Čovjek pred nadmoćnom prirodom


Djelo "Svemir. Znanje i čuđenje" jest zbirka kratkih tekstova i aforizama svjetski poznata švicarskog astrofizičara Arnolda Benza, koje je odabrala njegova supruga, teologinja Ruth Wiesenberg Benz.

Knjiga se sastoji od manjih odlomaka koji se mogu čitati pojedinačno

Knjiga se sastoji od manjih odlomaka koji se mogu čitati pojedinačno

Piše: Josipa Milerkatolički tjednik

Tekstovi u knjizi pisani su razumljivim jezikom, a predstavljaju dokument autorove cjeloživotne zaokupljenosti filozofskim tumačenjem astrofizičkih istraživanja, ali i pronicanja u temeljna pitanja koja spajaju prirodne znanosti i teologiju. Kako se da naslutiti iz naslova, knjiga se bavi svemirskim prostranstvima i čuđenjem čovjeka pred tom ljepotom. Tako je djelo obogaćeno i nevjerojatnim fotografijama koje su snimile različite institucije za istraživanje svemira poput ESO-a i NASA-e. 

Zbirka je na njemačkom jeziku objavljena 2019., a zahvaljujući prijevodu Romana Brajše, tiskana je i na hrvatskom u listopadu 2022. u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

Čovjek i svemir

Podijeljena je na četiri dijela i obuhvaća teme čovjekova odnosa spram svemira, pruža uvid u važna polja astrofizike, dotiče se teme planeta Zemlje te se ponovno vraća čovjekovu čuđenju. Pritom, kada Benz govori o vjeri, on ne misli na tradicionalne oblike i dogme nekih religija, već prvobitno podrazumijeva „određenu raspravu koja se odvija u kršćansko-biblijskom okruženju oblikovanom u zapadnom svijetu“, kako je u Predgovoru objasnila Wiesenberg Benz.

Moguće je tako pronaći razmišljanje o Velikom prasku, pri čemu autor izbjegava teološke termine poput „plana“, „dizajna“ i sl., jer se to ne uklapa, prema njegovu mišljenju, s poviješću kozmičkog razvoja koja je prožeta golemim katastrofama te pokatkad nepoželjnim razvojem. Ipak, njemu je jasno kako danas u svemiru postoji vrlo malo procesa koji nemaju baš nikakvu poveznicu s čovjekovim postojanjem jer smo mi "rezultat komplicirane mreže međuovisnosti i kaotično vezanih procesa". On gotovo da se odmiče od osnovnih prirodoslovnih principa te zaključuje kako "prirodna znanost ne može sondirati stvarnost". Jer, kako piše, čovjek ne prepoznaje stvarnost samo kroz znanstveno istraživanje, već i svojom sviješću te osjećajima. U to uključuje i religiju za koju kaže kako nije ugrožena prirodnim znanostima, nego zaboravom, negiranjem i odbacivanjem tih participirajućih iskustava. Iako objašnjava prirodne znanosti, u knjizi iznosi kako se religija ne bi trebala objašnjavati zbog opasnosti da postane beznačajna metafizika.

Štivo za svaki dan

U kontekstu obnavljanja svemira i stvaranja uvijek nečega novoga, Benz se dotaknuo i uskrsnuća. Usporedio ga je s nastajanjem života na ranoj Zemlji koju su „bombardirali meteoriti i kometi, a vulkani je pustošili“. Uspješno je povezao pojmove i dao im isto značenje na polju astrofizike i u kršćanskom smislu. 

Na kraju se ponovno okreće čuđenju koje kod čovjeka stvara osjećaj vrijednosti svemira jer „čuđenjem se prepuštamo stvarnosti i ne opažamo je kao nešto samo po sebi razumljivo“. Tako autor zaključuje kako se teologija i prirodne znanosti međusobno susreću u čuđenju.

„Knjiga se obraća čitateljima koji se daju očarati svemirom od koga zastaje dah“, zapisano je u jednoj od recenzija. Ona ostavlja dubok dojam, a s obzirom da se sastoji od manjih odjeljaka, može se čitati parcijalno, ali joj se i uvijek iznova vraćati te iz nje izvlačiti misao ili dvije kao nadahnuće i spoznaju sebe i stvorenoga.