Na sam dan svečanoga ustoličenja našega nadbiskupa preuzv. g. dra Ivana Šarića, izrigala je »Hrvatska Sloga«, glasilo takozvane težačke stranke, tako bezočan i besraman napadaj na našeg natpastira, da smo upravo prisiljeni, osvrnuti se u nekoliko riječi na taj nekulturni ispad naših liberalaca, koji se grade nekakvim predstavnicima hrvatskog katoličkoga naroda u Bosni. Ima u Sarajevu kojekakvih novina — u svemu devet dnevnika. Njima upravljaju većim dijelom inovjerci, a ako ima katolika, koji uregjuju koje ovdašnje glasilo, nije im baš stalo do katolištva i do katoličke Crkve. Ipak su sve ove novine ili šutjele ili pak u pristojnom tonu i s nekim poštovanjem zabilježile svečani čin ustoličenja Vrhbosanskoga nadbiskupa. Jedinu je iznimku u tom pogledu učinila. »Hrvatska Sloga«, dakle list, koji hoće da bude glasilom bosanskih Hrvata-katolika i glasilom jedne stranke, koja prema svojim pravilima ispovijeda kršćanska načela. Taj je list u svom broju od 18. lipnja napao u posebnom članku tako ogavno i odurno na Vrhbosanskoga nadbiskupa, da su se zgražali i najvjerniji pristaše takozvane »težačke« stranke. Ne možemo se pobliže upuštati u polemiku s tim gnusnim listom, jer nam toga ne dopušta pristojnost, pa niti pravac našega nepolitičkoga lista. Spomenut ćemo samo jedno. »Hrvatska Sloga« zamjerava ponajviše Svetoj Stolici što ona nije upitala gg. Durbešića i Šuteja, koga da namjesti za vrhbosanskoga nadbiskupa. Nije im dosta, što je Sveta Stolica kod biskupskih imenovanja u našoj državi donekle vezana na pristanak vlade: naši bi liberalni »težaci« htjeli da skuče slobodu katoličke Crkve dotle, te bi se morao Papa upuštati u pregovore s pojedinim klikama i političkim strankama i strančicama, prije nego što bi smio imenovati pastira kojoj biskupiji. Beogradska se vlada preko tri godine opirala imenovanju nadbiskupa dra Šarića, i pošto je napokon ipak popustila uslijed odlučnog držanja Svete Stolice: javlja se klika iz »Hrvatske Sloge«, pa psuje na nadbiskupa, na Papu i na sav svijet, što se Sveta Stolica usudila popuniti vrhbosansku nadbiskupsku stolicu, a da nije prije upitala za savjet jednoga Crespija, Durbešića i sličnu čeljad. Nama je drago, što je »Hrvatska Sloga« tom prigodom ponovno posvjedočila svoje raspoloženje prema Crkvi. Blato, što ga ona baca na našega nadbiskupa, pada na obraz njezinih mentora. A svećenici će naši barem sada znati, koja im je dužnost u pogledu toga lista.
Nedjelja 1922. / br. 27 / str. 6