Neizmjerna radost obuzela je cijeli Rim, kada se dne 6. veljače nekoliko časaka iza podne pronijela vesela vijest, da je izabran novi otac kršćanstva i namjesnik Kristov na zemlji, te da je izbor pao na kardinala i nadbiskupa milanskoga Achilla Ratti. Premda je u ono vrijeme padala u Rimu jaka kiša, bile su se skupile nepregledne i hiljade naroda na trgu pred crkvom sv. Petra.
U 11 sati i 40 časaka najavio je kratak bijeli dim iz dimnjaka povrh Sikstinske kapele, da je Papa izabran. Pol sata kasnije pojavi se na balkonu bazilike kardinal Bisletti okružen od više crkvenih prelata i saopći po starom običaju izbor novoga Svetoga Oca. Prelati su dali narodu znak, da ostane na trgu, jer da će Sveti Otac sa vanjskoga balkona podijeliti prvi svoj apostolski blagoslov, a ne u samoj crkvi, kako je to dosada bio običaj. Mnoštvo vjernika, koje se već nalazilo u bazilici, pohrlilo je iz crkve na trg, da vidi novoga Papu.
U 12 sati i 40 časaka otvore se veliki prozori na vanjskomu balkonu. Preko balkona prostrli su komornici ćilim s papinskim grbom. Pojavi se papinski križ, za njim najstariji kardinal-djakon Bisletti. Nastade grobna tišina. Nepregledna svjetina mramorkom se ušutila i pozatvarala kišobrane. I pojavi se Sveti Otac u velikom crvenom plaštu preko bijele svoje papinske odjeće. U taj čas zaori zaglušno klicanje Svetome Ocu. Hiljade šešira i maramica mašu mu u pozdrav. Vojska, što je na trgu pravila red, iskaza Papi vojničku počast. Oduševljeno klicanje sleglo se na čas, dok je Sveti Otac podjeljivao blagoslov gradu Rimu, cijelome svijetu i svima narodima, koji se s tolikim poštovanjem i odanošću kupe oko stolico svetoga Petra. Papa je zapjevao prvi svoj apostolski blagoslov jakim, čvrstim glasom.
Iza blagoslova narod je opet udario u klicanje, dočim je svečana povorka sa Svetim Ocem polazila u vatikanske odaje.
Nedjelja 1922. / br. 9 / str. 6