Riječ za život

Ljubiti i živjeti


Svi mi koji se gubimo u bezdanu razdvojenosti od Ljubavi ne možemo jedni drugima pomoći. Preduboko je to za nas. Prejak je nagon ljubavi da bismo ga sami mogli zaokrenuti na pravi smjer.

Čovjek se pita kako je moguće da netko ljubi tamu. Zlo. Opačinu. Grijeh. Pa čak i samoga vraga. Krist kaže da neki ljube tamu. Sveti Ivan tu rabi riječ agapao. To je ona uzvišena grčka riječ koja upućuje na nesebičnu ljubav. Ljubav do kraja. Velikodušnu ljubav. Zar se može do te mjere ljubiti gadost? Očito da može!

Ne možemo ne ljubiti. Stvoreni smo na sliku Ljubavi. Oživljeni smo iz blata dahom ljubavi. U času začeća Bog nam osobno udahnjuje dušu, a on je Ljubav. Bog jest ljubav! Sv. Bazilije kaže da nas nitko ne uči ljubiti. Ljubav ide iz nas. Duša nam je ljubav. A ljubav nas spaja. Da nije istočnoga grijeha, spajala bi nas s Bogom i bližnjima i držala nas u jedinstvu nas samih. Bili bismo kao u jedno saliveni. Bezdan koji je otvorio istočni grijeh ostavlja sve mogućnosti. On ne poništava da smo ljubav. U tomu je kvaka. Ljubimo, a što? A koga? Slijepci smo. Imamo oči, a ne vidimo. Imamo nagon hodati, a kud da stavimo nogu? Bilo gdje! Ako nam se ne otvore oči, hodat ćemo i hodati i vjerojatno negdje poginuti. Ah, kako opasno!

Stvarno nam netko mora pomoći. Ili nam izliječiti vid ili nas voditi da ne poginemo. Zaustaviti se ne možemo. Živjeti moramo. Ljubiti moramo. Ljubiti i živjeti to je isto. Kada je ono Krist izliječio slijepca, ljudi su vikali: „Nikada se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja!“ Krist za sebe kaže: „Svjetlost je došla na svijet, ali su ljudi više ljubili tamu jer im djela bijahu zla!“

Jedna je djevojka sjela sa svojom poznanicom s fakulteta na kavu. Ostala je šokirana jer joj je poznanica govorila o ljubavi prema vragu. S njim se kao šeće. Razgovara. On joj kao pomaže. I ljubi ga do kraja. Zaljubljena je u njega. Koliko puta susretnemo ljude koji vole veće količine vina. Kako s ljubavlju govore o vinu ili rakiji. Kad bi samo tako govorili o Bogu ili bližnjima. Sladokusci se oblizuju kad govore o hrani. Zaljubljeni su do dna grla u dobar komad pečenoga. Takvih ljubavi ima na pretek. I sve su pogubne. Sve svode čovjeka na nešto ništa. Dovode ga do toga da mrzi svjetlo. Mrzi istinu. Pa čak mrzi i Boga. Ta je mržnja samo izvrnuta ljubav prema onome što nije Bog i što nije svjetlo.

Tko može slijepcu od rođenja otvoriti oči? Nitko osim onoga tko ih je stvorio. Onoga tko je prije očiju. Onoga tko je prije ljudske ljubavi. Svi mi koji se gubimo u bezdanu razdvojenosti od Ljubavi ne možemo jedni drugima pomoći. Preduboko je to za nas. Prejak je nagon ljubavi da bismo ga sami mogli zaokrenuti na pravi smjer. Vrag iskorištava našu neodoljivu potrebu da ljubimo u ljubav prema njemu. Ako ne osobno prema njemu, onda prema stvarima koje nas vode k njemu. Najdraže mu je izvrnuti ono što je najviše, a to je ljubav.

„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni!“ Ljubavi, spasi me! Prosvijetli me! Uistini moju ljubav! Oagapi me! Oljubi me! Oživi me!

Bazilije M.