Ovdašnji »Jugoslavenski List« javlja, da je g. Zagorac na dan svoga poraza u Sarajevu obavio »prvo svećeničko vjenčanje« u Sarajevu: vjenčao je naime nekog hercegovačkog rasfratra i apostatu Kostu Jukića sa nekom »gospođicom Martinović«. Mi zamjeramo »Jug. Listu«, koji inače toplo simpatizira sa starokatoličkim pokretom, što se ruga Jukićevoj »zaručnici«, nazivajući je gospojicom, kad ipak dobro zna, da je to žena u godinama sa troje djece, sa kojom jo Jukić donedavna kroz više godina vodio jednu obskurnu birtiju kraj groblja u Koševi.
Nego nešto nam ne ide u glavu. Jukić je već i dosada javno i privatno tvrdio da je vjenčan; on je dapače pokazivao vjenčani list, što mu ga je izdao pravoslavni paroh Marjanović iz Novoga Sarajeva. Govori se svašta: da je bio taj vjenčani list falsificiran; drugi tvrde da paroh Marjanović Jukića nije vjenčao, već da mu je samo onako za hator izdao taj list, da ne imadne neprilike kod oblasti i da ga ne bi progonili radi konkubinata.
Tvrdi se također, da je Jukića ipak vjenčao pravoslavni paroh, te da se proti tom parohu zbog toga vodila istraga. Svakako je stvar čudnovata. Ako je Jukića vjenčao pravoslavni paroh, to je morao Jukić prije toga u najmanju ruku preći na pravoslavlje. Ako ga nije vjenčao, kako je smio Jukić pokazivati svoj vjenčani list? Jukić neka se međutim tješi: i njegov najnoviji »biskup« Kalođera zapravo ne zna, kada je bio vjenčan i koje je vjenčanje bilo »valjano«. Na sudu u Zagrebu spominjala su se tri razna datuma i tri vjenčanja. Pa kad može biti Kalođera. »biskupom« starokatoličke sekte, može biti Jukić i njezinim »parokom« u Pofalićima.
Katolički Tjednik 1926. /br. 27 /str. 3