigom oko egzistencije i svojih poslova (najčešće opravdano) ne mogu kontrolirati koliko djeca provode vremena na mobitelima dok su kod kuće. Od drugog polugodišta prošle školske godine u srednjim školama našeg Centra uvedena je zabrana korištenja mobitela u školi za vrijeme nastave i velikih i malih odmora, što je regulirano na način da na ulazu u školu mobitele ostavljaju u za to predviđene ormariće i uzimaju ih po završetku nastave.

Praksa se pokazala pozitivnom, stoga smo ju ove školske godine odlučili primjenjivati i u osnovnoj školi. Roditelji uglavnom podržavaju zabranu mobitela jer nam je cilj zajednički: jačati zdravu komunikaciju putem razgovora i druženja u školi – „oči u oči“.

U svojoj knjizi Ono malo više biskup u miru Pero Sudar piše: „Temeljna svrha Sustava naših škola i zadaća svih koji su u njih uključeni jest shvaćen i prihvaćen učenik, a onda i za to odgojen i obrazovan, tj. za život spreman i životom oduševljen mladi čovjek.“ Po mome sudu, djelatnici su ti koji svjedoče svojim načinom života i na taj način odgajaju i pripremaju učenike za njihovu budućnost.

Dakako da nije jednostavno odgovoriti izazovima suvremenog društva promičući tradicionalne vrijednosti, ali svaka nova školska godina nova je borba i smatram da se uspjelo u toj nakani.

Primarna zadaća u Katoličkim školskim centrima je odgoj, a zatim obrazovanje. Nemoguće je odgajati mlade ako ih ne doživljavamo kao vlastitu djecu. Svaki posao iziskuje usklađivanje privatnog i poslovnog života, ali u školama je to često neodvojivo. Mislim da skoro svaki profesor ostavi svoje probleme prije ulaska u učionicu, ali isto tako kod kuće razmišlja o učenicima koji su mu povjereni. To je sastavni dio našeg poziva.

Zahtjevno je učiti mlade da istinski mogu prihvatiti druge tek kad istinski prihvate sebe, da poštuju druge i gaje ljubav prema svojoj domovini, no nije nemoguće.

Slažem se s ocjenom i iz perspektive profesora mogu reći kako je učiteljski poziv cjeloživotno učenje. Najbolji učitelji preuzimaju odgovornost za svoje učenike, uče od njih i konstantno rade na sebi kako bi im bili kvalitetan uzor.

Svake školske godine, obično u ljetnim mjesecima, Pedagoško vijeće Sustava katoličkih škola za Europu organizira seminare za svoje djelatnike s tematikom duhovno-pedagoškog i psihološkog karaktera. Seminari su prilika za duhovno obogaćivanje, educiranje, promišljanje o danim temama i, naravno, druženje svih djelatnika te rad stručnih aktiva na razini Sustava. Ove godine tema seminara je bila Nastavnički stres i rizik od sagorijevanja na poslu u post Covid vremenu. Profesori tijekom školske godine sudjeluju na raznim edukacijama koje organizira Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo.

Učenici škole uistinu doživljavaju kao svoj drugi dom, znaju da je to njihovo utočište, sigurnost i da se prema prostoru u kome borave i uče trebaju ponašati kao u svome domu. Učimo ih cijeniti školu i u materijalnom i u duhovnom smislu. Naravno da u tome nailazimo na poteškoće, ali nekad i na teži način shvate da moraju voditi računa i poštovati kućni red, što će i u budućem životu morati na svojim poslovima.

Od cjelokupna broja učenika koji pohađaju Centar negdje oko polovice učenika se opredjeljuje za konfesionalne vjeronauke, najviše katolički. Taj broj se uglavnom mijenja s godinama. Citirala bih pokojnog prof. Tomislava Ivančića koji je izvrsno objasnio i zapisao značenje vjeronauka u školama: „Učenici kao budući nositelji službi u društvu i vođe društva, u vjeronauku dobivaju uvid u smisao života, u dublje razumijevanje čovjeka, a taj je čovjek uvijek fundamentalno siguran, te osobito crpe snagu za moralno-etičke odluke i na taj način se oslobađaju od ideoloških zabluda i zavođenja na korupciju. U viziji, koju donosi vjeronauk, svi ljudi, bilo da su ateisti, agnostici, pripadnici raznih religija ili ideologija i nacija, nalaze razlog da žive s punim poštovanjem, povjerenjem i suradnjom, tražeći mir i smisao života svatko na svoj način i u svojim prilikama.“

Svakodnevica našeg društva je iseljavanje mladih obitelji i odlazak iz zemlje. Ne samo na prostoru Sarajevske županije, već i u cijeloj zemlji, ali i u regiji. Ukupan broj učenika u Osnovnoj (matičnoj školi na Banjskom Brijegu i područnoj školi na Stupu) uvijek je malo veći od tisuću.  

Ove školske godine od ukupno 103 upisana prvašića katolički vjeronauk će pohađati njih 33,98%, islamski 6,79%, pravoslavni 1,94%, a etiku i moral 57,28%. Kako sam ranije navela, ta brojka s godinama varira, što u smislu broja upisanih učenika, što u postotku konfesionalnih vjeronauka.

Nisam dovoljno dugo tu da bih mogla svjedočiti da su nekima smetali križevi, ali ono što znam je da roditeljima ne smeta nastavni plan i program na hrvatskom jeziku i da svjesno upisuju djecu u ovu školu znajući o kojem je jeziku riječ.

Veliki broj naših učenika nastavlja svoje obrazovanje pod krovom Katoličkog školskog centra, u Općoj-realnoj gimnaziji i Srednjoj medicinskoj školi. Uvijek postoje učenici koji žele upisati neke druge škole ili specijalizirane struke. Vjerujem da je podloga koju učenici dobiju u školama Sustava katoličkih škola za Europu plodonosna i da u budućnost ponesu ono najbolje što su naučili i spoznali.