O istini i nakon 80 godina


Uzimajući u obzir sve do sada na tu temu objavljeno, u djelu je sadržano proučavanje vatikanske verzije navodnoga Stepinčeva pisma papi Piju XII., koje je nadbiskupu pročitano u optužnici na sudu u Zagrebu 1946.

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

Djelo Nastanak i uporaba vatikanske verzije "navodnoga Stepinčeva pisma" iz 1943. sa referencijalnim dokumentima, autora mr. vlč. Bojana Ivešića, na 203 stranice, objavljeno je u Sarajevu u lipnju 2023.

Recenzent je viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest dr. sc. Stipe Kljajić, a knjigu je izdao Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije.

Prvi prijevod na hrvatski
Koristeći mogućnost pristupa Arhivi Državnog tajništva Svete Stolice, koja je stručnjacima dostupna prema odluci pape Franje iz ožujka 2020., Ivešić je pronašao i zainteresirao se za navodno Stepinčevo pismo upućeno papi Piju XII. 18. svibnja 1943.

Tako u prvom dijelu knjige piše o nastanku i uporabi vatikanske verzije pisma te, na temelju izvora, prikazuje komunikaciju Apostolske nuncijature u Beogradu i Svete Stolice prije i tijekom sudskog procesa koji se vodio protiv kard. Stepinca. Uspoređuje zatim vatikansku, zagrebačku i rimsku verziju pisma, uvidjevši kako im je sadržaj i izgled identičan, što znači da su nastale u istom razdoblju, ali piše i o očitim razlikama. S obzirom kako je potvrđeno da Bl. Alojzije Stepinac nije autor tog navodnog pisma, Ivešić se pita kako je onda došlo do njegova nastanka, tko je idejni začetnik i postoje li moguća rješenja. Govori tako o nakani dokumenta, istražuje moguće informacije koje bi otkrili nadnevci, stil pisanja, rukopis i osobe koje su mogle i jesu bile u posjedu pisma.

U cijelosti zatim donosi vatikansku verziju pisma na talijanskom, te i prijevod na hrvatski koji je u ovoj knjizi prvi put predstavljen javnosti. S obzirom da Vatikanska arhiva ima posebnu uredbu oko objavljivanja preslike dokumenata i fotografija, autor donosi transkripte izvornog materijala. Uz to, priloženo je i nekoliko fotografija novinskih članaka i drugih izvora.

Sadržaj i danas aktualan
Ovo djelo je vrijedno jer je Stepinčevo navodno pismo do sada bilo proučeno iz svih izvora i u svim četirima verzijama, osim iz vatikanskih arhiva, jer do Papine odluke iz 2020. nije bilo pristupa tajnim arhivama.

"Istina je još jednom dokazala da ima najmanju specifičnu težinu (…) Istina se zarekla Raju da će otkriti, ne samo anonimno pismo, makar njime manipulirali najviši državni sudovi, nego će se u tom povodu čuti i čitati i namisli mnogih ljudskih srdaca", zapisao je u Dramatis personaeuumirovljeni biskup mostarski mons. Ratko Perić. A to je potvrdilo i ovo djelo jer je Ivešićevom obradom, kako je recenzent objasnio, "dokazano kakvim su se sve neutemeljenim konstrukcijama na osnovi najvjerodostojnijih vrela protiv kardinala Stepinca i Katoličke Crkve služile komunističke vlasti", te, s obzirom da "Srpska Pravoslavna Crkva još uvijek preuzima doslovno iste teze i argumente ove propagande (…), važnost Ivešićeva rada nije samo ograničena na usko polje povijesne znanosti, nego je i aktualna za današnje recentne politike".

Zato se preporuča svima koji se zanimaju za lik i djelo kard. Stepinca, kao i za crkveno-državne odnose toga vremena.

O autoru

Vlč. Bojan Ivešić rođen je 17. ožujka 1990. u Zavidovićima, od roditelja Ivice i Marije, rođ. Šimić. Osnovnu školu završio je u Žepču, kao i gimnaziju u KŠC-uDon Bosco. Teologiju je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2014. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana magistrirao je 2020. Tijekom svog studija 2021. objavio je habilitacijsku radnju dr. Krunoslava Draganovića u njegovu znanstvenom natjecanju i usponu za sveučilišnog docenta na Katedri crkvene povijesti na zagrebačkom KBF-u.