priredio: Josip Vajdner (17. 12. 2016.)

UVOD

21082633. okom, kako naša pastoralna dužnost zahtijeva, blagotvoran rad Naše braće u episkopatu i vjernika, bilo nam je vrlo ugodno učiti od plodova već prikupljenih i od napretka kojega kontinuirano čini ta razborita inicijativa pokrenuta prije više od dvije godine kao sveti križarski rat protiv zlouporabe filmova i povjeren na poseban način “Legiji pristojnosti” (katoličkoj organizaciji osnovanoj u SAD-u 1933. koja je bila posvećena prepoznavanju i suzbijanju neprimjerena sadržaja na filmu s aspekta američke Katoličke Crkve, op.prev.).

Ovaj odlični eksperiment sada nam nudi velikodušnu prigodu očitovanja sveobuhvatnije naše misli s obzirom na materiju koja intimno dotiče moral i vjerski život cjelokupnog kršćanskoga naroda.

Prije svega izražavamo zahvalnost crkvenoj hijerarhiji Sjedinjenih Američkih Dražava i vjernicima koji su surađivali s njima, zbog važnih rezultata koje su već postigli, pod njihovim usmjeravanjem i vodstvom “Legionari pristojnosti”. A naša zahvalnost je sve veća zbog činjenice da smo bili duboko tjeskobni opažajući svakim proteklim danom žalobni napredak - magni passus extra viam (dugi koraci, ali mimo puta, sv. Augustin, op. prev.) – filmske umjetnosti i industrije u prikazivanju grijeha i poroka.

I. PODSJEĆANJE NA PRETHODNA UPOZORENJA

Kako je često prigoda nalagala, smatrali smo dužnošću naše pastorale brige, usmjeriti pozornost na ovo stanje ne samo episkopat i kler nego također i sve ljude koji su pravični i zabrinuti za javno blagostanje.

U enciklici “Divini illius Magistri”, već smo osudili/izrazili žaljenje da “moćna oruđa javnosti (kao što je kino) koji bi mogu biti od velike koristi za učenje i obrazovanje gdje su ispravno vođeni zdravim načelima, često nažalost služe kao podsticaj zlih strasti te su podređeni prljavu dobitku.

Utjecaj filma

U kolovozu 1934., obraćajući se izaslanstvu Međunarodne federacije filma, ukazali smo na veliku važnost koju je film stekao u naše vrijeme i na njegov ogroman utjecaj kako na promoviranje dobra tako i na naslućivanje zla, te smo dozvali u pamet da je nužno primijeniti u kino vrhovno pravilo koje mora ravnati i regulirati izvrsni dar umjetnosti na način da ne bude u kontinuiranom sukobu s kršćanskim moralom ili čak s jednostavnim ljudskim moralom utemeljenom na prirodnom zakonu.

Sigurno je što se vrlo lako može provjeriti, da se izvanredan napredak filmske umjetnosti i industrije, pokazao veoma poguban i smrtonosan za moralnost i religiju pa čak i za samo dostojanstvo ljudskog društva.

Temeljna svrha umjetnosti, njezin raison d'être (razlog postojanja), jest pomoći usavršavanju moralne osobnosti, što je čovjek, te stoga i ona sama mora biti moralna. I zaključili smo u sredini manifesta odobravanja toga izabranog tijela – čega se rado sjećamo – preporučujući im nužnost pravljenja filma koji je „moralan, ulijeva dobar moral i poučan”.

I čak nedavno, u travnju ove godine, kada smo imali sreću primiti u audijenciju grupu predstavnika s međunarodnoga kongresa o filmu, održanoga u Rimu, ponovno smo skrenuli pozornost na težinu problema te smo toplo preporučili svim ljudima dobre volje, ne samo u ime religije nego također istinskoga morala i građanske dobrobiti ljudi, da koriste sva sredstva koja su u njihovoj moći, kao što je novinstvo, u izgradnji filma kao dragocjenoga pomoćnika pri odgoju i obrazovanju a ne uništenju i propasti duša.

Potrebe cijeloga katoličkog svijeta

Predmet je, međutim, po sebi od tako iznimne važnosti te zbog sadašnje situacije društva smatramo nužnim vratiti mu se ponovno, ne samo radi davanja određenih preporuka o dosadašnjim prilikama, nego štoviše s univerzalnim pogledom koji, dok prigrljujemo potrebe vaših biskupija, časna braćo, uzimamo u razmatranje sve one potrebe cijeloga katoličkog svijeta.

Zapravo, urgentno je potrebno dati odredbe kako bi se na ovom polju postigao napredak umjetnosti, znanosti te ljudske tehnike i industrije, s obzirom da su to sve istinski darovi Božji, koji mogu biti upotrijebljeni na slavu Božju i spasenje duša te na praktičan način služiti promoviranju i širenju kraljevstva Božjega na zemlji. Dakle, kao što nas Crkva uči moliti, možemo od toga profitirati, ali u toj mjeri da ne izgubimo vječna dobra: „sic transeamus per bona temporalia ut non admittamus aeterna“. 2

A sada, sigurno je što se vrlo lako može provjeriti, da se izvanredan napredak filmske umjetnosti i industrije, pokazao veoma poguban i smrtonosan za moralnost i religiju pa čak i za samo dostojanstvo ljudskog društva.

Ove su činjenice prepoznali direktori industrije u Sjedinjenim Državama kada su priznali da odgovornost pred ljudima i svijetom leži na njima. U ugovoru koji je postignut zajedničkim dogovorom u ožujku 1930. te svečano potpisan i objavljen u tisku, oni su se formalno obvezali na čuvanje za budućnost moralne dobrobiti pokrovitelja filma.

Obećano je u ovom ugovoru da nijedan film koji urušava moralni standard gledatelja, koji baca ljagu na prirodni zakon ili pobuđuje nasilje neće biti proizveden.

Obećanja nisu provedena

Ipak, unatoč ovoj mudroj i spontano donesenoj odluci, oni koji su odgovorni pokazali su se nesposobnima nositi se s posljedicama i čini se da producenti i proizvođači nisu bili raspoloženi stati iza načela na koja su se obvezali. Budući da je gore spomenuti poduhvat pokazao tanak učinak, i s obzirom da je prikazivanje nasilja i kriminala nastavljeno na ekranu, put je izgleda skoro zatvoren za one koji su tražili iskren zaokret u filmu.

U ovoj ste krizi, vi, časna braćo, bili među prvima koji su proučavali sredstva očuvanja duša povjerenih vašoj brizi, te ste osnovali “Legiju pristojnosti” kao križarsku vojnu za javni moral usmjeren ka oživljavanju ideala naravne i kršćanske čestitosti. Daleko od toga da vas je pokretala misao raditi na štetu filmske industrije: umjesto toga vi ste zasukali rukave protiv propasti koja urušava svaki oblik razonode te se, pod krinkom umjetnosti, izrodi u korupciju.

Zalog „Legije pristojnosti“

Vaše je vodstvo izazvalo brzu i posvećenu odanost vašeg vjerujućeg puka te milijuna američkih katolika koji su potpisali zavjet “Legiji pristojnosti” obvezujući se da neće nazočiti nijednom filmu koji bi vrijeđao katolička moralna načela ili odgovarajuće životne vrijednosti. Stoga možemo radosno kazati da je malo problema ovoga vremena koji su tako snažno ujedinili biskupe i narod, kao što je suradnja u ovoj svetoj križarskoj vojni. Ne samo katolici nego također i velikodušni protestanti, židovi, te mnogi drugi prihvatili su vaše vodstvo te udružili svoje napore s vašima kako bi u kina vratili mudre moralne i umjetničke norme.

Iznimno je velika utjeha za nas zabilježiti izvanredan uspjeh ove križarske vojne. Zbog vaše budnosti i pritiska koji je utjecao na javno mnijenje, film je s moralnog stanovišta pokazao napredak: kriminal i nasilje su prikazivani rjeđe; grijeh više nije tako otvoreno odobravan i promoviran; lažni životni ideali ne pokazuju se u tako žestokoj formi da utječe na svijesti mladih ljudi.

Korisni poticaji

Premda se u nekim segmentima dalo naslutiti kako će neke umjetničke vrijednosti filma biti ozbiljno narušene reformom na kojoj je inzistirala “Legija pristojnosti”, izgleda da se dogodilo upravo suprotno i da je “Legija pristojnosti” dala nemalene poticaje naporima za unaprjeđenje kina na putu prema plemenitom umjetničkom izričaju, usmjeravajući ga ka proizvodnji klasičnih remek-djela kao i originalne kreacije neprocjenjive vrijednosti.

Nisu trpjela ni financijska ulaganja industrije, kao što se bezrazložno predviđalo, a mnogi oni koje je izvrnuti moral prikazivan na filmu ostavio izvan kino dvorana, sada su mogli uživati u čistim filmovima koji nisu protivni dobrom moralu ni opasni po kršćanske vrline.

Kada ste započeli svoju križarsku vojnu, bilo je rečeno da će vaši napori biti kratkoga daha i da neće potrajati, kako se budnost biskupa i vjernika bude smanjivala, te će producenti biti slobodno ponovno vratiti svoje prijašnje metode.

Nije teško shvatiti zašto bi neki mogli biti željni povratka grešnim temama koje podilaze niskim strastima, a koje ste vi prokazali.

Dok predstavljanje tema stvarne umjetničke vrijednosti i prikazivanje promjenjivosti ljudskih vrlina, zahtijevaju intelektualni napor, trud, vještinu, a ponekad i znatan izdatak novca, dotle je često relativno lako privući određene vrste i staleže ljudi u kino koje prikazuje scene smišljene da raspaljuju strasti i pobuđuju niže nagone skrivene u ljudskom srcu.

Neprestana i sveopća budnost mora, međutim, uvjeriti producente da “Legija pristojnosti” nije započela kao križarska vojna kratkoga daha, da bi ubrzo bila zanemarena i zaboravljena, nego da su biskupi Sjedinjenih Država odlučni za sva vremena i pod svaku cijenu, sačuvati ljudsku razonodu bez obzira kojeg oblika ona mogla biti.

II. MOĆ FILMA

Razonoda, u svojim mnogostrukim izričajima, postala je potreba ljudi koji rade u iscrpljujućim uvjetima moderne industrije, ali ona mora biti dostojna racionalne prirode čovjeka te stoga mora biti moralno zdrava. Također, mora biti uzdignuta na rang pozitivnih čimbenika dobra te mora nastojati pobuđivati plemenite osjećaje. Ljudi koji se, u vremenu odmora, odaju razbibrizi koja napada pristojnost, čast i moral, razonodi koja, osobito kod mladih, čini prigodu za grijeh, jesu u velikoj opasnosti izgubiti svoju veličinu pa i svoju nacionalnu snagu.

Razonoda, u svojim mnogostrukim izričajima, postala je potreba ljudi koji rade u iscrpljujućim uvjetima moderne industrije, ali ona mora biti dostojna racionalne prirode čovjeka te stoga mora biti moralno zdrava.

Time se priznaje kako nema sumnje da je film ovih posljednjih godina dosegnuo poziciju sveopće važnosti među modernim sredstvima razbibrige.

Najpopularniji oblik zabave

Nema potreba ukazivati na činjenicu da milijuni ljudi idu u kino svakoga dana; da kino dvorane bivaju otvarane u sve većem broju u civiliziranim i polu-civiliziranim zemljama; da je film postao najpopularniji oblik razonode koji je ponuđen za slobodno vrijeme ne samo bogatima nego također i svim društvenim slojevima.

Istodobno, danas ne postoje sredstva koja snažnije utječu na mase nego je to kino. Razlog tomu treba tražiti u vrlo prirodnim slikama koje se prikazuju na ekranu, u popularnosti pokretne slike, i u okolnostima koje ih prate.

Moć filma sastoji se u tome, da govori sredstvima žive i konkretne slike koje razum uzima s uživanjem i bez napora. Čak i najsiroviji i najprimitivniji um koji nema ni kapacitet ni želju učiniti napore nužne za apstrakciju ili deduktivno zaključivanje, biva očaran kinom. Umjesto napora koji zahtijevaju čitanje ili slušanje, postoji neprestano uživanje u nizu konkretnih, da tako kažemo, živih slika.

Ova je moć još veća iz razloga što interpretacija postaje čak i jednostavnija, a glazbeni je šarm dodan akciji drame. Plesovi i različiti pokreti koji se ponekad uvode između filmova služe za povećanje podraživanja strasti.

Mora biti uzvišeno

Otkada je kino svojevrsna pouka koja, za dobro ili zlo, poučava većinu ljudi mnogo učinkovitije nego apstraktno rasuđivanje, ono mora biti uzdignut na razinu ciljeva kršćanske savjesti te očuvano od podrivajućih i demoralizirajućih posljedica.

Svi znaju koja je šteta učinjena dušama preko loših filmova. Oni su prigode za grijeh; zavode mlade ljude na put zla glorificirajući strasti; pokazuju život pod lažnim svjetlom; zamračuju ideale; uništavaju čistu ljubav, bračno uvažavanje i ljubav za obitelj. Sposobni su također stvoriti predrasude među pojedincima i nerazumijevanje među narodima, društvenim slojevima pa i cijelim rasama.

U drugu ruku, dobri filmovi su sposobni vježbati duboko moralno utjecati na one koji ih gledaju. Osim što donose zabavu, sposobni su pobuditi plemenite ideala života, posredovati dragocjene vrijednosti, dati bolje poznavanje povijesti i ljepota domovine i ostalih zemalja, predstaviti istinu i vrline u primamljivim formama, stvoriti, ili barem poticati razumijevanje među narodima, društvenim slojevima i rasama, boriti se za pravdu i udahnuti novi život zahtjevima vrline; te pozitivno doprinijeti nastanku pravednoga društvenog poretka u svijetu.

Film govori ne samo pojedincima nego mnoštvu

Ova razmatranja dobivaju na težini s obzirom na činjenicu da film ne govori samo pojedincima nego mnoštvu, te to čini u kontekstu vremena, mjesta i okruženja koji su najpogodniji pobuditi neobičan entuzijazam za dobro kao i za zlo te doprinijeti zajedničkom zanesenjaštvu koje, iskustvo nas uči, može poprimiti najmorbidne oblike.

Film gledaju ljudi koji sjede u mraku kina i čije su mentalne, fizičke, a često i duhovne, sposobnosti olabavljene. Pojedinac ne treba ići daleko u potrazi za kino dvoranama: one su u blizini kuće, crkve i škole i na taj je način kino je dovedeno u strogo središte društvenoga života.

U ranom dobu kada se moral počinje formirati i kada se pojmovi i osjećaji pravde i čestitosti, dužnosti i obveza te životnih ideala, razvijaju, film sa svojom izravnom propagandom preuzima poziciju zapovijedajućega utjecaja. Žalosno je da se, prema sadašnjem stanju stvari, taj utjecaj učestalo vrši za zlo.

Osim toga, priče i akcije kroz film prikazuju muškarci i žene čiji je prirodni talent uznapredovao treniranjem i dotjeran svakovrsnom vještinom, tako da može postati dodatnim izvorom podmitljivosti, poglavito mladih. Nadalje, film je u svoju službu uključio raskošne naslovljavanja, ugodnu glazbu, snagu realizma te svaki oblik hira i fantazije. Upravo to privlači i fascinira poglavito mlade, adolescente pa čak i djecu.

Tako u ranom dobu kada se moral počinje formirati i kada se pojmovi i osjećaji pravde i čestitosti, dužnosti i obveza te životnih ideala, razvijaju, film sa svojom izravnom propagandom preuzima poziciju zapovijedajućega utjecaja.

Žalosno je da se, prema sadašnjem stanju stvari, taj utjecaj učestalo vrši za zlo. Tako da kada se ima na umu pustoš proizvedena u dušama mladih i djetinjstva, na gubitak nevinosti koja je često ispaćena filmovima, dođe nam u pamet strašna osuda koju je izrekao naš Gospodin onima koji sablažnjavaju najmanje: “Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more” (Mk 9,42, op. prev.).

To ne smije biti škola zavodljivosti

Stoga je jedan od vrhovnih zahtijeva našega vremena promatrati i raditi da u konačnici film ne bude više škola zavodljivosti nego bude preobražen u učinkovit instrument obrazovanja i unaprjeđenja čovječanstva.

I ovdje ćemo sa zadovoljstvom zabilježiti da neke Vlade, u svojoj brizi za utjecaj koji kino čini na moralnom o odgojnom polju, imaju, s pomoću čestitih i poštenih ljudi, osobito očeva i majki obitelji, uspostavljene nadzorne komisije te druge agencije koje s filmskom produkcijom moraju nastojati usmjeriti kino da se nadahnjuje na nacionalnom djelima velikih pjesnika i pisaca.

Bilo je veoma pogodno i poželjno da ste vi, časna braćo, trebali posvetiti posebnu pozornost filmskoj industriji koja je u vašoj zemlji toliko visoko razvijena i koja ima toliki utjecaj na ostale dijelove svijeta.

To je jednaka dužnost biskupa cijeloga katoličkoga svijeta da se ujedine u budnosti nad ovim univerzalnim i potencijalnim oblikom zabave i pouke, da u konačnici oni mogu biti sposobni staviti zabranu na loši filmove koji se protive moralu i religijskim osjećajima te stoga što su u suprotnosti s kršćanskim duhom i njegovim etičkim načelima.

Ovo je dužnost koja obuhvaća ne samo biskupe nego također i vjernike i sve čestite ljude koji su zabrinuti za čestitost i zdravi moral obitelji, naroda i općenito ljudskoga društva. U čemu se dakle ova budnost mora sastojati?

III. DJELA ZA KATOLIČKU AKCIJU

Problem proizvodnje moralnih filmova bio bi korjenito riješen kada bismo imali mogućnost proizvodnje u potpunosti nadahnute načelima kršćanskoga morala. Nikada ne možemo dovoljno nagraditi one koji su se posvetili ili koji se posvećuju plemenitom podizanja standarda filma za potrebe obrazovanja i zahtjeva kršćanske savjesti. U ovu svrhu oni moraju u potpunosti iskoristiti tehničke sposobnosti stručnjaka i ne dopustiti rasipanje truda i novca zapošljavanjem amatera.

Ali budući da znamo kako je teško organizirati takvu industriju, poglavito zbog zahtjeva financijske naravi, i s obzirom da je s druge strane nužno utjecati na proizvodnju svih filmova, tako da oni ne sadrže ništa štetno za religijski, moralni i društveni stav, pastiri duša moraju uvježbavati svoju budnost nad filmovima gdjegod oni mogu biti proizvođeni I ponuđeni kršćanskom narodu.

Biskupima svih zemalja

Što se tiče same filmske industrije, ohrabrujemo biskupe svih zemalja, kao I vas, časna braćo, da apalirate svim kršćanima koji imaju važne pozicije u ovoj industriji. Neka ozbiljno promisle o svojim dužnostima i odgovornosti koju imaju kao djeca Crkve kako bi upotrijebili svoj utjecaj I autoritet u promociji načela dobrog morala u filmovima koje oni produciraju ili pomažu u produkciji. Zasigurno postoje brojni katolici među rukovoditeljima, direktorima, autorima i glumcima koji sudjeluju u ovom biznisu, i žalosno je da njihov utjecaj nije uvijek bio u suglasju s njihovom vjerom i s njihovim idealima. Učinit ćete dobro, časna braćo, obvezujući ih da svoju profesiju dovedu u sklad sa svojom savješću kao ugledni ljudi i sljedbenici Isusa Krista.

Na ovom kao i svim drugim poljima apostolata, pastiri duša će zasigurno pronaći svoje najbolje suradnike među onima koji se bore u redovima Katoličke Akcije, i u ovom se pismu ne možemo suzdržati da im ne uputimo žarki apel da ovom slučaju posvete svoju cjelovitu neumornu i neiscrpnu djelatnost.

S vremena na vrijeme, biskupi će dobro učiniti da podsjete filmsku industriju kako su zbog svoje pastirske skrbi dužni zanimati se za svaki oblik pristojnosti i zdrave razonode jer su pred Bogom odgovorni za moralnu dobrobit svoga naroda čak i tijekom njihova vremena za odmor.

Moralno tkivo naroda

Njihov ih sveti poziv nuka jasno i otvoreno kazati da nezdrava i nečista zabava uništava moralno tkivo naroda. Oni će rado podsjetiti filmsku industriju da se njihovi zahtjevi ne tiču samo katolika nego svih koji posjećuju kino.

Konkretno, vi, časna braćo Sjedinjenih Država, moći ćete s pravom inzistirati da industrija vaše zemlja prepozna i prihvati svoju odgovornost pred društvom.

Biskupi cijeloga svijeta pobrinut će se da učine jasnim šefovima filmske industrije da sila takve moći i univerzalnosti kao što je kino može biti upravljana, s velikom koristi, u skladu s najvećim ciljevima individualnoga i društvenog napretka.

Zašto zapravo ne bi trebalo dovoditi u pitanja izbjegavanje onoga što je zlo? Film ne bi trebao biti jednostavno sredstvo razbibrige, laka razonoda kojom se popuni slobodno vrijeme; sa svojom veličanstvenom snagom on može i mora biti nositelj svjetla i pozitivni vodič prema onom u što je dobro.

I sada, u pogledu težine predmeta, smatramo da je vrijeme spustiti se do praktičnih naznaka.

Godišnji zavjeti vjernika

Prije svega, pastiri duša će se obvezati svake godine od svoga naroda zatražiti zavjet sličan onomu kojega su već dala njihova američka braća i u kojemu su obećali da će se držati podalje filmova koji su suprotni istini i kršćanskom moralu.

Najučinkovitije sredstvo obdržavanja ovoga zavjeta ili obećanja jest kroz župne crkve ili škole, pridobivajući za ozbiljnu suradnju očeve i majke obielji koji su svjesni svoje velike odgovornosti.

Biskupi će također moći koristiti se katoličkim novinstvom kako bi u domove ljudi donijeli moralnu ljepotu i učinkovitost ove odluke.

Ispunjenje ovoga zajveta pretpostavlja da je ljudima jasno rečeno koji su filmovi dopušteni svima, koji su dopušeni sa zadrškama te koji su štetni ili potpuno loši. Ovo zahtijeva brzo, redovito i često objavljivanje klasifikacijskih lista filmova kako bi informacija bile lako dostupne svima. Specijalizirani bilteni ili druge pravovremene publikacije, kao što je dnevni katolički tisak, mogu se iskoristiti za ovu svrhu.

Ondje gdje je to moguće, bilo bi poželjno napraviti jedan popis za cijeli svijet, jer svi žive pod istim moralnim zakonom. Međutim, budući je ovdje riječ o slikama koje zanimaju sve slojeve društva, velike i male, učene i nepismene, prosudba data o filmu ne može biti ista u svakom slučaju i u svakom pogledu. Doista, okolnosti, običaji i uvjeti različiti su od države do države tako da se ne čini praktičnim imati jedan popis za cijeli svijet. Međutim, ako su filmovi klasificirani u svakoj zemlji prema gore navedenomu, konačna će lista u načelu ponuditi vodstvo.

Nacionalni prosudbeni ured

Stoga, bit će potrebno da biskupi u svakoj zemlji uspostave stalni nacionalni prosudbeni ured kako bi bili u mogućnosti promovirati dobre filmove, klasificirati druge te donositi sud na znanje svećenika i vjernika. Bit će veoma umjesno ovaj ured povjeriti središnjoj organizaciji Katoličke akcije koja je odgovorna biskupima. U svakom slučaju, mora biti jasno propisano da ova služba informiranja, kako bi se radilo organizirano i učinkovito, mora biti na nacionlnoj osnovi te da mora biti vođena iz jednoga središta odgovornosti.

Ukoliko to zahtijevaju teški razlozi biskupi će, u svojim dijecezama i preko svojih biskupijskih prosudbenih ureda, moći staviti na nacionalnu listu - koja mora koristiti standardne prilagodljive cijeloj naciji - strože kriterije koji mogu zahtijevati narav regije, i oni mogu čak cenzurirati filmoe koji su pripušteni na općem popisu.

Filmovi u župnim dvoranama

Gore spomenuti ured će također pripaziti na organizaciju postojećih kina koji pripadaju župama i katoličkim udrugama, tako da oni mogu jamčiti provjerene i odobrene filmove. Kroz organiziranje ovih dvorana, koje su poznate kino industriji kao dobri klijenti, bit će moguće podnijeti novi zahtjev, a to je da industrija proizvodi filmove koji u potpunosti odgovaraju našim standardima. Takvi se onda filmovi mogu odmah prikazivati ne samo u katoličkim nego također i u drugim dvoranama.

Jasno nam je da će osnivanje jednog takvog ureda zahtijevati i određenu žrtvu, izvjestan trošak za katolike različitih zemalja. Ipak, velika važnost filma i nužnost očuvanja morala kršćanskoga naroda i cijelih nacija, čine ovu žrtvu i više nego opravdanu. Doista, učinkovitost naših škola, naših katoličkih udruga, pa čak i naših crkava je umanjena i ugrožena kugom zla i pogubnošću filmova.

Mora se voditi računa da se ured sastoji od osoba koje poznaju metode rada filma i koje su istovremeno ukorijenjene na načelima katoličkoga morala i nauka. Osim toga, oni moraju biti pod vodstvom i izravnim nadzorom svećenika kojega izaberu biskupi.

Razmjena informacija

Međusobna razmjena iskustva i informacija između ureda različitih zemalja polučit će veću učinkovitost i usklađenost u prosudbi filmova, dok će pravo značenje biti dano u različitim uvjetima i okolnostima. Tako će biti moguće postići jedinstvo stavova u presudama i komunikacijama koje nastaju u katoličkom novinstvu diljem svijeta.

Ovi uredi neće profitirati samo na eksperimentima iz Sjedinjenih Država nego također na radu kojega su katolici diljem svijeta postigli na polju filma.

Čak i ako bi uposlenici ureda - u najboljoj volji i nakani - učinili poneku pogrešku, kao što se događa u svim ljudskim poslovima, biskupi će u svojoj pastoralnoj razboritosti znati kako primijeniti učinkovita sredstva te na svaki mogući način sačuvati autoritet i ugled samoga ureda. Ovo može biti učinjeno osnaživanjem osoblja s više utjecajnijih ljudi ili zamjenom onih koji su se pokazali nepotpuno doraslima tako delikatnoj poziciji povjerenja.

Mukotrpna budnost

Ako biskupi svijeta preuzmu na sebe svoj udio u vježbanju ove mukotrpne budnosti nad filmom - u što mi poznavajući njihovu pastoralnu revnost ne sumnjamo - oni će zasigurno izvršiti veliki posao za zaštitu morala svoga naroda u vrijeme njihova odmora i rekreacije. Time će priskrbiti odobravanje i suglastnost svih pravorazmišljajućih ljudi, katolika i nekatolika, a oni će pomoći osigurati veliku međunarodnu snagu - film će biti vođen prema plemenitom cilju promoviranja najviših ideala i istinskih životnih vrijednosti.

Ako biskupi svijeta preuzmu na sebe svoj udio u vježbanju ove mukotrpne budnosti nad filmom - u što mi poznavajući njihovu pastoralnu revnost ne sumnjamo - oni će zasigurno izvršiti veliki posao za zaštitu morala svoga naroda u vrijeme njihova odmora i rekreacije.

Kako bi ove želje i molitve koje izlijevamo iz očinskoga srca, mogle postati stvarnost, molimo pomoć milosti Božje te u znak toga, vama, časna braćo, kleru i povjerenom vam narodu, udjeljujemo svoj apostolski blagoslov.

Dano u Rimu, u Svetome Petru, 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 1936. i 15. godine našega pontifikata.

Papa Pio XI.

bilješke:

1 A.A.S., 1930, vol. XXII., str. 82.

2 Na sv. misu Treće nedjelje poslije Duhova