Riječko čudotvorno raspelo


Čudotvorno raspelo najznačajniji je umjetnički srednjevjekovni spomenik kojeg posjeduje grad Rijeka, a nalazi se u katedrali Sv. Vida.

Ono je izvorno bilo u staroj crkvici posvećenoj istom patronu, a do svečanog prenošenja u sadašnju katedralu – tadašnju isusovačku novu crkvu Sv. Vida, 14. listopada 1712., privremeno se čuvalo u crkvi Sv. Roka. Isusovci su širili i unaprijedili pobožnost prema ovomu raspelu, a uradili su i njegovu sliku u bakrorezu.

Uz ovo ranogotičko raspelo izravno je povezana legenda iz 1296. u kojoj se spominje čudo krvarenja kipa, a zapisao ju je Slovenac Johann Weichard von Valvasor 1689. u svojem djelu Slava vojvodine Kranjske. Legenda kaže kako je izvjesni Petar Lončarić, koji je proigrao na kartama svoj novac, išao kući i gadno psujući i huleći Boga, bacao na raspelo kamenje i pogodio u lijevu stranu grudi. Nato je ono počelo krvariti te se još i sada iz tih rana može vidjeti nekoliko kapljica krvi. Kamen kojim je pogođeno duguljast je i brižno sačuvan do dana današnjeg.

Pokraj raspela može se pročitati natpis: Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227 (Ovim je kamenom bio udaren Raspeti! Godine Gospodnje 1227.).

Prema jednoj verziji legende, mladog je Petra progutala zemlja, cijelog, osim svetogrdne ruke, dok je prema drugoj, bio osuđen i ruka mu je javno spaljena. Kamen je okovan u zlato i pričvršćen uz ranu na skulpturi. Gradski kapetan sakupio je krv u tri ampule od kojih je jedna bila pohranjena u crkvi sv. Vida, druga u Puli, a treća u Rimu.

Legenda o čudotvornom raspelu detaljno je prepričana i u prvoj riječkoj knjižici Brašno duhovno, tiskanoj na čakavštini latinicom u Ljubljani 1693. Njezin autor je o. Nikola Hermon, prvi riječki isusovac kojem je čakavski jezik bio materinski.

Raspelu su također nekoliko puta pripisivane zasluge za očuvanje Rijeke u ratnim opasnostima kao i za vrijeme raznih pošasti. U 18. stoljeću, prigodom 500. obljetnice legendarnog čuda, održane su i posebne svečanosti koje navode gradski zapisnici uz podrobne opise. Tada je izrađena i jubilarna medalja kako bi ovaj događaj ostao u trajnu sjećanju.

Napomenimo i to da je crkva Sv. Vida postala katedralom 1925. kada je Rijeka proglašena središtem samostalne biskupije.

KT