Novu su konstituciju predstavili: prefekt Kongregacije za kauzu svetih kardinal Marcello Semeraro, tajnik Vijeća kardinala biskup Marco Mellino te profesor emeritus na Fakultetu kanonskog prava Papinskog sveučilišta Gregoriana profesor Gianfranco Ghirlanda, SJ.

Konstitucija je objavljena na svetkovinu Sv. Josipa, 19. ožujka, a stupit će na snagu na svetkovinu Pedesetnice (Duhova), 5. lipnja. Samim time u potpunosti bit će dokinuta i zamijenjena dosadašnja apostolska konstitucija Pastor Bonus pape Ivana Pavla II. (objavljena 28. lipnja 1988., a na snagu je stupila 1. ožujka 1989.).

Novosti

Svrha ove Konstitucije je reforma Rimske kurije kako bi se unaprijedilo njeno služenje općoj Crkvi i svijetu. Rimska kurija je ustanova kojom se Rimski prvosvećenik redovito koristi u vršenju svoje vrhovne pastirske službe i svoje sveopće misije u svijetu. Ona je u službi Pape, Petrova nasljednika, i biskupa, nasljednika apostola, prema načinima koji su svojstveni naravi svakoga od njih, ispunjavajući svoju funkciju u evanđeoskom duhu, radeći za dobro i u službi zajedništva, jedinstva i izgradnje sveopće Crkve i udovoljavanja zahtjevima svijeta u kojemu je Crkva pozvana ispuniti svoje poslanje (Čl. 1).

Glavne novosti odnose se na Kongregacije koje će se od sljedeće Pedesetnice zvati Dikasteriji. U tekstu se ističe da Rimsku kuriju čine: Državno tajništvo, Dikasteriji i druga Tijela, koji su međusobno pravno jednaki. Tako se ubuduće Dikasteriji dijele na:

Dikasterij za evangelizaciju. Među najznačajnijim inovacijama je ujedinjenje Dikasterija za evangelizaciju prethodne Kongregacije za evangelizaciju naroda i Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije. Ovaj Dikasterij je u službi za djela evangelizacije i nadležan je za temeljna pitanja evangelizacije u svijetu i za ustanovljavanje, pratnju i potporu novih partikularnih Crkava, ne dovodeći u pitanje nadležnost Dikasterija za istočne Crkve. Dikasterij se sastoji od dva odjela: jednog za temeljna pitanja evangelizacije u svijetu i drugog za prvu evangelizaciju i nove partikularne Crkve na područjima njegove nadležnosti. Dikasterij za evangelizaciju vodit će izravno Rimski prvosvećenik. Svakim od dva odsjeka u svom nazivu i svojim ovlastima upravlja proprefekt.

Dikasterij za nauk vjere. Riječ je o bivšoj Kongregaciji za nauk vjere koja je pozvana pomoći rimskom papi i biskupima/eparsima u naviještanju Evanđelja po cijelom svijetu, promicanju i zaštiti integriteta katoličke doktrine o vjeri i moralu, oslanjajući se pritom na polog vjere. Dikasterij se sastoji od dva odjela: doktrinarnog i disciplinskog odjela. Svakim od njih koordinira tajnik koji pomaže prefektu na području vlastite mjerodavnosti, u suradnji s podtajnicima i voditeljima pojedinih ureda. Doktrinarni odjel bavi se pitanjima vezanim uz promicanje i zaštitu nauka vjere i morala te proučava dokumente koje objavljuju ostali uredi Rimske kurije, kao i spise i mišljenja koja su sporna s obzirom na ispravnu vjeru.Disciplinski odjelbavi se kažnjivim djelima pridržanim ovom Dikasteriju.Pri Dikasteriju se nalaze Papinska biblijska komisija i Međunarodna teološka komisija i Papinsko povjerenstvo za zaštitu maloljetnika. Na čelu Povjerenstva za zaštitu maloljetnikanalazit će se predsjednik i tajnik. Ravnat će se po svojim vlastitim pravnim odredbama. Zadaća ovog povjerenstva pružiti pomoć biskupima, biskupskim konferencijama i istočnim hijerarhijskim strukturama, poglavarima ustanova posvećenog života i društava apostolskog života i njihovim konferencijama u razvoju odgovarajućih strategija i postupaka, putem smjernica, za zaštitu od seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba i pružiti adekvatan odgovor na takvo ponašanje klera i članova ustanova posvećenog života i družba apostolskog života, prema kanonskim normama i vodeći računa o zahtjevima građanskog prava.

Dikasterij za službu milosrđa. Ovo je potpuno novi Dikasterij kojim se de facto promiče dosadašnja Apostolska milostinjarnica. Dikasterij, pod vodstvom prefekta, davatelja milostinje Njegove Svetosti, svojim djelovanjem konkretizira brigu i blizinu rimskog pape, kao pastira univerzalne Crkve, prema onim koji žive u situacijama neimaštine, marginalizacije ili siromaštva, kao i u situacijama teških nepogoda.

Dikasterij za istočne Crkve. Bavi se pitanjima koja se tiču ​​istočnih samosvojnih (sui iuris) Katoličkih Crkava. Aktualne nadležnosti ostaju na snazi.

Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. Zadaća ovog Dikasterija je promicati i obnavljati svetu liturgiju u duhu Drugog vatikanskog sabora.

Dikasterij za kauze svetaca. Potvrđuju se zadaće dodijeljene Kongregaciji za kauze svetaca. Na Dikasteriju je da prosudi i o dodjeli titule "crkvenog naučitelja" nekome svecu, nakon što je prethodno dobio potvrdu od Dikasterija za nauk vjere za njegov istaknuti nauk.

Dikasterij za biskupe. Dikasterij je odgovoran za sve što se tiče ustroja i opskrbe partikularnih Crkava i obavljanja biskupske službe u Latinskoj crkvi, ne dovodeći u pitanje nadležnost Dikasterija za evangelizaciju. Pri ovom Dikasterijuse nalazi i Papinsko vijeće za Latinsku Ameriku.

Dikasterij za kler. Dikasterij je nadležan za sve što se odnosi na svećenike i đakone dijecezanskog klera s obzirom na njihovu osobu, njihovu pastoralnu službu i na ono što im je potrebno za plodonosno služenje. U tim stvarima nudi biskupima odgovarajuću pomoć. Dikasterij je nadležan i za slučajeve oprosta od obveza koje su dijecezanski klerici i članovi ustanova posvećenog života i družba apostolskog života, Latinske Crkve i istočnih Crkava preuzeli ređenjem za đakonat i prezbiterat.

Dikasterij za ustanove posvećenog života i društva apostolskog života. Nadležnosti Kongregacije za redovnike ostaju gotovo nepromijenjene. Nadležnost Dikasterija proteže se i na Treće redove i na društva vjernika osnovane s ciljem da postanu ustanova posvećenog života ili družba apostolskog života.

Dikasterij za laike, obitelj i život. Dikasterij je nadležan za unaprjeđenje apostolata vjernika laika, pastorala mladih, obitelji i njezina poslanja po Božjem naumu, starijih te za promicanje i zaštitu života. Po pitanju zaštite i promicanja ljudskog života, Dikasterij je pozvan surađivat s Papinskom akademijom za život i s Papinskim teološkim institutom Ivan Pavao II. koji se na poseban način bavi proučavanjem braka i obitelji.

Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana. Riječ je o tijelu koje se bavi ekumenizmom. U svrhu unapređenja odnosa između katolika i Židova, pri Dikasteriju se nalazi i Vijeće za vjerske odnose sa židovstvom.

Dikasterij za međureligijski dijalog. Promiče i uređuje odnose s pripadnicima i skupinama religija koje nisu obuhvaćene kršćanskim imenom, osim židovstva, čija nadležnost pripada Dikasteriju za promicanje jedinstva kršćana.

Dikasterij za kulturu i odgoj. Ovim Dikasterijom, se spaja Kongregacija za katolički odgoj i obrazovanje i Papinsko vijeće za kulturu. Dikasterij se sastoji od Odsjeka za kulturu, posvećenog promicanju kulture, pastoralne animacije i promicanja kulturne baštine, te Odsjeka za odgoj (obrazovanje), koji je zadužen za temeljna načela odgoja i obrazovanja s osvrtom na škole, katolička i crkvena učilišta i centre istraživanja. Dikasterij je nadležan i za hijerarhijske žalbe u tim pitanjima. Također, koordinira aktivnosti i Papinskih akademija: Papinske akademije likovnih umjetnosti i književnosti, Papinska rimska arheološka akademija; Papinska teološka akademija; Papinska akademija sv. Tome; Papinska međunarodna marijanska akademija; Papinska akademija Cultorum Martyrum; Papinska akademija za latinitet.

Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Nadležnosti sadašnjeg Dikasterija ostaju nepromijenjene, tiču se promicanja cjelovitog ljudskog razvoja i ljudske osobe, njezinog dostojanstva, ljudskih prava, zdravlja, pravde i mira. Bavi se i pitanjima koja se odnose na gospodarstvo i rad, brigu za stvaranje i zemlju kao "zajednički dom", migracije i humanitarne hitne slučajeve.

Dikasterij za zakonodavne tekstove. Nekadašnje Papinsko vijeće za tumačenje zakonodavnih tekstova, sada postaje Dikasterij za zakonodavne tekstove. Dikasterij promiče i širi u Crkvi poznavanje i prihvaćanje kanonskog prava Latinske Crkve i istočnih Crkava i nudi pomoć za njegovu ispravnu primjenu. Dikasterij je prvenstveno zadužen za autentično tumačenje zakona Crkve, koje je u posebnom obliku odobrio rimski Papa, kao vrhovni zakonodavac i tumač, nakon što je saslušao kurijalne institucije i urede Rimske kurije nadležne za pojedine stvari u pitanjima od veće važnosti.

Dikasterij za društvena priopćavanja.Ima nadležnost nad cjelokupnim komunikacijskim sustavom Apostolske Stolice i objedinjuje sva tijela Svete Stolice na području komunikacije. U obavljanju svojih funkcija djeluje u suradnji s nadležnim kurijalnim institucijama na tu temu, a posebno s Državnim tajništvom.

Smanjen broj odjela

Kao što se može vidjeti Konstitucija je smanjila broj odjela ili dikasterija Rimske kurije, tako što je neke čija je svrha vrlo slična ili komplementarna spojila, te je racionalizirala njihovo djelovanje s ciljem da se izbjegne preklapanje nadležnosti i postigne veća radna učinkovitost. Osim gore navedenih Dikasterija, reforma se tiče i drugih kurijalnih ureda i tijela, kao što su tijela zadužena za provođenje pravde (Apostolska pokorničarna, Vrhovni sud Apostolske signature, Sud Rimske rote), tijela za ekonomsko poslovanje, uredi (Prefektura papinske palače, Služba bogoslužnih slavlja vrhovnog svećenika, Komornik Svete rimske Crkve), odvjetnici pri Rimskoj kuriji i Svetoj Stolici.

Drugi aspekti sadržani u dokumentu su isticanje Državnog tajništva kao "papinskog tajništva", prijenos Ureda za osoblje kurije u Tajništvo za ekonomiju (SPE), naznaka da Uprava imovinom Apostolske Stolice (APSA) mora djelovati kroz instrumentalnu djelatnost Zavoda za vjerska djela (IOR). Ovdje, većina reformi se odnosi na sljedeća tijela:

Vijeće za ekonomska pitanja. Ovo vijeće nadležno jeza nadzor nad administrativnim i financijskim strukturama i aktivnostima kurijalnih ustanova i ureda, ustanova povezanih sa Svetom Stolicom ili upućivanih na nju navedenih u popisu priloženom Statutu. Sastoji se od osam kardinala ili biskupa, koji predstavljaju univerzalnost Crkve, i sedam laika, izabranih među stručnjacima različitih nacionalnosti. Imenuje ih Rimski prvosvećenik na pet godina. Vijeće saziva i njime predsjedava kardinal koordinator, uz pomoć tajnika.

Tajništvo za ekonomska pitanja. Tajništvo je odgovorno za gospodarska i financijska pitanja Rimske kurije. Obavlja kontrolu i nadzor u upravnim, gospodarskim i financijskim pitanjima nad kurijalnim ustanovama, uredima i ustanovama koje su povezane sa Svetom Stolicom ili se na nju pozivaju. Također vrši posebnu kontrolu nad Novčićem Sv. Petra i ostalim papinskim fondovima. Tajništvom predsjeda prefekt uz pomoć tajnika. Tijelo je podijeljeno nadvije oblasti: jedna za regulaciju, kontrolu i nadzor u ekonomskim i financijskim pitanjima, druga za regulaciju, kontrolu i nadzor u upravnim stvarima.

Uprava imovine Apostolske Stolice. Ovo tijelo upravlja i raspolaže nekretninama i pokretnom imovinom Svete Stolice namijenjene osiguravanju resursa potrebnih za vršenje vlastite službe Rimske kurije na dobrobit cijele Crkve. Upravom predsjeda predsjednik. Pomažu mu tajnik i Vijeće, koje čine kardinali, biskupi, svećenici i laici.

Ured glavnog revizora. Ured ima zadaću vršiti reviziju financijskih izvještaja Svete Stolice. Među osnovnim zadaćama je spriječiti:anomalije u korištenju ili raspodjeli financijskih ili materijalnih sredstava; nepravilnosti u davanju ugovora ili u obavljanju transakcija ili raspolaganja; djela korupcije ili prijevare. Glavni revizor može samostalno pokrenuti istragu ili na zahtjev Vijeća za ekonomiju ili odgovornih za pojedina Tijela.

Vijeće za pridržana pitanja. Ovo je tijelo odgovorno za odobravanje svakog pravnog, gospodarskog ili financijskog akta koji za veće dobro Crkve ili osoba mora biti pod tajnom izmaknut kontroli i nadzoru nadležnih tijela. Isto tako, imat će zadaću provjeravati ugovore Svete Stolice koji prema zakonu zahtijevaju povjerljivost i nadzirati ih.

Odbor za ulaganja. Riječ je o savjetodavnom tijelu koje je odgovorno za jamstvo etičke prirode ulaganja imovine Svete Stolice.

Ostale ustanove

Na kraju Konstitucije, navode se i ustanove koje u pravom smislu riječi ne pripadaju Rimskoj kuriji, premda imaju svoju pravnu osobnost, vrše službe potrebne ili korisne samom Rimskom prvosvećeniku, Rimskoj kuriji i univerzalnoj Crkvi. Takve ustanove su: Vatikanski arhiv, Apostolska biblioteka, Radionica svetog Petra, Papinsko vijeće za arheologiju, Papinska akademija znanosti, Papinska akademija društvenih znanosti, Papinska akademija za život, Agencija Svete Stolice za ocjenjivanje i promicanje kvalitete crkvenih sveučilišta i fakulteta.

Konstitucija sadrži 250 članaka od kojih se najveći dio odnosi na opća načela. Preambula Konstitucije navodi da je svaki kršćanin misionarski učenik. Temeljna je, među općim načelima, odredba da se svi – pa stoga i vjernici laici i laikinje – mogu imenovati na mjesto uprave Rimske kurije, na temelju vikarske vlasti Petrova nasljednika: "Svaki kršćanin, snagom krštenja je učenik-misionar u onoj mjeri u kojoj je susreo ljubav Božju u Kristu Isusu. To se ne može zanemariti u obnovi Kurije, čija reforma stoga mora uključivati ​​sudjelovanje laika i laikinja, također u ulozi upravljanja i odgovornosti" (Preambula, br. 10). Nadalje, utvrđeno je da za klerike i redovnike koji vrše neku službu u Rimskoj kuriji, mandat traje pet godina i može se obnoviti na drugih pet godina, nakon čega se vraćaju u vlastite biskupije i redovničke zajednice: "U pravilu, nakon pet godina službenici klerici i članovi Ustanova posvećenog života i Družba apostolskog života koji su služili u kurijalnim ustanovama i uredima vraćaju se pastoralnoj skrbi u svoju biskupiju/eparhiju, odnosno u ustanove ili društva kojima pripadaju. Ako poglavari Rimske kurije smatraju prikladnim, služba se može produžiti na još pet godina" (Čl. 17 - §4).

Fra Šimo Ivelj/ KT