Nove norme za Crkvu protiv onih koji su počinili ili prikrili zločin seksualnog iskorištavanja


FOTO: Vatican media

FOTO: Vatican media

Papa Franjo je apostolskim pismom u obliku motu propria Vos estis lux mundi, datiranoga 7. svibnja 2019., ustanovio nove procedure za prijavljivanje seksualnog iskorištavanja i nasilja te osigurao da biskupi i redovnički poglavari budu odgovorni za svoja djela kada je riječ o ovoj temi.

To uključuje obvezu za klerike i redovnike da prijave zlostavljanje. Svaka biskupija mora imati sustav koji omogućuje javnosti jednostavno podnošenje izvješća.

„Naš Gospodin Isus Krist poziva svakog vjernika da bude sjajan primjer vrline, integriteta i svetosti. Svi smo mi, zapravo, pozvani dati konkretno svjedočanstvo vjere u Krista u našim životima, a posebno u našem odnosu s drugima“, stoji na početku motu propria Vos estis lux mundiVi ste svjetlost svijeta koji je posvećen borbi protiv seksualnog zlostavljanja od strane klerika i redovnika, kao i radnjama odnosno propustima biskupa i redovničkih poglavara koji na bilo koji način ometaju ili ne istražuju zlostavljanje.

Učiti iz gorkih lekcija prošlosti

„Zločini seksualnog zlostavljanja vrijeđaju našeg Gospodina, uzrokuju fizičku, psihičku i duhovnu štetu žrtvama te nanose štetu zajednici vjernika. Da se ovi fenomeni, u svim njihovim oblicima, nikada više ne ponove, potrebno je stalno i duboko obraćenje srca… to je moguće samo zahvaljujući milosti Duha Svetoga izlivenog u naša srca, kao što uvijek moramo imati na umu Isusove riječi: 'Bez mene ne možete učiniti ništa' (Iv 15,5). Čak i ako je toliko toga već postignuto, moramo nastaviti učiti iz gorkih lekcija prošlosti, gledajući s nadom u budućnost“, stoji u uvodu ovoga dokumenta koji predstavlja još jedan rezultat sastanka o zaštiti maloljetnika koji je održan u Vatikanu u veljači 2019.

On uspostavlja nova proceduralna pravila za borbu protiv seksualnog zlostavljanja i osigurava odgovornost biskupa i redovničkih poglavara za njihove postupke.

Strukturalno gledano sazdan je od dva dijela koji imaju svoje podnaslove:

1. Opće odredbe: Opseg primjene; Prijem izviješća i zaštita podataka; Izvješćivanje; Zaštita osoba koje podnose izviješće; Briga o osobama;

2. Odredbe o biskupima i njima ravnima: Subjektivni opseg primjene; Nadležni dikasterij; Postupak koji se primjenjuje u slučaju izviješća koji se tiče biskupa Latinske Crkve; Postupak koji se primjenjuje na biskupe istočnih Katoličkih Crkava; Početne dužnosti metropolite; Povjeravanje istrage osobi koja nije metropolita; Provođenje istrage; Uključivanje kvalificiranih osoba; Trajanje istrage; Mjere predostrožnosti; Uspostava fonda; Prijenos dokumenata i materijala; Naknadne mjere; Poštivanje državnih zakona.

Uspostaviti sustav prijavljivanja zlostavljanja

Među novim naznakama, kako piše Vatican News, je i obveza svake biskupije u svijetu da do lipnja 2020. uspostavi "jedan ili više javnih, stalnih i lako dostupnih sustava za podnošenje izvješća“ koji se tiču seksualnog zlostavljanja koje su počinili svećenici i redovnici, korištenja dječje pornografije i prikrivanja istog zlostavljanja. Zakonodavstvo ne precizira od čega se ti „sustavi“ sastoje, jer ostavlja biskupima slobodu izbora; i mogu se razlikovati prema različitim kulturama i lokalnim uvjetima. Ideja je da se svatko tko je pretrpio zlostavljanje može uteći mjesnoj Crkvi, uvjeren da će biti dobro prihvaćen, zaštićen od odmazde i da će njihova izvješća biti tretirana s najvećom ozbiljnošću.

Također, svi klerici, redovnice i redovnici, obvezatni su "prijaviti odmah" crkvenim vlastima sve optužbe za zlostavljanja kojih budu svjesni, kao i svake propuste i prikrivanja u vođenju slučajeva zlostavljanja.

Dokument obuhvaća ne samo nasilje i seksualna iskorištavanja djece i ranjivih odraslih, nego također i seksualno iskorištavanje i nasilje koje su posljedica zloporabe ovlasti. To uključuje nasilje klerika nad redovnicama, kao i seksualno iskorištavanje sjemeništaraca ili novaka.

Sankcioniranje onih koji prikrivaju zločin

Jedan od najvažnijih elemenata je identifikacija, kao posebna kategorija, tzv. prikrivanja, definiranih kao "radnje ili propusti čiji je cilj ometanje ili izbjegavanje civilnih istraga ili kanonskih istraga, bilo administrativnih ili kaznenih, protiv klerika ili redovnika u vezi s deliktima" seksualnog zlostavljanja. Ovaj dio odnosi se na one koji obavljaju posebne dužnosti u Crkvi i koji su, umjesto da se bave zloporabama koje su počinili drugi, sakrili i zaštitili navodne počinitelje umjesto da štite žrtve.

Sve navedene norme se "primjenjuju ne dovodeći u pitanje prava i obveze utvrđene na svakom mjestu državnim zakonima, posebno onima koji se odnose na bilo kakve obveze obavještavanja nadležnih civilnih vlasti".

Uz ovo, prema odredbama motu propria, netko tko prijavljuje zlostavljanje ne može biti podvrgnut "predrasudama, odmazdi ili diskriminaciji" zbog onoga što je naveo. Problem žrtava kojima je u prošlosti bilo rečeno da šute, također je uočen: ove opće norme predviđaju da se "obvezu šutnje ne može nametnuti bilo kojoj osobi s obzirom na sadržaj njegova navoda". Također se navodi da se prema žrtvama i njihovim obiteljima mora postupati s dostojanstvom i poštovanjem te moraju dobiti odgovarajuću duhovnu, medicinsku i psihološku pomoć.

Motu proprio regulira istragu biskupa, kardinala, redovničkih poglavara i svih onih koji vode biskupiju, ili neku drugu partikularnu Crkvu, u različitim oblicima, pa čak i privremeno. Pravila se ne primjenjuju samo u slučaju kada se te osobe istražuje zbog toga što su i same počinile seksualno zlostavljanje, a također i ako su optužene da su ih "prikrile" ili da nisu istraživale zloupotrebe kojih su bile svjesne, a koje su bile njihove dužnost.

Jača uloga nadbiskupa metropolite

Novost u ovom području jest uloga nadbiskupa metropolite u preliminarnim istragama: ako je optuženi biskup, metropolita dobiva mandat od Svete Stolice da to istraži. To jača njegovu tradicionalnu ulogu u Crkvi i ukazuje na želju da se što više iskoriste lokalni resursi u vezi s istragama biskupa. Svakih 30 dana, osoba zadužena za istragu šalje Svetoj Stolici "izvješće o stanju istrage", koje "treba završiti u roku od 90 dana" (moguće su proširenja zbog "pravednih razloga") Time se uspostavljaju određeni vremenski okviri i zahtijeva da Vatikanski dikasteriji djeluju brzo.

Uz to, metropolita u provođenju istraga, može koristiti pomoć "kvalificiranih osoba", prema "potrebama pojedinca", posebno, uzimajući u obzir suradnju koju vjernici laici mogu ponuditi. Norme sada predviđaju da biskupske konferencije i biskupije mogu pripremiti popise kvalificiranih osoba voljnih surađivati, ali krajnja odgovornost za istrage ostaje na metropoliti.

Ponovno se potvrđuje načelo presumpcije nevinosti osobe pod istragom. Optuženi će biti obaviješten o istrazi kada to zatraži nadležni Dikasterij. Optužba se mora prijaviti samo ako je otvoren formalni postupak. Ako se smatra prikladnim, kako bi se osigurao integritet istrage ili dokaza, ta se obavijest može izostaviti tijekom preliminarne faze.

Po završetku istrage, metropolita (ili, u određenim slučajevima, biskup sufraganske biskupije s najvećim stažem imenovanja) prosljeđuje rezultate nadležnom Vatikanskom dikasteriju. Time je dovršen njegov doprinos, jer tada nadležni dikasterij nastavlja slučaj na osnovu već postojećih kanonskih normi. S obzirom na rezultate preliminarne istrage, Sveta Stolica može odmah izreći preventivne i restriktivne mjere osobi pod istragom.

S ovim novim pravnim instrumentom, Katolička Crkva poduzima daljnji i snažniji korak u prevenciji i borbi protiv zlostavljanja, stavljajući naglasak na konkretne akcije.

KT