Lukava bizantinska carica Eudoksija potvorila je sv. Ivana Zlatoustog pred svojim mužem carem Arkadijem, i car je silno zamrzio na sv. Ivana i stao mu raditi o glavi. Jednom reče pred svojim dvorjanicima: »Ja se moram ovome biskupu osvetiti!« I zle ga sluge stadoše savjetovati. Prvi mu reče: »Pošalji ga u progonstvo, da ga tvoje oči više nikad ne vide«. Drugi savjetova, da se biskupu oduzme svo imanje. Treći mu preporuči, da ga baci u tamnicu. A četvrti će: »Care, zar ti nijesi u svom carstvu gospodar života i smrti; ubij tvrdoglavca!« — Peti je bio pametniji od svih drugih, pa iza promišljanja reče caru: «Sa svim ovim nećeš postići što želiš, svijetli care. Time ne možeš nauditi Zlatoustu. Šta je to njemu, ako ga Dotjeraš u progonstvo? Ta cijela je zemlja njegova domovina, veli on. Oduzmeš li mu dobra, oduzet ćeš ih ne njemu, već siromasima. Baciš li ga u tamnicu, on će cjelivati svoje okove i zahvaljivati Bogu za ove muke. Pa ako ga napokon i na smrt osudiš, tim ćeš mu otvoriti nebo. Ali, želiš li mu se osvetiti, a ti pokušaj sve, da ga zavedeš na grijeh. Jer ovaj se čovjek ne boji ničega osim grijeha; ni progonstva, ni bijede niti zatvora, niti muke, niti smrti«.
Nedjelja 1923. / br. 47 / str. 2