Piše: Josipa Prskalo

Dok smo još pod dojmom godišnjice atentata na prestolonasljednika Franza Ferdinanda i princezu Sofiju, pred nas je iz mora anonimnosti isplivala jedna životna priča koja iz prikrajka govori o posljednjim trenutcima kraljevskoga para. Ovu priču i dandanas po sjećanju prepričavaju stariji. Riječ je o nekomu „iz sjene“, nekomu malom, a velikom, tko je svojim životom i djelovanjem uvelike pomogao malim, ali i velikim ljudima.

Prva fakultetski obrazovana Vareška

Prema pričanju starijih,80-ih godina 19. stoljeća u Varešu se rodila, tada ništa drukčija, djevojčica imena Anica Idžaković. Odrastala je kao i sva druga vareška djeca, ali za razliku od njih ona je odlučila svoj život posvetiti Bogu te je tako postala sestra Nada. Govori se da komu nije pomogla – nije sigurno ni odmogla. Pružila joj se prilika steći visoko obrazovanje. U Zagrebu je završila ekonomski fakultet i tako postala prva fakultetski obrazovana žena u rudarskom Varešu. Znanje koje je stekla tijekom života prenosila je na druge, pa je tako predavala i u školi. Navodno je ona bila prva koja je u ovaj gradić donijela ukrase i okitila božićno drvce. Ne treba zaboraviti spomenuti da je živjela i djelovala u Osijeku, Sarajevu, Zagrebu, Požarevcu... Gdje god se našla, nesebično je podučavala djecu koju je oko sebe okupljala i prenosila im svoje znanje, vještine te ih učila lijepu ponašanju.

Sestra Nada svjedok atentata

No, ono zbog čega ju spominjemo dogodilo se u Sarajevu 1914. U to doba s. Nada je vršila službu učiteljice u Osnovnoj školi časnih sestara na Banjskom Brijegu. Na sami dan atentata kad je princ Franz Ferdinand sa suprugom prolazio obalom Miljacke, s. Nada Idžaković dopratila je svoj IV. razred na doček kod Male pošte blizu sadašnjeg Muzeja Sarajeva. Tu je prolazila kolona s prestolonasljedničkim parom. Odjednom su se začuli pucnjevi, vidjela je gužvu, ljude kako bježe glavom bez obzira... Princ i princeza su bili ustrijeljeni.

Beživotna tijela princa i njegove supruge Sofije Hohenburške odvezena su u Konak, ispod crkve Sv. Ante na Bistriku. Tu se čekao liječnički uvid, a dvije sestre predstojnice s Banjskog Brijega i Zavoda Sv. Augustina pošle su tamo kako bi pripremile princezu Sofiju za odar. Budući da je liječnička komisija duže obavljala svoj posao oko mrtvih tijela, sestre su zgradu Konaka napustile odmah u podne te otišle objedovati u svoje samostane.  

Ono što je možda većini ostalo nepoznanica je upravo to da je namjesto spomenutih dviju sestara predstojnica poslana s. Nada s još jednom sestrom da se pobrine za smrtno tijelo princeze Sofije. Ona je bila ta koja je njezino tijelo spremila za ukop, oprala, odjenula te izložila na odar. To je bilo samo još jedno od brojnih požrtvovnih djela koje je ova plemenita Vareška činila bez pogovora, za ljubav Božju.

Dosljedna dobroti

Sestra Nada Idžaković svoje je oči zauvijek sklopila 1978. u dubokoj starosti. Oni koji je se sjećaju govore da je do zadnjeg dana bila ona ista iznimna, plemenita i dostojanstvena osoba koja je čitav svoj život na razne načine obogaćivala sve ljude s kojima se susretala. Ostala je dosljedna iako ju život baš i nije mazio, nego joj je donosio mnoge križeve... Njezina nikad u javnosti neobjavljena životna priča govori da unatoč svemu lošem ljubav ipak ima konačnu riječ.