Razgovarala: Josipa Prskalo

Naš sugovornik, preč. Tomić rođen je u župi Prozor 10. listopada 1961. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a sjemenište u Zadru. Studij teologije pohađao je u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika na Petrovo 1987.
Kao mladomisnik upućen je za pastoralnog suradnika u Zenicu –  župa Sv. Josipa. Godine 1989. imenovan je ekonomom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Na toj dužnosti zatekao ga je rat kada su se bogoslovi iselili iz Sarajeva. No, on je dragovoljno ostao u opkoljenom gradu kako bi vodio brigu o onomu što je tu. Odlukom nadbiskupa vodio je Caritas u Sarajevu sve do 1995. kad je imenovan župnikom u Zavidovićima gdje je ostao do 2004. Potom je bio župnikom u Gračanici tri godine, u Brodu također tri godine te u Dubrovniku – zbog materijalnih dobara Vrhbosanske nadbiskupije – tri godine. Zatim je imenovan ekonomom nadbiskupije u Sarajevu s mandatom od pet godina – do 2019. kad je preuzeo vođenje župe i svetišta u Maglaju.

Poštovani preč. Tomiću, svetište Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju jedino je u BiH. Otkako ste Vi župnik i njegov čuvar, koliko je još uvijek među katoličkim pukom živa pobožnost i privrženost ovom svetcu?
Prije dolaska za župnika u ovu župu i svetište Sv. Leopolda čuo sam, a ponekad se i uvjerio o manjem ili većem broju vjernika koji posjećuju ovo svetište. Već je peta godina u tijeku kako sam ovdje i kako aktivno djelujem. Nažalost po dolasku zavladala je korona koja je ostavila velike posljedice u smislu odvikavanja ljudi od crkve. Međutim u ove četiri pune godine nikad ni jednu srijedu nismo izostavili da nije bila sveta misa i pobožnost na čast Sv. Leopoldu. Uz to uvijek je bilo iskrenih ispovijedi i traženja zagovora Sv. Leopolda. Želim reći da među ovim katoličkim pukom ima vjere, ima pobožnosti, pouzdanja… a, hvala Bogu i zagovoru Sv. Leopolda, i uslišanja.

Ono po čemu je ovaj hrvatski sin posebno znamenit jest njegova neumorna ljubav prema ispovjedaonici u kojoj je satima slušao „ispiranje“ duša brojnih vjernika. Što iz toga mogu naučiti svećenici danas?
Mogu govoriti u svoje ime, a s kolegama svećenicima vrlo često diskutiram na temu ispovijedanja. Osobno mi nije drago ispovijedati „na brzinu“ kao što je pred početak svete mise ili kako je u mnogim našim krajevima običaj božićnih i uskrsnih ispovijedi. Ispovijed je sakrament koji ne možemo ljudskim rječnikom dovoljno protumačiti. Susret Božanske dobrote i ljubavi s ljudskom slabošću ma koliko ona velika bila.  Ispovijed traži raspoloženje, spremnost, priznanje, sagledavanje istine o sebi onog tko se ispovijeda… Raspoloženje moje kao svećenika da je preda mnom konkretna osoba s konkretnim djelom, a ne neki serijski broj. Iznad svega tu je milosrdna i nesebična Božja ljubav sa svojim darovima. Ja kao ispovjednik trebam „ući u dušu“ pojedinca.  

Možemo li za Maglaj reći da je svojevrsna „ispovjedaonica“ ovog dijela BiH? Postoji li možda podatak koliko ispovijedi bude na dnevnoj, mjesečnoj ili godišnjoj razini ovdje?
Što se tiče Maglaja i ovog svetišta, možemo reći da je svojevrsna ispovjedaonica ovoga kraja. Nažalost, nije vođena evidencija o ispovijedima, a ako je nekad i vođena – to je stradalo. Mogu reći na razini jednog tjedna da najmanje po 20-ak ispovijedi imam, a na zavjetnim misama srijedom i pobožnostima od 50 duša pa naviše koji nisu župljani ove župne zajednice…

Znamo da mnogi dolaze kako bi molili zagovor Sv. Leopolda. Ima li u maglajskom svetištu, uz katolike, i vjernika drugih konfesija koji mole za svoje potrebe?
Inače u Maglaju za razliku od mnogih drugih krajeva naše Domovine raspoloženje stanovnika grada prema svetištu je uistinu odlično. Poštovanje s jedne strane, pomoć u potrebi, razumijevanje, prezentacija gostima… Sve je to prisutno kod onih koji nisu katolici. Svakako, među tim pukom ima i onih koji traže zagovor Sv. Leopolda.  

Uz, vjerujemo, brojna uslišanja, postoje li i čuda po zagovoru Sv. Leopolda vezana za svetište u Maglaju?
Najbolja potvrda tih čuda jesu zahvale uslišanih vjernika. Zahvale tiskane u kamenu, a i kroz razgovore s vjernicima može se itekako iščitati uslišanje po zagovoru Sv. Leopolda. Znatan broj je onih koji ne propuštaju doći u svetište svake godine u znak zahvalnosti…

Znamo kako u sklopu crkve postoji soba – replika ispovjedaonice Sv. Leopolda. Tko joj je idejni začetnik i koja je njezina aktualna namjena?
Da, postoji sobica – replika ispovjedaonice iz Padove. Idejni začetnik je i graditelj svetišta sada pokojni vlč. Anto Baković. Svake srijede ispovijedamo redovito upravo u toj ispovjedaonici. To su milosni trenutci, svjesnost Leopoldova zagovora, predočenje njegova djelovanja, sakrament Božjeg milosrđa…

Prema Vašem mišljenju, kako je ili, bolje reći, čime „svetac iz Herceg Novog (…) osvojio svijet“ (kako stoji napisano na njegovu grobu u Padovi)?
Nemoguće je nabrojati njegove pozitivne strane. Po mom razmišljanju: njegova jednostavnost koja proizlazi od Božje blizine učinila ga je velikim. Stečeno znanje, titule… to je nešto naučeno. Božja blizina izvor je sretna života, jednostavnosti, a to itekako otvara srce prema bližnjem i stvara povjerenje bližnjega. Tko nosi Boga u sebi i njegove darove, on ih može i dati. To je upravo bio Sv. Leopold.  

Maleni čovjek rastom, ali neopisive dobrote, poznat je i po svom ekumenskom radu, toliko da ga je papa Pavao VI. prozvao Apostolom jedinstva. Što nam možete reći o ekumenizmu u ovom svetištu?
Kad govorimo o ekumenizmu, on je nažalost još uvijek teorija koja se prigodno očituje na djelu. Međutim, kad je u pitanju ekumenizam u ovom svetištu i u ovoj sredini, po mom uvjerenju on se ovdje živi među ljudima. Poštovanje svetišta vjernika drugih religijskih usmjerenja zasigurno ovdje se očituje. Ne samo prema svetištu, nego i među ljudima u životu. Razumljivo, nije sve idealno jer oni koji nam kroje politiku najmanje su vjernici… i onda se tu rađaju problemi koje svakako treba rješavati.

Iz današnje perspektive, kakva je budućnost maglajskog svetišta?
Svetište je zaživjelo, živi i živjet će ako mi to budemo htjeli. Božji darovi i zagovor Sv. Leopolda ne izostaju. U svetištu uz župnika djeluju i sestre Služavke Malog Isusa.
Zajedno sa svećenikom pastoralno djeluju, svjedoče… Naše je da živimo svjedočeći ljubav i dobrotu, a ostalo je Božje… Bog je u Starom zavjetu izveo cijeli narod iz ropstva u slobodu, a narod je tu slobodu zloporabio… a ovdje ovisi o nama.